21.01.2010.
Ne smijem se nikad tuđim suzama... nikad ne znaš kad tebe mogu snaći...
29.01.2010.
Nosim ga u dijelu svog srca, kao da je srastao s njim... čak i diše u mom ritmu...
Ponekad...tek ponekad pomislim da viknem na sav glas sve što osjećam... da bi tad bilo lakše, da bi nestala sjeta koja me veže... tad bi, zavaravam se, rasplinuli se osjećaji, kao baloni od sapunice... ali znam...ljubav ne nestaje kao magla..
02.02.2010.
Je li me prošla siječanjska sjeta, pitaš se... Što li se sad mota mi po mislima, znam da pitaš se...
Razbistrilo se...u ovoj mojoj glavi... neke su stvari jasnije iako nisu sasvim se posložile na mjesto... trebat će malo vremena i za to...
Ne, ljubav nije nestala, ona je još uvijek tu... iste jačine, ali obuzdavam je, kao nemirnog ždrijepca, izigravam kauboja... jer ona bi se rado otela... galopirajući otišla kamo joj je mjesto..., ali ne mogu joj dopustiti...
Pokušavam ne napraviti krive korake, pažljivo biram kamo ću stati da ne povrijedim sve one, koji su nehotice obuhvaćeni u ovu moju borbu sa sobom samom...
...one, koji su tu kraj mene...i njega, kojem bi srce rado...
Razumom bih sad voljela riješiti ove dileme... otopio se led, koji sam godinama brižljivo pazila pa je sad znatno teže ne dopustiti srcu da progovara..., ali imam li imalo obzira prema drugima, nikad mu neću izgovortiti te riječi, koje osjećam...
...ne želim ga vezati... jer kad bi ostao... on nikad ne bi mogao živjeti na ovaj način...na pola...
...a ja nikad neću moći drukčije...
Moram paziti što želim... ne mogu dozvoliti da se moje želje ispune na nečiju tuđu nesreću... to je nešto s čim ne bih mogla živjeti... Hoću li ja biti nesretna? Manje je važno... sa sobom se mogu nositi...sa svojom srećom i sa svojom nesrećom... Tuđa je sreća važnija... tim više što je posljedica nekih mojih starih odluka...
Zato, draga, samo šuti... stavi prst na usta i nasmiješi se onako kako ti znaš... Suze nisu dozvoljene...
Sreća je što imaš priliku voljeti...
Post je objavljen 02.02.2010. u 14:10 sati.