Boris Dežulović: Jedan dan Ivana Baldasara
"Recite: nije li divno kako se život otvoreno zajebava sa splitskim gradonačelnikom?
Moglo bi se, istina, reći i da se to s Ivom Baldasarom zajebava Zoran Milanović, ali poznajući tog arogantnog aparatčika i nervčika, teško da je splitsku partijsku ćeliju namjerno rasformirao na dan gradskog patrona. Uostalom, da taj sociodemopatski um ima još i smisao za humor – kakav, recimo, ima Baldasarov tegobni život - splitski bi ogranak svečano zatvorio prije mjesec dana, 10. travnja, sve uz vijenac za pale drugove."
"Na taj bi „znakovit“ i „neočekivan datum“, eto, Zoran Milanović – samo da ima smisla za humor - raspustio splitski SDP, tako bi on odgovorio Ivi Baldasaru da mu išta odgovoriti uopće ima. Da je onomad - i kad je splitski gradonačelnik fašistički spomenik otvarao baš na Dan pobjede nad fašizmom, i kad je vijenac pod njega polagao baš na dan NDH - predsjednik SDP-a imao reći išta osim: „Nemam komentara“.
Da je, eto, imao avnojevska jaja – pardon, nojevska – poput, recimo, Ive Baldasara, pa da kaže kako ga je „duboko pogodio tajming“, i kako je polaganje vijenca jedinici nazvanoj po ratnom zločincu, pod nacističkim pozdravom i na dan uspostave fašističke države, kako ono, „jasna poruka građanima Splita.“
Ovako, prostor demokratske razmjene mišljenja u autohtonoj hrvatskoj socijaldemokraciji sveo se na šizofrenog Ivu Baldasara i njegove bučne javne svađe sa samim sobom, u kojima – kako smo vidjeli – ne štedi ni sebe ni protivnika."