< | studeni, 2023 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Napustio nas je naš veliki učitelj, erudit, oštar i zaigran um, hrabar duh, časna starina, blogerski veteran Babl / "Čovjek-vadičep sreće ženu-ribu". Dragi Pero, hvala ti za svaku mudrost koju si sa nama podijelio i "trajniju od mjedi" ostavio u vječnost. Preminuo Pero Kvesić - poznati hrvatski književnik i scenarist (foto) "Nakon duge i teške bolesti, u 74. godini života, svijet je napustio hrvatski novinar, književnik i scenarist Pero Kvesić Pero Kvesić rodio se u Zagrebu 1950. godine. Od svoje 5. do 14. godine živio je s obitelji u Bjelovaru, koji je grad njegova djetinjstva Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme studija bio je urednik u 'Omladinskom tjedniku', 'Studentskom listu' i 'Tjednom listu omladine', a bio je i u ekipi koja je pokrenula omladinski klub Jabuka. Nakon dužeg boravka u SAD-u bio je glavni urednik omladinskog lista 'Polet' i časopisa 'Pitanja'. U sedamdesetim godinama je redovno surađivao u magazinu 'Start'. U 1980-im bio je samostalni umjetnik, četiri godine bio je tajnik Društva književnika Hrvatske, pokrenuo biblioteku i časopis 'Quorum'. Objavio je velik broj proznih djela među kojima su najpoznatije zbirke pripovjedaka 'Uvod u Peru K.' (1975.), 'Mladi K.' (1983.), 'Uspomene urednika erotskog magazina' (2003.) i 'Vrijeme rata i razonode' (2014.), te romane 'Što mi rade i što im radim' (1984.), 'Rent-a-car express' (2000.) i 'Stjecaj okolnosti' (2002.). Objavio je i nekoliko zbirki pjesama te nekoliko romana za djecu i slikovnica. Autor je, začetnik i kreator likova i crtane serije 'Mali leteći medvjedići' zajedno s Dušanom Vukotićem i Nevenom Petričićem. Posljednjih se godina bavio filmovima i dokumentarcima koji su bili hvaljeni. 'Dum Spiro Spero' 2016. godine osvojio je nagradu za najbolji film prema izboru žirija 14. festivala hrvatskog dokumentarnog filma Liburnia Film Festivala. Posljednji film bio mu je 'Kuća na Kraljevcu' koja govori o zagrebačkoj kući koja je gotovo pola stoljeća pružala je sklonište brojnim, raznolikim ljudima. Velik broj stanara kuće koju je svojevrememeno izgradio Slobodan Praljak bio je istaknut na raznim poljima umjetničkog stvaralaštva i društvenih djelatnosti pa su u njoj stvorene vrhunske knjige, filmski scenariji, fotografije, ilustracije, stripovi, glazba, predstave, filmovi..." |
Ovo je zlatno doba tv produkcije (streaminga) po kvantiteti i kvaliteti, i naprosto je fizički nemoguće popratiti baš sve što se od serija danas na tržištu nudi koliko god bi se možda i htjelo, no kako do kraja godine cure zadnji sati prilažem tradicionalan osvrt na najbolje od onog što sam uspjela u njoj odbinđati tj. odgledati (Fleabag ističem na zasluženo prvo mjesto, ostale navodim bez nekog posebnog reda): Fleabag (s.2.), introvertna i duhovita genijalnost samo za odrasle. Chernobyl, mučan, poučno informativan i majstorski odrađen udarac u stomak. Watchmen, najprikladnije riječi za opis ove adults only serije mi se čine mindboggling & mindblowing, nešto do sada neviđeno na tv-u. Fantastična ekranizacija retro (anti)superherojskog stripa koja je posve transparentna, a istodobno neopisivo zakučasta i začudna, gotovo paradoksalno školski subverzivna u svom otvorenom šaketanju akutne točke američkog rasizma (i koječega drugog društveno aktualnog, i ne samo američkog). The Kominsky Method (s.2), toplo i urnebesno gorko-slatko hendlanje života pod stare dane jer nam nema druge, Michael Douglasov (i Alan Arkinov) labuđi pjev. Mindhunter (s.2), nastavak izvrsne psihološko-sociološke studije o američkoj povijesti profiliranja kriminaliteta. The Mandalorian, ugodno iznenađenje godine iz Disneya, kvalitetno, pitko i zabavno pseudo-sf štivo (jer mješavina samurajskog i vestern žanra u svemiru) za djecu i nas koji smo vječna djeca, serija punim plućima diše izvorni duh Star Warsa i tako potpuno