Ne mogu se oteti dojmu da nešto nije u redu... Neki unutarnji glas mi pokušava nešto reći, ali ja ga ne razumijem... još uvijek ne čitam znakove koje mi uporno crta...
Nekoliko zadnjih mjeseci dogodile su se stvari koje su mi promijenile tijek života... usmjerile ga na bolje... vratile mi čaroliju... Ponekad se zapitam čime sam to zaslužila... ponovno se naći u tom toplom stisku riječi koje mi toliko znače... sresti pogled koji je oduvijek sanjao na mom ramenu...
Ali... uvijek to ali lebdi nad mojom glavom... nešto ne štima... postoji nešto što mi govori da moram neke stvari privesti kraju... jer kao da nema vremena... tamo negdje u budućnosti kao da ih neću moći napraviti... Taj moj unutarnji glas nikad nije bio u krivu... bit će da ga i sad moram poslušati... srediti što mora biti sređeno... za slučaj da jednog dana ne osvane to sutra...
Post je objavljen 19.10.2009. u 15:12 sati.