Oduvijek strijepim od odlazaka... iako znam da su neminovni... I štitim se od bola i prije nego me valovi zapljusnu zaboravljajući uživati u trenutku... A kad se prepustim i zaboravim da je bol u životu neminovna opet dišem punim plućima... Tako se vrtim u krug. Poput ovog ciklusa života.
Znala sam da je otišao mnogo prije nego što sam toga postala svjesna. Mnogo prije no što sam si dopustila da u to vjerujem pa još ponekad zaboli ta cijena koju je potrebno platiti da bi se osjećalo i živjelo.
Ali nema kajanja. Nikad mi nije bilo žao što ostaje dio svega onoga što sam ja.
Jer i danas kad pogledam u prazan papir, lutajući kroz svaki novi sječanj, ostaju sjećanja koja jednostavno poteku i pretoče se u riječi, stihove, rečenice... jedno malo, samo moje blago za dane kad se život bude nastavio vrtjeti bez mene...
Ponekad je dovoljno smijati se iznutra. Bez nekog posebnog razloga. Ali osjetiti taj škakljivi dodir optimizma kako grije prostor oko srca i otapa utabani led na svojem putu. Pa osjetiti kako u očima zablista novi sjaj i da se lice žari od skrivenih osmijeha, a usne napune onom sjajnom, nepobjedivom punoćom kao nakon slatkih poljubaca. I sve postaje lako. A svatko to zaslužuje...
< | siječanj, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik jednog sna...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr