Mikitarije

25.06.2021., petak

U očekivanju oluje - opet

U očekivanju sam oluje - opet. Provjeravam na svim aplikacijama, na dhmz-u proučavam radarske snimke. Šuta od jučerašnjih radova na jednoj je hrpi, vjetar kovitla prašinu jer, naravno da će danas, a za sutra je dogovoren odvoz šute. Kad me pitaju ide li po planu, kažem ide jer odmah, poučena mnogim iskustvima, pretpostavljam najgore.
Prošle godine, 28. lipnja, objavila sam prvi post - također sam čekala oluju pa se čini da smo nekako povezane te ljetne oluje i ja.

Ljiljani su preživjeli jučerašnje radove (odmah su ispod prozora), ali mi se čini da oluju neće i brzo sam ih fotografirala jer su ove godine cvjetovi izrazito kratog vijeka, a i ostalo cvijeće, premda redovito zalijevano, pati.

Nakon ove objave neko vrijeme neću pisati, dobila sam alergiju na ekrane. Ekrani (da ne kažem zasloni) u radno vrijeme, u slobodno vrijeme, hobi ekrani - jednostavno mi ih je dosta.
Među fotografijama naći će se provjeren recept za sok od višanja i jedan lagani kolačić sa sirom ukrašen varijacijama malina iz vlastitog vrta.

Sirup od višanja - predobar, a uvijek stavim malo manje šećera i dodam malo arome vanilije.


Malo idile - leptirići na cvjetovima kupina, stado ovaca na nasipu, zora (kao da je more negdje na obzoru), malo zlatne i neki cvijetak sličan maslačku, ali je kugla sa sjemenkama puno veća.





Razno razni cvjetići.




Ljiljani - njih nije potrebno opisivati.





Nešto slatko za kraj - kolačić sa sirom ukrašen varijacijama malina iz vlastitog vrta.
Do sada sam dva puta pravila ovaj izuzetno lagan kolačić. Prvi put sam umjesto gustina stavila obično brašno i čak mi se više tako sviđalo nego s gustinom. Postoji mala razlika u okusu, a ako se pravi s običnim glatkim brašnom, ne naraste toliko. Ukoliko nemate aromu vanilije, u žumanjke ubacite 2 - 3 vanilin šećera i smanjite ostali šećer koji ide po receptu. U receptu nema praška za pecivo tako da nije riječ o zabuni.
Recept: Izmutiti pjenasto 5 žumanjaka i 100 gr šećera. U posebnoj zdjeli izmutiti snijeg od 5 bjelanjaka. U snijeg lagano (bez mksera) umutiti smjesu žumanjaka i šećera. Dodati malo arome vanilije, 100 gr gustina i opet lagano žlicom umiještati. Na kraju 500 gr krem sira (stavila sam običan posni sir i također je bilo dobro). Izliti u okrugli kalup, promjer 22 cm i peći 20 minuta na 180 (pekla sam u manjoj četvrtastoj). Kad se ohladi može se ukrasiti voćem, šećerom u prahu ili onime što vam padne na pamet, ali i ne mora.

(sve foto u postu - Mikitarije)

Evo i fotografije koju sam zaboravila staviti - pouzdan znak da mi treba odmak od svega. Luna u pomalo neobičnom izdanju. Izvadila sam mobitel iz torbe, a ona ga je krenula njuškati pa je nastala ova pomalo perspektivno pomaknuta fotografija.


