Ne mogu se oteti dojmu da nešto nije u redu... Neki unutarnji glas mi pokušava nešto reći, ali ja ga ne razumijem... još uvijek ne čitam znakove koje mi uporno crta...
Nekoliko zadnjih mjeseci dogodile su se stvari koje su mi promijenile tijek života... usmjerile ga na bolje... vratile mi čaroliju... Ponekad se zapitam čime sam to zaslužila... ponovno se naći u tom toplom stisku riječi koje mi toliko znače... sresti pogled koji je oduvijek sanjao na mom ramenu...
Ali... uvijek to ali lebdi nad mojom glavom... nešto ne štima... postoji nešto što mi govori da moram neke stvari privesti kraju... jer kao da nema vremena... tamo negdje u budućnosti kao da ih neću moći napraviti... Taj moj unutarnji glas nikad nije bio u krivu... bit će da ga i sad moram poslušati... srediti što mora biti sređeno... za slučaj da jednog dana ne osvane to sutra...
"Voli se jer se voli. Nema nikakva razloga za ljubav."
Paolo Coehlo
Govorim si da je tako, ali ne vjerujem... Postoje tisuće razloga za ljubav i sve do jednog mogla bih nabrojati...
Osjećam ljubav u sebi... nekad me razdire... nekad umiruje...
Priznati ljubav... to je teško... još teže napraviti prvi korak ka njoj... ja joj idem u susret, a ipak stojim na mjestu... Kad se okrenem unatrag i tamo je vidim... Zato znam... Teško je otići... teško je ostati...
Tisuće je razloga za ljubav... i tisuće je riječi kojim bih je izrekla... kojim je izričem svakog dana... tisuće skrivenih i otkrivenih misli...
Ponavljam se... i opet ću... znam...
Možda ovo i nije tako dobra ideja... možda je ovo novi pokušaj bijega... ne suočavanje s istinom u meni...
Ja znam što imam reći... i kome... samo da skupim hrabrosti...
Nose me dani, znam... a ja šutim... jesen mi budi sjetu i ova me hladnoća još više zatvara u sebe... ali negdje duboko osjećam doći će ta toplina proljeća i probudit ću se... s prvim zrakama sunca... toplog kao jedne divne oči...
...Mi smo nalik na svjetove: rastemo u sebi, unutra, u skladištima tajni i korijenju energije. Samo smo izvana dopadljivi, puni boja i mirisa. A unutra u nama, kipe velika Sunca.
Sve se to događa zato što nismo skinuli omot sa svog još uvijek pitomog i djetinjeg srca...
Miroslav Antić
Danas sam čitala stare dnevnike i izvukla neke već zaboravljene bilježnice iz kutije u koju pohranjujem prošlost. Čini mi se kao da sam nekad imala što reći... a možda je to dojam jer sam godinama zapisivala svoje misli, skrivene i otkrivene..., a onda odjednom prestala... Danas kad čitam te zapisane riječi čine se tako postojanima, jakima...
Vrijeme je... da opet zagazim u neke dnevničke avanture... Uvijek sam imala što reći... još nije kraj...
listopad, 2009 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik jednog sna...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr