Mjesec u mom oku...

petak, 18.03.2011.

Ljubav i Vrijeme

Bio jednom jedan otok na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti : Dobra Volja , Tuga , Znanje ...i među ostalima i Ljubav....
Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili. Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka. Kad je otok bio tren do potonuća Ljubav je odlučila potražiti pomoć. Bogatstvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala : "Bogatstvo , možeš li me povesti sa sobom ? " - "Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta. "
Ljubav tada odluči pitati Ponos, koji je prolazio na veličanstvenom brodu ." Ponose, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom? " , "- Ne mogu ti pomoći, Ljubavi " , odgovori Ponos , " Ovdje je sve savršeno, mogla bi mi uništiti brod ! "
Tada je Ljubav zamolila Tugu, koja je prolazila kraj otoka : " Tugo, molim te povedi me sa sobom " ," Oh , Ljubavi " odgovori Tuga , "tako sam tužna da ne mogu . "
Kada je Dobra volja prolazila kraj otoka, toliko je bila zadovoljna da nije ni čula Ljubav kako je doziva .
Tada Ljubav začuje neki glas : "Dođi Ljubavi, ja ću te povesti sa sobom . " Bio je to starac u malenom čamcu. Kada su stigli do kopna, Ljubav se iskrca, a starac ode . Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime. Ljubav shvati koliko mu duguje te upita Znanje : " Znanje, ti sigurno znaš tko me spasio ? " , " To je bilo Vrijeme " , odgovori Znanje . " Vrijeme? " , upitala je Ljubav , " Pa zašto bi me vrijeme spasilo ? " Znanje odgovori : " Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu ...“

utorak, 08.03.2011.

Kraj

Ne bih trebala brinuti, zar ne? Pa to sam već radila... presjekla niti i zazidala osjećaje u onu malu kutijicu i bacila ih ne gledajući gdje će pasti... Samo nek su daleko od mene... Što li se sad čudim ovim krvavim tragovima na rukama? Ni nakon toliko godina nisam ih isprala... Možda je i bolje... novi, svježi tragovi neće se vidjeti... neću ih raspoznati... Jer moram opet... još jednom... ubiti ju... tu ljubav prema njemu, kojoj nije bilo suđeno tad... nije ni sad... Dopustila sam si nešto što nisam smjela... nešto što je meni već odavno zabranjeno... Neću plakati, ja to ionako ne umijem... neće sve suze unutar mene izaći kroz moja dva tužna oka... Izbrisat ću ga... moram... nisam smjela dopustiti da se ponovno prikažu tragovi njegovih riječi na ovom srcu... Nisam smjela... nisam...
Jedno je dobro u svemu ovome... što on ne dijeli moje osjećaje... jer bih ga samo unesrećila... Ja ne mogu iz mojih zidova, a on ne može unutar njih... Dobro je... što nikad neće saznati, nikad shvatiti... da je bio tako blizu litici...
Možda je ovo djelomično zbogom... Njemu i onoj Ja, kojom sam mogla biti... Ostat će urezan taj jedan san... sve ostalo izrezujem i poklanjam ovoj buri, izvan mojih zidova... Vrijeme je da srce opet poprimi svoj ledeni sjaj... Tako će... duže trajati...

„Ja te zaboravljam. Ne ljuti se..., ali to je svojevrsni spas... tebi, koji si oduvijek značio mnogo više no što si shvaćao... tebi, koji ne možeš živjeti na pola i nikad ne bi mogao... meni, koja imam samo jedan izbor: ostati na ovom jednom mjestu na kojem jesam sve ove godine... I ma koliko teško se činilo, ma koliko teško to zaista bilo, jednom davno sam uspjela zatomiti svaki osjećaj prema tebi... i da se nismo ponovno sreli, da se nismo prepoznali, sve bi ostalo kako je i bilo... Ja bih bila savršena Ledena kraljica, a ti onaj isti Vitez neustrašiva srca, koji teži za potpunom i bezuvjetnom ljubavi... I nikad se ne bi opet sreli jer to dvoje nemaju iste pute... Ovako..., ja sam izvukla takav kraj... Opet sam se zavrtila u krug i došla na isti onaj početak od prije mnogo godina... A nisam smjela... Jer su neke stvari suđene da se ne dese... neki ljudi ostaju zauvijek razdvojeni i njihove sudbine se nikad ne ukrste kako bi trebale... Mi smo ti... Ne brini, ostat ću zauvijek ona mala djevojčica s tratinčicama, koja te čeka na istom skrivenom mjestu i nosit ću zvjezdice u očima za dječaka plavog osmijeha... Ali zaboravit ću te voljeti na ovaj način... Ne smijem...zbog sebe i zbog tebe... „

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.