zasluženo preuzima štafetnu palicu franšize. Dvoje zadnjih su kategorija za sebe, nisu nužno najbolje serije godine, no najbolje su mi u svom žanru: The Expanse (s.4), direktni nastavljači arturklarkovske futurologije o širenju čovječanstva svemirom, iako nešto sporijeg tempa nego prethodnih sezona The Expanse nastavlja biti najbolje što se danas od science fictiona vrti na televiziji jer u punom smislu brak znanosti i fikcije. The Witcher, u praznu nišu fantasya ostalu nakon GoT-a ove su godine uskočili većinom blijedi i prilično nezgrapni zamjenici (A Discovery of Witches, Carnival Row, His Dark Materials, The Witcher; na hvaljenu lutkarsku The Dark Crystal: Age of Resistance se nisam uspjela navući), no da sam prisiljena birati prednost bih u globalu dala The Witcheru, iako ga krasi čak i najmanje scenarističke finese, jer osim što je punokrvni fantasy - u mainstream unosi i osvježavajući dodir slavenske mitologije. Pa tko voli, nek` izvoli, ugodno gledanje i u Novoj! |
Zašto konzervativci ne podnose Gretu Thunberg "Podsjetimo, Greta Thunberg je u malo više od godinu dana pokrenula tzv. školski štrajk za klimu - od prosvjeda jedne osobe do milijunskih prosvjeda diljem svijeta. Na posljednjem Globalnom štrajku za klimu, održanom u petak, diljem svijeta prosvjedovalo je više od 4 milijuna učenika i mladih, ali i ne samo mladih. To je po svemu sudeći bio najveći klimatski prosvjed u povijesti." "...prozivke uglavnom dolaze od konzervativaca i skeptika koji poriču ili bacaju sumnju na znanstveno utvrđenu činjenicu da ljudsko djelovanje, odnosno ispuštanje stakleničkih plinova kao što je CO2, uzrokuje globalno zagrijavanje atmosfere i oceana. No kritike na račun Grete Thunberg idu mnogo dalje od toga. Na društvenim mrežama, kao i u nekim konzervativnim medijima, jučer i danas svjedočimo pravoj bujici ismijavanja, zgražanja i izrazite uzrujanosti Gretom..." "A predvodnik ove masovne konzervativne hajke na mladu Šveđanku je, nimalo neočekivano, američki predsjednik i svojevrsni kralj populista Donald Trump." Piše osviješteno Petar Stošić. Lijepo. Bravo. Ostaje samo pitanjce tko je onaj Indexov P.S koji je prije 5 mjeseci potpisao difamirajući kopipejst članak o Greti (čiju se kvarnost i neprofesionalnost viviseciralo) i upravo ovog podlog (change deniars) narativa kojeg Indexov Petar Stošić danas osuđuje? |
Fotografije napadnutih sezonaca kruže internetom A u čemu je "skandal" i što bi ih na fotkama činilo "krivima"? Pa upravo srpstvo, upravo to što na Fejsu pred muralom hrvatskog dalmatinskog splitskog Hajduka - srpska zastava i tri prsta. Nećemo se lagati, samo SRPSTVO je tu "provokacija", "zločin", "skandal". Napadači su jasno i glasno krenuli u lov na Srbe prozivajući ih urlicima "Tko je Srbin? / Gdje je Srbin?" u značenju: Tko se to (među vama) USUĐUJE JAVNO BITI SRBIN u Hrvatskoj Dalmaciji Splitu (dizanjem tri prsta, poziranjem sa srpskom zastavom, "zvezdašenjem" tj. navijanjem za srpski klub)? I nikakvog drugačijeg / novog svjetla tu nema, samo stari već postojeći šovinizam u jednoj od svojih mnogih društvenih kamuflaža. I onda pojedini mediji ovako nekritički preuzimaju seronjski (lažni) diskurs prebacivanja krivice na žrtve (da su si sami krivi jer "provocirali") i pravdanja šovinizma navijaštvom (nav. supkulturom), dajući tom lažnom opravdanju prostor i dodajući težini / legitimitetu njegove toksičnosti, a sve da bi umasovljenjem "skandaliziranih" glasova klikbejtno pokupili vrhnje (zaradu). E tek u tomu (podvali seronjskog diskursa) je skandal! |
