Mjesec u mom oku...

srijeda, 10.11.2010.

Što je zaista sreća...

Može li čovjek ikad biti zaista sretan? Ili samo pokušava pronaći sreću i kad je već ima u rukama počne težiti k nečemu drugom? Opet u biti nesretan jer mu je predmet želje sad već nešto i/ili netko drugi.
Ja sam točno znala što imam. I tvrdoglavo odbijala vidjeti da je to bila prava stvar. I danas se pitam zbog čega? Želje po novom? Ili straha?
Čini mi se da sam jednostavno uhvatila prvu pruženu ruku, u nadi da ću naći nekog tko bi mu bio nalik, ne shvaćajući da je original već na dohvat ruke. Ili možda shvaćajući, ali s tolikim strahom da ću ga previše voljeti i da će jednom jednostavno otići... Nikad neću znati, koji bi nam bio početak i da li bi uopće došli do kraja... Nikad...
Ja ne poznam njegove ruke, ali uvijek mi se čini da one, koje sam odlučila da ga zamijene, nemaju istu čar... nikad isti žar... Srce uvijek sanja onoga, od kojeg je pobjeglo.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.