Mjesec u mom oku...

subota, 21.05.2011.

na Lj

Ponekad pomislim da ću opet vidjeti trag poznatih crnih slova na bijeloj podlozi i da će mi opet žilama kolati ta snaga koju mi daju i nježnost koja se u njima osjeća... Ali sve je samo privid... trenutak u kojem ostaje zarobljena ta moja želja da opet bude tu... Osjećam je kako se budi još i prije nego otvorim oči... i raste sa svakom zrakom sunca... nježno me hvata za ruke u trenucima predaha od života... i čujem je, tu želju za njim, njen nježan melodični glas u taktovima poznatih pjesama, koje smo zajedno voljeli... I ne mogu da se ne osvrnem preko ramena jer još kao da me odnekud gledaju njegove oči... Ali stvarnost je drukčija... tako različita od projekcije koja postoji u mojim mislima... u osjećajima... Stvarnost nema nijanse... ne pozna ih... I ma koliko se puta pitala nikad neću znati pravi odgovor, koje je ime ovog stanja, koje me sad prati... jer me strah priznati da je to ona tako draga riječ na Lj, koju je tako lako izgovoriti, a tako teško živjeti...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.