Je li Greta Thunberg junakinja ili cura koju žrtvuju za opće dobro? Veliki koncentrat seronjskog u samo jednom (kvazi)novinskom članku (kojeg za Index potpisuje P.S). 1. Pokvareni libertarijanski (kapitaloljubni) narativ koji iza navodne brige za dijete podvaljuje antizelenoaktivističku agendu. (Ne da za dobrobit i ovog djeteta ne treba brinuti. No nije svaka briga ista, „brigu“ nekih je točnije definirati mutnom agendom.) Narativ koji sažet otprilike glasi: „Ekološki (zeleni) aktivisti su paničari i teroristi koji žele uništiti naše gospodarstvo, milijuni će ostati bez radnih mjesta (a mi Gazde bez milijardi, ali nećemo javno o tome kao pravom razlogu naše alarmiranosti i dizanja na stražnje noge), uostalom, globalno zagrijavanje je fake news, a da i nije, to nije način, ta/j (on/a) je lažnjak/oštećena (diskreditirati pod svaku cijenu!), sad nije vrijeme za drastične poteze!“ Kao kad Kolinda iza navodne brige za djecu imigrante, za koje se pita jesu li stvarno djeca te očajne obitelji ili kulisa za import zdravih brzonogih terorista, podvaljuje antiimigrantsku (antimuslimansku) histeriju. Ili još bolji primjer, to je upravo isti pokvareni narativ (koloplet misinterpretacija, neutemeljenih optužbi i laži) s kojim se u Americi prisiljena hrvati AOC (i senator Ed Markey) nakon iznošenja The Green New Deal-a (GND) / Novog Zelenog Ugovora. A u tu svrhu (govorenja iz šupka Velikog Gazde Kapitala), Indexova: 2. besramna misinterpretacija (falsifikat) originalnog članka/autorice Pauline Neuding. Self-Harm Versus the Greater Good: Greta Thunberg and Child Activism Jer ono o čemu ovdje Index, nije i sasvim ono o čemu u originalu Paulina Neuding. Primjerice, autorica NIJE rekla da je aktivizam Grete Thunberg „ekscentrična kampanja“, a da je tvrdnja/e njene obitelji „prilično bizarna i daje povoda za sumnje oko cijelog pokreta koji Greta sada predvodi.“ Indexovci (P.S) su, naime, u direktni copy-paste autoričinog teksta (prijevod s engleskog) vlastoručno umetnuli svoje kvalifikacije/ocjene, a koje Neuding u originalu nije izrekla, jer njima podebljavaju svoju antizelenoaktivističku (a zapravo libertarijansku) agendu, te potom tako dorađen tekst mrtvo-hladno (bez napomene o umašćenosti svojih prstića) objavljuju u alibi-formi navodnog prepričavanja (dok zapravo riječ o falsificiranom kopipejstu) te miš-maš kombinacije s drugim člankom drugog autora. 3. Povremeno baš pizdunski (vidi pod 1.) rezon same Pauline Neuding (pravljenja glupom). Primjerice: „“I want you to panic. I want you to feel the fear I feel every day,” Greta said when she addressed the world’s leaders in Davos. Given the child’s history of precisely that—fear and panic—the adult response should perhaps not be “You go, girl” (the words of Madeleine Albright when she was asked what she thinks of Greta’s school strike), but something considerably more cautious.“* *u indexovskom prijevodu još kvarnije koncentrirano, pasus: "S obzirom na njene panične napadaje, trebali bismo dvaput razmisliti umjesto da je nekritički podržavamo, upozorava Neuding." Ju! Mala paničari da nam gori kuća, trebali bismo dvaput razmisliti (diskvalificirati poziv na akciju/alarm na račun povijesti paničnosti, iako nam kuća zaista gori). 4. Sve za Velike Gazde, Velike Gazde ni za što! (prioritet: obrana njihova interesa pošto-poto, vidi pod 1.) The trouble with Greta Thunberg „Novinar konzervativnih britanskih novina Spectator također se u članku naslovljenom "Nevolje s Gretom Thunberg" osvrnuo, među ostalim, na Gretin poziv radnicima da pokrenu opći štrajk. Jedno je štrajk za školsku djecu, drugo je uvjeriti industrijske radnike čiji posao i životni standard ovisi o jeftinim izvorima energije. Zeleni aktivisti žele zamijeniti fosilna goriva zelenim izvorima energije. ali što ako će takva tranzicija stvoriti 1000, a uništiti 100 tisuća poslova u industriji? Što ako bi ispunjenje cilja za eliminaciju emisija ugljika do 2025., što traže zeleni aktivisti iz tzv. "Pobune protiv izumiranja" koji su se nedavno u Londonu zalijepili za vlak, izazvalo slom globalne ekonomije? To su pitanja na koja ne postoje jednostavni i laki odgovori, piše Spectator.“ 5. „memoar“? Kao pišoar, što li? Pa kad se već u tuđa usta podvaljuju subjektivne ocjene, eto moje i za ovaj Indexov propagandistički dobačaj. |
