Mikitarije
08.06.2021., utorak
Mala pobjeda
|
Danas sam postigla malu pobjedu. Nisam napisala da je slatka, jer nije bila, a da je bila, onda opet ne bi bila pobjeda. :-))) Nisam u nekom štimungu ovih dana pa mi je pobjedica puno značila. O čemu se radi? Jutros sam na posao otišla ranije negoli sam trebala. Imala sam nekih obveza oko ispravljanja pa sam odmah otišla u svoj takozvani kabinet i iz njega otišla na nastavu. U zbornicu sam ušla tek nakon 3. sata i velikog odmora, jer 4. sat imam pauzu, i tamo me dočekala ona, jedna jedina, samo za mene princez krafna. Stajala je na ružičastom postolju i mamila me slatkim osmjehom i dušastim izgledom.  (foto: Mikitarije) Rukom sam već posegnula prema njoj, ali sam ju, čistom snagom volje :-)))), zaustavila. Nije bilo nikog pa sam se princezi doslovno naklonila i rekla: "Divna si princezo, ali ne, hvala. Možda drugi put." Umjesto da ju uzmem i osladim se, fotografirala sam ju i osjećala sam se nekako poput lovkinje koja je svoju pušku zamijenila fotoaparatom. Zgrabila sam ono po što sam došla i brzo otišla jer moja, (pre)kasno probuđena i otad pomno njegovana, snaga volje još je slaba i nije spremna za ozbiljniji test izdržljivosti. Znam da je nekima ovo smiješno i da će mnogi pomisliti: "A je ti pobjeda", ali... šećer i kava (ali nikako zašećerena kava) moje su gorivo koje mi je donijelo puno više štete nego koristi. Evo još nekoliko fotografija iz ranojutarnje šetnje (divni su makovi pa sam ih fotografirala premda znam da ih sad svatko fotografira i, dakako, Luna u potjeri - ovaj put je srnu potjerala, na brzinu sam fotografirala pa je slika mutna)       |
