Prošle smo godine odlučili zamijeniti dio vanjske stolarije. Dvoumili smo se između boje zlatnog hrasta (takva su nam ulazna vrata) i bijele. Nakon malo mućkanja i presipavanja iz šupljeg u prazno, odlučili smo se za boju starog hrasta. Jednom se živi pa nek' bude tako. Za veći dio stolarije treblo je izdvojiti nekih 19.000 kn (zajedno i sa završnim radovima i popravkom oštećenja, viška prostora i sl.). Prije dva mjeseca odlučili smo realizirati to sve i nu iznenađenja. Sve je poskupilo tridesetak posto i novcem kojim smo prošle godine mogli uzeti stolariju u boji koja nam se sviđa sad jedva da možemo pokriti bijelu, a ne volim bijelu stolariju. To je bio šok broj jedan. Šok broj dva su majstori. Očekivao bi čovjek da će u današnja vremena imati sa sobom neku zaštitu koju će staviti na parket da se ne ošteti kad izvlače staru stolariju, da će staviti neku foliju na stepenice i tako to, ali šipak. Zaštitili smo namještaj od prašine, ali parketi su stradali poprilično.
Šok broj tri - majstori su došli oko 8.45, a na pauzu su otišli u 11.15. U tih dva i pol sata posla bila je jedna pauza za kavu i dvije čik pauze. Pauza za ručak trajala im je točno sat i pol pa sam ih pitala jesu li možda na misu otišli. Mrko su me pogledali, a ja njih još mrče. Vani je 39 u hladu, a u kući isto toliko - sve je otvoreno pa muhe i komarci ulijeću, a majstori su zaboravili donijeti komarnike sa sobom i onda kažu da ne stignu danas sve, u ponedjeljak će nastaviti.
Ove godine planiramo još i kuhinju malo srediti i svi kažu isto - sve je tridesetak posto skuplje nego prošle godine. Hoće li se ikad dogoditi da mi kažu da je nešto jefitinije i to tridesetak posto.
Post je objavljen 24.06.2021. u 14:44 sati.