HRT 1., večeras, u 22.28h. - ne propustiti odličan film "Spotlight". Već sam ga neposredno po gledanju spominjala kao izvrsnog, a evo i prilike na malim ekranima da se u to uvjere i oni koji ga prije par godina nisu imali priliku pogledati u mraku kino dvorana. |
Preporuke za domaći film – Osmi povjerenik. Posebno mi srcu milo kad domaći film ne razočara i kad je gledalište puno (a nije, i bilo je). Tko je čitao Baretića već zna kvalitetu romana, no izvanredan predložak ne garantira i istu takvu filmsku izvedbu, stoga tko nije pogledao film, evo svjedočanstvo o kvaliteti filma – jako dobar. Ako imate priliku, trk u kino (al` ne vodite djecu)! I p.s. za kraj, ne očekujte komediju, gorko-slatka drama, pa tko voli nek` izvoli. |
Prekjučer u tihim popodnevnim satima prizor od kojega poleti srce. Gore visoko u razini aviona horizont je iscrtalo najveće jato (jata) ždralova i uopće ptica selica koje sam ikada vidjela u životu. Tisuće ptica u kasnom bijegu pred zimom i u zacrtanom pravcu sa dalekog sjevera na topli jug. Nepregledno mnoštvo koje upravo napušta kopno i hrabro kreće na dug let preko mora u višestrukoj V formaciji na putu za Afriku. I koje se igrom slučaja (?) vozi po upravo formiranom svjetlosnom autoputu između dvostrukog sunca, pravog i zrcalnog (refleksija o burne mliječno-prozirne oblake). Predivno. I ujedno prizor koji potresa, kao živi podsjetnik da mimo (iznad) naše automatizirane prizemljene svakodnevice teče jedan paralelan drevni raspored kojega se naši životi malo tiču. Pitanje osobne i civilizacijske prolaznosti. Iste su ptice letjele za Sumerana, Egipćana, Rimljana, Franaka, Bizanta, Osmanlija, lete i za nas. I svi i sve će proći. A ptice će, dok ih bude, letjeti. |
Ovom je dečkiću amputirana ruka nakon rođenja, pa mu je tata s 3D printerom napravio novu Kako je Ben Ryan, bivši profesor psihologije, zbog sina postao inženjer "Sol ima dvije godine i nema lijevu ruku, barem ne svoju, od krvi i mesa. Bio je star deset dana kad su mu je amputirali zbog ugruška koji mu se formirao u gornjem dijelu ruke tijekom porođaja. Njegov tata, Ben Ryan, čovjek koji nikad prije nije imao veze s inženjerstvom, čim je Sol došao kući počeo se baviti idejom da malenom nekako napravi prostetičku ruku, budući da je prvu, prema zakonu, trebao dobiti tek s tri godine." "Ryan je međuvremenu sam naučio kako koristiti 3D printer, kako bi mogao sinu izrađivati bioničke ruke, kako maleni raste. Zaključio je da je to daleko najjeftiniji i najjednostavniji način da sinu omogući ruku. Kako bi mu nova proteza savršeno sjela, trebao je nekako skenirati dio ruke koji je još uvijek imao, i to dok je Sol spavao. Stoga se Ryanu kao najbolje rješenje učinio skener za Xbox. “Da mi je netko rekao da ću postati inženjer nikad mu ne bih vjerovao”, kaže bivši profesor psihologije. “No, nikad nije postojalo bolje vrijeme od ovog danas da biste postali inženjer”, kaže." Bravo tata Ryan! Bravo! |
Fanovi koji prate seriju "Igra prijestolja", i koji su upućeni u njenu radnju i aktere, jako dobro znaju što je ahilova peta obitelji Stark. Starkovi su inače omiljeni likovi, članovi te obitelji igraju ulogu filmskog pozitivca za kojeg se od početka navija. No upravo su kvalitete kao što su čast, poštenje, odanost i ljubav, kvalitete koje ih krase i zbog kojih se za njih navija, ujedno iste koje su ih osudile na propast. Njihove pozitivne kvalitete su u negativnom okružju bile alat njihove zle sudbine. No zašto ja sad o Starkovima, što mi je aktiviralo asocijacijsku sklopku? Naime, nedavno sam naišla na jedan dirljiv južnokorejanski video-eksperiment u kojemu mladić moli slučajne prolaznike da mu zavežu kravatu koju je prenervozan zavezati jer ide na razgovor za posao. Htjelo se tim malim igrokazom ispitati koliko smo eto kao vrsta spremni pomoći drugomu. Prolaznici su mladiću mahom izlazili u susret, staro