Tvoj me povik mog imena jednu večer prenuo iz sna... A bio je tako stvaran i tako... uplašen, nesretan, molećiv...
Ne sjećam se što sam sanjala... samo se sjećam kako sam se trgnula... još i sad mi odjekuje u ušima...
...
Neki su trenuci stvoreni za pamćenje... utisnu se u našu kožu... kao kad bura propuše sve što imam na sebi i sledi do kosti... Ali, ... voljela sam nekad te dane... vedro, sunčano vrijeme, modrinu posvuda oko mene i miris zraka, miris nade... Dugo se nisam tako osjećala, ali sad se nešto vratilo... Godine ne mogu unatrag, ali sjećanja da... I srce ih prati...
| < | veljača, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik jednog sna...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr