Viktor Ivančić: Fašisti i reformisti
"Svi su dakle na svoj način suglasni: umjesto da je već dobrim dijelom reformirana, Hrvatska je i dalje deformirana; skvrčila se u jugoistočnome zapećku Europe kao obogaljena sirotica, kao nakazno dijete ugledne obitelji, kao ožiljak na kirurški zategnutom licu, pa neutješno tuli, lije krokodilske suze, kupa se u slapovima autentične nesreće, i tek svako malo – više od jada nego od srdžbe – usklikne „Za dom spremni“.
Razlog stagnaciji svakako je raskošan pičvajz u vladajućim redovima, dosad nezabilježeni rat svih protiv sviju, onaj tip koordinacije u kojem akteri jedan drugoga toliko efikasno stišću za jaja da je donošenje bilo kakve odluke već i fizički nemoguće."
"Za razliku od premoćne većine, držim da je to fantastično postignuće vladajuće garniture. Hibernacija planiranih reformskih zahvata najbolje je što se Hrvatskoj u ovome trenutku moglo dogoditi. Paralizu rada aparata vlasti doživljavam kao spasonosnu, makar možda i nezasluženu, blagodat. Jedina stvar zbog koje hrvatskoj vladi treba odati priznanje jeste učinkovita sabotaža reformi koje je obećala. Veličina njezina uspjeha leži u pogaženim zakletvama."
"Dok razmišljam o perjanicama nove oligarhije ne mogu se odlučiti jesu li mi odvratniji zato što su fašisti ili su mi simpatičniji radi toga jer su nesposobni. Kako god bilo:
Reforme se ne provode, i to je odlično!"
Boris Dežulović: Kao Ce Tung
"Taj, eto, veliki jubilej – pedesetu godišnjicu Maove svibanjske obznane i slavne Kulturne revolucije – svečano i radno ovih dana u Hrvatskoj obilježava vladajuća koalicija na čelu s HDZ-om, i na repu s Mostom, provodeći temeljitu obnovu hrvatske države, Reformu života i nemilosrdni obračun s kontrarevolucijom, koja je u kulturne ustanove, državnu televiziju, nezavisne medije, škole i fakultete prodrla, shvatili ste, s namjerom da restaurira Jugoslaviju."
"Jedina je tako razlika između Maove i Karamarkove kulturne revolucije ona nominalna: kineska je bila komunistička, a hrvatska je antikomunistička. Riječ je, međutim, o sinonimima, jer HDZ-ov je antikomunizam i po formi i po sadržaju posve komunistički. Mantra iz Karamarkove Crvene knjižice, ‘mi smo protiv svakog totalitarizma!’, ispražnjena je od značenja i izvedena u vlastitu unutrašnju suprotnost na isti način na koji su do njene suprotnosti komunisti ispraznili mantru o ‘demokraciji’."
"Kad stoga HDZ u antikomunističku Veliku katoličku kulturnu revoluciju kreće s takvih, dakle vrlo kineskih ‘demokratskih’ i ‘antitotalitarnih’ pozicija, ona je po sadržaju suštinski totalitarna i antidemokratska, a po formi upravo – komunistička. S Maovim Ge mingom, najzad, osim historiografske dramaturgije dijeli i ambiciju: obračun s dekadentnom zapadnom ‘ultrademokracijom’ – u našem slučaju s devijacijama poput sekularizma, ateizma ili gay brakova – te temeljitu preobrazbu društva i povratak izvorištima revolucije, u našem slavnom slučaju ‘Domovinskom ratu, braniteljima, našim poginulima, političkoj doktrini dr. Franje Tuđmana i velikom djelu Gojka Šuška’. Ili, kraće, ‘biblijskim vrijednostima’.
Takva reforma – Maova Reforma života – jedina je zapravo reforma koja HDZ istinski zanima i koju istinski provodi."
"Poslao bi valjda Karamarko znanstvenike, profesore i studente i u tvornice, samo da koja još radi: jedino valjda zlosretni splet povijesnih okolnosti sprječava ga tako da veličanstvenu Kulturnu revoluciju i dovrši, pa da novinare, umjetnike i intelektualce otuđene od ‘biblijskih vrijednosti’ pošalje na preodgoj u radne logore, a izdajnike ‘političke doktrine dr. Franje Tuđmana’ – ili barem one koji se ne bi odmah sami ubili – pred streljačke vodove.
Baš kao nekad, kao u Narodnoj Republici Kini sretne 1966.
Kao Ce Tung."