Mjesec u mom oku...

utorak, 05.07.2011.

Još mnogo ću puta reći ti zbogom...ne izustivši ni riječ, koju bi ti mogao čuti...

Ponekad ti jednostavno poželim nešto napisati, svojim riječima ostaviti još jedan trag pred tvojim očima, ali ustuknem... pred svojom željom, kao da će me opeći... jer znam da nijedna moja riječ više ne bi našla onaj put, kojem se ja nadam... put do tvojeg srca... Pa ne pišem ništa... čak više ni poeziju ne objavljujem da se ne pojavi negdje, sasvim slučajno, pred tvojim očima... jer ne bi imala isti sjaj, kao nekad... A voljela bih saznati kako dišeš i na čije ti kose sad miriše ljetni zrak... koje je boje tvoje nebo...čiji ti tihi šapat donosi mjesečina... istim srebrnim prstima, kojima sam te nekad dodirivala... nježnim dodirom leptirovih krila... Ali ja to nikad neću saznati... Neću si dopustiti da te pitam... Moji su zidovi opet visoko podignuti i biti ćeš siguran izvan njih..., a ja se usuđujem dodati... i sretan...

I da, mili,... koliko te god voljela...to nikad neće biti dovoljno da bih ti to naglas i rekla...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.