...Mi smo nalik na svjetove: rastemo u sebi, unutra, u skladištima tajni i korijenju energije. Samo smo izvana dopadljivi, puni boja i mirisa. A unutra u nama, kipe velika Sunca.
Sve se to događa zato što nismo skinuli omot sa svog još uvijek pitomog i djetinjeg srca...
Miroslav Antić
Danas sam čitala stare dnevnike i izvukla neke već zaboravljene bilježnice iz kutije u koju pohranjujem prošlost. Čini mi se kao da sam nekad imala što reći... a možda je to dojam jer sam godinama zapisivala svoje misli, skrivene i otkrivene..., a onda odjednom prestala... Danas kad čitam te zapisane riječi čine se tako postojanima, jakima...
Vrijeme je... da opet zagazim u neke dnevničke avanture... Uvijek sam imala što reći... još nije kraj...
Post je objavljen 15.10.2009. u 00:05 sati.