Uživajte svi. :-))))

24.06.2021., četvrtak

Majstori u kući

Prošle smo godine odlučili zamijeniti dio vanjske stolarije. Dvoumili smo se između boje zlatnog hrasta (takva su nam ulazna vrata) i bijele. Nakon malo mućkanja i presipavanja iz šupljeg u prazno, odlučili smo se za boju starog hrasta. Jednom se živi pa nek' bude tako. Za veći dio stolarije treblo je izdvojiti nekih 19.000 kn (zajedno i sa završnim radovima i popravkom oštećenja, viška prostora i sl.). Prije dva mjeseca odlučili smo realizirati to sve i nu iznenađenja. Sve je poskupilo tridesetak posto i novcem kojim smo prošle godine mogli uzeti stolariju u boji koja nam se sviđa sad jedva da možemo pokriti bijelu, a ne volim bijelu stolariju. To je bio šok broj jedan. Šok broj dva su majstori. Očekivao bi čovjek da će u današnja vremena imati sa sobom neku zaštitu koju će staviti na parket da se ne ošteti kad izvlače staru stolariju, da će staviti neku foliju na stepenice i tako to, ali šipak. Zaštitili smo namještaj od prašine, ali parketi su stradali poprilično.
Šok broj tri - majstori su došli oko 8.45, a na pauzu su otišli u 11.15. U tih dva i pol sata posla bila je jedna pauza za kavu i dvije čik pauze. Pauza za ručak trajala im je točno sat i pol pa sam ih pitala jesu li možda na misu otišli. Mrko su me pogledali, a ja njih još mrče. Vani je 39 u hladu, a u kući isto toliko - sve je otvoreno pa muhe i komarci ulijeću, a majstori su zaboravili donijeti komarnike sa sobom i onda kažu da ne stignu danas sve, u ponedjeljak će nastaviti.
Ove godine planiramo još i kuhinju malo srediti i svi kažu isto - sve je tridesetak posto skuplje nego prošle godine. Hoće li se ikad dogoditi da mi kažu da je nešto jefitinije i to tridesetak posto.

23.06.2021., srijeda

Srijedarija



(izvor: fb stranica Antena Zagreb)


16.06.2021., srijeda

Srijedarija


(izvor: zaista ne znam)


14.06.2021., ponedjeljak

Svježa 18


Zaškiljila sam,
preko glave se prekrila,
u jastuk oči skrila,
ali ponedjeljak
sve vidi i zna.
Ustajem,
nezadovoljna.
Prilazim roletnama
i tračak Sunca,
tračak nade,
oraspoloži me u tren.
Otvaram prozor,
a kišom okupan zrak,
opojnog mirisa lipa,
umiruje me i snaži
pa mi je odmah
i ponedjeljak draži.

(vrlo mini cvijetak koji je nekako uspio opstati u vrlo mini praznini nastaloj na spoju dviju stepenica)


(jučer sam se u šetnji zasladila prvim dudovima - na rubu šume doslovno nas je iznenadilo i pozvalo stablo duda/murve)


(kišne kapi odmaraju na ružinoj latici)


(sinoć sam uspjela fotografirati ježeve koji redovito šeću mojim dvorištem - nekako mi se čine zaljubljeni i nadam se da ih nisam previše šokirala bljeskalicom, a da nije bljeskalice - ne bi bilo ni fotografija)



13.06.2021., nedjelja

Kratko o jednom Antunu (A. G. Matošu)

O kome danas pisati nego o Antunu, ali Antunu Gustavu Matošu (Tovarnik, 13. lipnja 1873. – 17. ožujka 1914.).
Spomenut ću samo da su tema mog diplomskog rada bili A. G. Matoš i E. A. Poe. Na prvu su toliko različiti, ali, kad se zagrebe malo dublje, nađe se poprilično sličnosti.
Matoš me kupio cvijećem, bogatstvom, secesijom i rado ga se sjetim, a dvije sam njegove pjesme sljubila s dvije svoje fotografije.






11.06.2021., petak

Jacques - Yves Cousteau (rođen na današnji dan)

Na hrvatskoj wikipediji o njemu piše samo ovo:
"Jacques-Yves Cousteau (Saint-André-de-Cubzac kraj Bordeauxa, 11. lipnja 1910. - Pariz, 25. lipnja 1997.), francuski istraživač mora i redatelj dokumentarnih filmova.
U suradnji s Emile Gegnanom konstruirao je ronilački aparat "vodena pluća", uređaje za podvodno snimanje i lake podmornice. Redatelj je popularnih dokumentarnih filmova o podmorju. Najpoznatiji svjetski istraživač i filmski dokumentarist podmorja.
Godine 1967. primljen je u Kuću slavnih vodenih športova kao doprinositelj.
2016. o njemu je snimljen pustolovno-biografski film Odiseja."