i mlado, neki samo vezanjem kravate, a neki i dodatnim riječima ohrabrenja, a bilo je i jako dirljivih trenutaka pažnje kad su mu stariji pomagači izišli još dodatnih dva koraka u susret roditeljski brižno izražavajući potporu i recimo poklanjajući mu rukavice za ozeble ruke. Reklo bi se - sve skupa da se rastopiš od ljudske dobrote. Ili smrzneš od ljudske naivnosti? Jer dok se s pravom nalazimo ganutima bez sumnje pozitivnim impulsom ljudi koji su bez krzmanja pritekli mladiću u pomoć, u sljedećem se trenutku prisjetimo da je to bio glumljeni eksperiment i da „mladić kojemu treba pomoć oko vezanja kravate“ zapravo uopće ne postoji, da je riječ o manipulaciji i namještaljci (srećom s dobroćudnim namjerama). Postavlja se dakle pitanje, a što da je umjesto dobronamjernog i benignog igrokaza mladića s kravatom operirao netko zlonamjeran (sa zloćudnim namjerama)? Oni najbolji među nama i/li oni sa najviše emocionalnog odaziva (angažmana), oni spremni najviše pomoći "na prvoj liniji fronte", stradali bi prvi i bili najviše (materijalno) oštećeni. To nije nepoznata igra, princip iskorištavanja ljudske spremnosti/impulsa da pomognu (koncepta ljudske dobrote, esencirano recimo u Isusovom učenju; op. njegove pozitivne kvalitete su u negativnom okružju bile alat njegove zle sudbine) prisutan je i poznat od kada je svijeta i vijeka. Primjerice, repovi jednog takvog ružnog slučaja humanitarne naravi, jer su upleteni oni najranjiviji među nama, upravo se vuku i po rubrikama hrvatskih novina. Žicari i prevaranti zgrću bogatstva na ljudskoj želji da pomognu (humanizam), a neki su na tome izgradili i institucionalna carstva. Tuđi humanizam je mnogima plodno tlo za materijalno okorištavanje. I toga nismo nesvjesni. Leksik skoro svakog jezika sadrži varijante narodnih poštapalica i izreka koje upozoravaju na nezahvalnu poziciju dobrote: „pomozi sirotu na svoju sramotu“, „biti dobar biti glup“, „dobrota je za naivce“, „naivan i glup“ i sl. Sjetit ćemo se, u Ezopovoj basni o dječaku (pastiru) koji je iz zabave lažno vikao vuk, kada je vuk zaista napao nitko mu više nije vjerovao niti pritekao u pomoć iako mu je pomoć bila potrebna. Na polju međuljudskih odnosa negativna posljedica učestale pojave prevara je dakle nerijetko odlazak u krajnost gubitka vjere u „ljudsku dobrotu“ i zatvaranje u sebe, nespremnost i nevoljkost na davanje ruke čovjeku u stvarnoj nevolji, tvrdokoštvo i bešćutnost. No zar bi to trebala biti lekcija negativnih slučajeva? Generalizacija te vrste? Da je drugomu čovjeku u nevolji u pravilu bolje ne pomagati, iz straha da ne budemo potencijalno preveslani? Da je bolje ne iskazivati pozitivne ljudske kvalitete i biti suzdržan u pružanju ruke? Da je rješenje apsolutni skepticizam i osobni izolacionizam? U prenesenom smislu izgrađivanje visokih zidova i postavljanje žice sa mitraljeskim gnijezdima? Dakle, sam postati i biti negativcem? Ne. To ne bi trebala biti lekcija. Poneka zanimanja, kao što je primjerice vatrogastvo, prilikom intervencija podrazumijevaju da se u opasnim okolnostima priskače u pomoć/pomaže životno ugroženim ljudima nerijetko uz osobni rizik ozljede ili gubitka života. Vatrogasna služba dakle nosi određeni rizik u kojega se njen pripadnik svjesno upušta. A tako otprilike funkcionira i rizik bivanja kvalitetnim čovjekom. Prevare su sastavan dio ljudskog bivanja i teško se mogu izbjeći, svi smo bez iznimke negdje i nekad ispali naivci nasjevši na nečiju i nekakvu veću ili manju emocionalnu ili materijalnu prevaru, svatko će ih u u očiglednom ili manje očiglednom obliku doživjeti u svom životu, s tim da im se učestalost može racionalno i zakonski smanjiti. Nešto više opreza i kritičkog promišljanja, pitanja i potpitanja, a nadasve - otvorenih vidika i očiju, bez zakidanja pozitivnih ljudskih i međuljudskih kvaliteta. Možda i nije najomiljeniji odjevni predmet, ali nije loše znati vezati kravatu. |