Ostvareni snovi nemaju garanciju... u slučaju da ti se ne svide... povratka nema...
Ostaviti ću katarze za neko drugo vrijeme... Kad se ne budem uspinjala oštrim stijenama svojih misli do vrhova na kojima znam da te nema. Putem gubim zaboravljene stihove i upijam samo svježi zrak zaborava. Zar to nije ironija? Gubiti istovremeno i tebe i sebe na onom mjestu gdje sam nas pronašla? Jedno ne zaboravljam: pijesak tišine nema milosti prema ničemu i nikome. Jednom pokriveno ostaje tamo zauvijek. Zatrpano nijemom nemoći koja se ne da isprati. I dok propuštam zrnca kroz prste još osjećam njihovu toplinu i žar kojom su nekad zračile tvoje oči. Otkucaje kojima su me čekale tvoje usne, drhteći i nečujno mi šapčući sve ono što samo srce može čuti...
Ali tog više nema... U ogledalu ovog života ocrtavaju se samo moje oči... Kao nekad... kad još nisam znala da ako se bolje zagledam u daljini mogu vidjeti tvoj lik... Sad više ne gledam tako daleko... bojim se da ću zamijeniti boje sutona s bojama tvojih očiju... pogriješiti nijansu i dotaknuti pogledom sunce umjesto tvojeg osmijeha... Spržiti se, spržiti sve...
Ostaju lutanja... i dodir pijeska pod bosim stopalima... sjećanje na zaborav...
< | lipanj, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik jednog sna...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr