Mjesec u mom oku...

srijeda, 24.02.2010.

Da je sad tu...

Danas bih...samo malo sakrila mu se u zagrljaj...i slušala njegove otkucaje srca...onako...zatvorenih očiju da se sklonim od svih osim od njega... Ovako...kad nije tu...jecam iznutra, bez suza...i teško je... kao unutarnje krvarenje...neprimjetno..., a ubija...

javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); u 09:27 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 22.02.2010.

Danas sam samo kap kiše na tvom prozoru...utrkujem se sama sa sobom..., a rado bih bila mali maslačkov padobranac i letjela visoko nošena burom...

Uspomene ne nestaju..., ali ja...kao da nestajem...

javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); u 09:31 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 09.02.2010.

Tvoj me povik mog imena jednu večer prenuo iz sna... A bio je tako stvaran i tako... uplašen, nesretan, molećiv...
Ne sjećam se što sam sanjala... samo se sjećam kako sam se trgnula... još i sad mi odjekuje u ušima...
...
Neki su trenuci stvoreni za pamćenje... utisnu se u našu kožu... kao kad bura propuše sve što imam na sebi i sledi do kosti... Ali, ... voljela sam nekad te dane... vedro, sunčano vrijeme, modrinu posvuda oko mene i miris zraka, miris nade... Dugo se nisam tako osjećala, ali sad se nešto vratilo... Godine ne mogu unatrag, ali sjećanja da... I srce ih prati...

javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); u 14:56 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 02.02.2010.

21.01.2010.
Ne smijem se nikad tuđim suzama... nikad ne znaš kad tebe mogu snaći...

29.01.2010.
Nosim ga u dijelu svog srca, kao da je srastao s njim... čak i diše u mom ritmu...

Ponekad...tek ponekad pomislim da viknem na sav glas sve što osjećam... da bi tad bilo lakše, da bi nestala sjeta koja me veže... tad bi, zavaravam se, rasplinuli se osjećaji, kao baloni od sapunice... ali znam...ljubav ne nestaje kao magla..

02.02.2010.
Je li me prošla siječanjska sjeta, pitaš se... Što li se sad mota mi po mislima, znam da pitaš se...

Razbistrilo se...u ovoj mojoj glavi... neke su stvari jasnije iako nisu sasvim se posložile na mjesto... trebat će malo vremena i za to...
Ne, ljubav nije nestala, ona je još uvijek tu... iste jačine, ali obuzdavam je, kao nemirnog ždrijepca, izigravam kauboja... jer ona bi se rado otela... galopirajući otišla kamo joj je mjesto..., ali ne mogu joj dopustiti...
Pokušavam ne napraviti krive korake, pažljivo biram kamo ću stati da ne povrijedim sve one, koji su nehotice obuhvaćeni u ovu moju borbu sa sobom samom...
...one, koji su tu kraj mene...i njega, kojem bi srce rado...

Razumom bih sad voljela riješiti ove dileme... otopio se led, koji sam godinama brižljivo pazila pa je sad znatno teže ne dopustiti srcu da progovara..., ali imam li imalo obzira prema drugima, nikad mu neću izgovortiti te riječi, koje osjećam...
...ne želim ga vezati... jer kad bi ostao... on nikad ne bi mogao živjeti na ovaj način...na pola...
...a ja nikad neću moći drukčije...

Moram paziti što želim... ne mogu dozvoliti da se moje želje ispune na nečiju tuđu nesreću... to je nešto s čim ne bih mogla živjeti... Hoću li ja biti nesretna? Manje je važno... sa sobom se mogu nositi...sa svojom srećom i sa svojom nesrećom... Tuđa je sreća važnija... tim više što je posljedica nekih mojih starih odluka...
Zato, draga, samo šuti... stavi prst na usta i nasmiješi se onako kako ti znaš... Suze nisu dozvoljene...

Sreća je što imaš priliku voljeti...

javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); u 14:10 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	veljača, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28