Vjerojatno među vama ima onih koji su, kao i ja, s nestrpljenjem očekivali svaku novu epizodu njegovog dokumentarnog serijala koji se osamdesetih prikazivao na televiziji. Trudila sam se ne propustiti niti jednu epizodu i žarko sam željela biti s njima i istraživati nepoznato, iznenaditi se novim otkrićima, svladavati nevolje, nadvladati vlastita ograničenja...
Ne moram ni reći s koliko sam iščekivanja čekala film Odiseja (L'ODYSSÉE / THE ODYSSEY, 2016., Francuska) kojeg sam zaista u jednom dahu pogledala i preporučujem ga svima. (dio je snimljen i na hrvatskim otocima)

Evo i poveznice na najavu filma NAJAVA
Plakat filma jednostavno je predivan:

Znakovito mi je to što na plakatu ronilac uranja u more i to mi je izrazito simbolično te šalje sasvim drugu poruku nego kad bi ronilac plivao prema površini.

Zaštitni znak mu je bila crvena kapa i povremeno lula. (foto: internet)


Bezbroj je njegovih citata u kojima je očita njegova neraskidiva povezanost s morem, a izabrala sam dva:
“More, kad jednom baci svoje čini, pojedinca zauvijek zarobljava u svojoj mreži divljenja.”
“Od rođenja čovjek nosi težinu gravitacije na ramenima. Prikovan je za Zemlju. No, treba samo zaroniti ispod površine kako bi se oslobodio.”

Premda s morem nemam neku očitu vezu, privlači me gotovo jednako snažno kao i svemir - možda zbog boje, možda zbog mašte, možda zbog nepoznanica, možda zbog istraživanja, možda zbog toga što smo svi mi i more i zvijezde i svemir.



09.06.2021., srijeda

Srijedarija



(foto: internet)


08.06.2021., utorak

Mala pobjeda

Danas sam postigla malu pobjedu. Nisam napisala da je slatka, jer nije bila, a da je bila, onda opet ne bi bila pobjeda. :-)))
Nisam u nekom štimungu ovih dana pa mi je pobjedica puno značila. O čemu se radi?

Jutros sam na posao otišla ranije negoli sam trebala. Imala sam nekih obveza oko ispravljanja pa sam odmah otišla u svoj takozvani kabinet i iz njega otišla na nastavu. U zbornicu sam ušla tek nakon 3. sata i velikog odmora, jer 4. sat imam pauzu, i tamo me dočekala ona, jedna jedina, samo za mene princez krafna. Stajala je na ružičastom postolju i mamila me slatkim osmjehom i dušastim izgledom.


(foto: Mikitarije)

Rukom sam već posegnula prema njoj, ali sam ju, čistom snagom volje :-)))), zaustavila. Nije bilo nikog pa sam se princezi doslovno naklonila i rekla: "Divna si princezo, ali ne, hvala. Možda drugi put."
Umjesto da ju uzmem i osladim se, fotografirala sam ju i osjećala sam se nekako poput lovkinje koja je svoju pušku zamijenila fotoaparatom.

Zgrabila sam ono po što sam došla i brzo otišla jer moja, (pre)kasno probuđena i otad pomno njegovana, snaga volje još je slaba i nije spremna za ozbiljniji test izdržljivosti.

Znam da je nekima ovo smiješno i da će mnogi pomisliti: "A je ti pobjeda", ali... šećer i kava (ali nikako zašećerena kava) moje su gorivo koje mi je donijelo puno više štete nego koristi.


