Samo je nalegao na zgrade i prekinuo zadnju nit ljetne vrućine, kao nekakvo naopako jezero. Prvi zimski sumrak. Jesenski sumraci nisu tako plavi, ne mirišu na zdrobljeni led i samoću. Uvijek je to znala, iz snopa godišnjih doba izvući dan koji mu ne pripada. Na modrim joj prstima ostaci kolovoza u obliku tamnozelenih nepravilnih mrlja još nisu odstranjeni acetonom. Dezinfekcija ljeta može pričekati, a i bilo je takvo, puno nasumičnih gustih mrlja iz kojih treba iščitati značenja. Ili ne treba. Već godinu dana obećaje sebi da će prestati vršiti Rorschachove testove nad svojim uspomenama. Htjela bi tim hladnim prstima koji pamte najljuće zime, skriveni u dugim rukavima jakne, one za "po kući", još jednom uhvatiti cigaretu i upiti s njom dvije i osmu slash dvije i devetu kad se iza pepela moglo nazrijeti jednako bistro nebo, ali zvjezdanije. S vremenom se osulo ponešto zvijezda, a njihov prah istresla je u pepeljaru s likom smajlića, ukradenu za njen rođendan u kafiću, kao poklon bivše prijateljice. Tamo je bilo najprikladnije utrnuti snove.

Žao joj je sad što nema rezervnu kutiju u sobi, makar onu najjeftiniju koju bi uvijek ostavila za crne dane. Odjednom joj je počeo smetati dim. Ali to je kao s tugom. Možeš se zakleti da si bivši rekreativni konzument, a onda u jednoj večeri poželiš usisati sve plave sumrake. Ipak, selektirati ih, zamotati vlastoručno, bez sastojaka od kojih se pobolijeva.

Izvukla bi onaj narančasti jesenji dan ranog proljeća kad je sjedila sama u centru jednog prerano zavoljenog grada i gledala kako se sumrak razlijeva na zgrade, ulazi sa sjenama u tramvaje i koči joj prste hladnim kliještima. Te bi prste zavukla duboko u džep i ne bi poslala bezazlenu poruku. Takve uvijek platiš po najskupljoj tarifi.
Iz dosade bi se udubila u razgovor studentica iza nje i pustila da se udobnost zbog naslućene budućnosti u ružičastim tonovima, rasplamsa. Udahnula bi vlažni mrak duboko u pluća, bez trunke katrana i ušla u prvi tramvaj. Mobitel bi zaboravila na stolu u centru jednog sad već posve nebitnog grada.

Onaj, također ožujski, sumrak ranih petnaestih kad je mrtva hladna zaronila u more s dvije kile odjeće na sebi i smijala se u sivo nebo, a nije dobila upalu pluća, označila bi kao zadnji dan jedne tinejdžerske ljubavi. Da joj ostane uspomena na to ludo biće koje se nije bojalo zaranjanja s njom, u mrzlu vodu. Ta se sličica nepravedno izgubila u nekim kasnijim godinama, odsječena s cijelom jednom tužnjikavo sretnjikavom zimom. Godine su je otopile i naplavile ružnoćom.

Tog novembarskog, a i studenog jutra dvije i sedme koje je nalikovalo najtjeskobnijem među sumracima, rekla bi mu da se čuva i da ne budu jednom stranci na društvenoj mreži koju su ionako prezirali. I da joj je jesen kad ga je upoznala mirisala na kukuruz i mir. Da ponekad zagugla tu stranicu na kojoj je počela pisati, u web arhivi, i pronađe prazne naslove, sadržaji su nestali nekom tehničkom greškom. Da se trudi to ne nalaziti simboličnim.
I rekla bi mu hvala. Za pisanje.

Udahnula bi i onaj postnarančasti i ovog puta pravi jesenji dan kad je dolazila sama u centar jednog izuzetno hladnog grada i osjećala sumrak kako pljušti po njenim ramenima, presretna što nakon dva dana s hrpom neznanaca konačno vidi prijateljsko lice. Iznenadilo ju je kako se bol ne mrvi pukim istresanjem duše. Odzvanjala je ranjenim stopalima i neodređenim predjelom u grudima. Tražila je čudotvorni flaster. Za stopala naravno. Nisu ga držali nigdje. Ni onaj drugi. Taj je grad bio posve promašen.

Ono kad su se zaletjeli na deset minuta zaigrati košarku, to bi produžila dok posve ne padne mrak. Bez obzira na kazne. Bio je to zadnji dan djetinjstva i najbliže imanju brata što je poznavala.

Sve sumrake iz dugih šetnji spremila bi u jednu od onih staklenih kugli i zadivljeno ih preokretala u praznim danima.
Potom bi se dugo dugo opraštala s prozorskom daskom s koje zjapi uvijek isti komadić neba i pronašla neku s koje se bolje vide zvijezde. One koje vrućim mlazovima vode ispire iz očiju boje sumraka. Odnjegovala bi samoću pretvarajući je u kolutove dima jer ona je jamačno od dima i sazdana, mirna i obavijajuća, peče pri ulasku u oči. Te bi bore u kutevima usana prodala znatiželjnicima pod bore od ljubljenja.