Te smo zime čitale Hessea

04.12.2008.

Svoj život složen od krep papira slažeš na police
dok drugom rukom uspavljuješ dijete,
znam, nemam pravo tako govoriti o tebi,
nećeš mi sutra ispričati kako te "onaj idiot vukao za nos"...
ti imaš nešto više i dok ti kipi mlijeko na štednjaku
ja to bez zavisti osjećam , gotovo kao svoju samoću,
ali ipak jedina si sačuvala iskrenu sličicu nas
one druge, one nikad neće reći da, bile smo
one će slike baciti pod krevet i za svaku imati jednu namještenu obrvu,
one te neće sutra pozdraviti na ulici, kao ni ja
ja sam bila najgora
i sad gledam, Bože ti se još sjećaš
u tvom albumu , bez jednog komentara,
a tko bi i komentirao, akteri su mrtvi u međusobnoj relaciji,
ali ti si nadišla svu tu sitnu zlobu koju sve gajimo
skoro kao ti svoje biljke (imaš ih ,zar ne?)
i pokazuješ, vidite, bile smo, tu smo, te i te godine
ma koliko se mrzile, koliko okretaja bilježila nam Kalelarga
tu ste i ne možete pobjeći,
kuda god išle
odavde nećete stići nikuda.


Za M.


Smiješim se na skoro svim tim slikama,
to je najčudnije od svega
nisam tako zapamtila,
ruke oko struka i glava na mom ramenu,
da li se povijest takvom lakoćom krivotvori
jer ovdje ni ja ne prepoznajem svoju istinu,
pipam svoje jagodice, vilicu, obrve, sve je oštrije za tri nijanse,
a ti si mi tako ista, kao da ćemo još zajedno tračati u šezdesetima,
u onom lijepom staračkom ispred kojeg smo kratile dane,
gledam se i pitam se da li vidiš što i ja ,
pokaži mi sliku, dvije, promiješaj ih kao snop karata i izvuci nasumce
nijedna ne griješi, nažalost, reci što hoćeš o meni,
ali ova tu djevojka te zaista voljela. Ne moramo o njoj znati ništa više.

Image and video hosting by TinyPic



Te smo zime čitale Hessea
danas se pitam što je koja pokupila iz Demiana
i koja je bolje odigrala malog Sinclaira,
ali nismo , tvrdim za obje i to je jedino što sa sigurnošću i još u naše ime tvrdim, znale da nikad nećemo doći jedna za drugu osluškujući ,
tu sam rezervu isplakala, a ti, što si učinila s njom, nekom zamotala poklon?još umijem biti i cinična.
Tad sam ti rekla, šetale smo vjerojatno uz cestu prema Boriku,
da Hesse i njegov prijatelj nikad nisu ručali za istim stolom,
već su zbog različitih uvjerenja godinama ručali za različitim stolovima okrenuti jedan prema drugom da mogu razgovarati.
Nasmijala si se, pomalo podrugljivo, misleći valjda da pravdam svoju rezerviranost,
ali ozbiljno te pitam,
ako nazovem pizzeriju
ikad
i
ako nam daju dva stola....

<< Arhiva >>