Evo još nekoliko fotografija iz ranojutarnje šetnje (divni su makovi pa sam ih fotografirala premda znam da ih sad svatko fotografira i, dakako, Luna u potjeri - ovaj put je srnu potjerala, na brzinu sam fotografirala pa je slika mutna)




05.06.2021., subota

Bezbrižno uživanje ili ipak ne?

I tak' šetam s Lunom našom uobičajenom rutom. Odjednom ona ugleda divlje zečeve i krene za njima – dala se u puni trk, kao da ima dvije, a ne devet godina (naravno da je kasnije šepala, ali ako se ukaže prilika, opet će tako). Inače je u dobroj kondiciji, a labradorica od devet godina je otprilike kao mi u nekim šezdesetim. Zamišljam sebe sa šezdesetak godina kako se dajem u puni trk, kao nekad. Morala bih dobro razmisliti mogu li to moji gležnjevi, koljena, kukovi ili leđa podnijeti. Već sad kalkuliram što mogu, što ne mogu, što smijem, a što ne – ponekad zanemarim, pojurim brže biciklom uzbrdo, potrčim nizbrdo i znam da ću bolovati, ali neka – ponekad se isplati trpjeti. Slično je sa sladoledom – zubi su mi izrazito osjetljivi na promjenu temperature, ali neka' ta bol brzo prođe, a sladoled je sladoled. Ponekad mi se čini da balansiram između fraze da se jednom živi i one da treba živjeti zdravo, a istina je, opet, negdje u sredini.


(foto: Mikitarije)

Pitam se već dugo znamo li mi ljudi uopće onako bezbrižno uživati. Čini mi se da životinje, ako su slobodne, ne brinu previše o posljedicama koje će neki postupak imati za njih (ne govorim sad o biološki uvjetovanom ponašanju u smislu odgoja mladunčadi, pripadanja čoporu, krdu, jatu i tome slično). Kao da uvijek daju sve od sebe, što god radile. Je li to možda zato što vjerojatno ne znaju da su smrtne? Znam da prepoznaju opasnost i da se brane ukoliko ih netko napadne, a znam da se i one igraju i da ponekad rade nešto zbog osjećaja zadovoljstva.
Prije dvije godine bila sam u prilici isprobati tobogan u Bizovačkim toplicama. Nisam se nikad prije upustila u takvo što. Bilo me je pomalo strah. Što ako se okrenem na trbuh i udarim nosom, što ako udarim glavom, što ako me netko udari nogom u nos, što ako ja udarim nekog kad padnem u vodu…? Također sam se prije tri, četiri godine prvi put našla u onom nekom čekiću što bude u lunaparku. Ljulja se naprijed, nazad, i onda dođe do najviše točke na kojoj se malo zadrži i to je baš naopačke, visjela sam tako, smijala se kao rijetko kad i uživala – ali ipak sam se pitala što ako popusti zaštita koja me drži i tako sam se grčevito držala da su me ruke boljele tjedan dana.


(foto: Mikitarije)

Upravlja li doista našim životima strah od posljedica?
Malo sam istraživala o tome i pročitala sam da postoji koncept teorije upravljanja užasom, a ta teorija, vrlo uopćeno, drži da smrtna tjeskoba kontrolira ljudsko ponašanje.


03.06.2021., četvrtak

Svježa 17

Jutrom blista,
Kao suza čista.
Sunce se u njoj ogleda
I sebično je izjeda.
Daje joj sjaj
I presuđuje kraj.
Već dugo nisam hodala bosa,
A da stopala umiva mi rosa.

(foto: Mikitarije)
i štipaljke su me jutros iznenadile :-))))


trava na kojoj rosna kap spava


posljednji božuri umiveni rosom


gomoljasta begonija - također umivena






orošena merala - bobičasti grm koji me ugodno iznenadio jer su cvjetovi nježno bijeli, ugodnog mirisa, a bobice preukusne


duga fotografirana prije nekoliko dana





02.06.2021., srijeda

Srijedarija



(izvor: jednom s interneta)


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.