Ponekad je dovoljno smijati se iznutra. Bez nekog posebnog razloga. Ali osjetiti taj škakljivi dodir optimizma kako grije prostor oko srca i otapa utabani led na svojem putu. Pa osjetiti kako u očima zablista novi sjaj i da se lice žari od skrivenih osmijeha, a usne napune onom sjajnom, nepobjedivom punoćom kao nakon slatkih poljubaca. I sve postaje lako. A svatko to zaslužuje...
Post je objavljen 09.01.2012. u 14:01 sati.