Biografija straha
16.02.2014. U jeci mojih smrti
još ima straha.
Alejandra Pizarnik
Gole plastične lutke u izlozima
i gorki pljusak u šest ujutro,
u sobi me čeka Alejandra
i njeno izbodeno djetinjstvo
ruke koje su dohvatile mjesec
i razbile ga o pod
Jedva čekam pobjeći nikuda
i nigdje se topi kao šećer na usnama
Ulazi u krvave ispucale Alejandrine usne
i puca iz svih raspoloživih stihova
u moje raspomamljeno srce
Rekla sam srce, Alejandra.
Ne budi nijema,
ne budi nepomična,
odvezi ovu noć u svoju preminulu pjesmu
pusti me na miru,
pokisla sam do rebara i želim svoje zidove natrag
ne dijelim se pri kraju ove noći s nikim
Ubij se još jednom,
u meni, decentno i bez tragova
komentiraj (7) * ispiši * #