metamorfoza

https://blog.dnevnik.hr/metamorfoza

petak, 30.12.2011.

Imamo li viziju?

I nekako ..dok sam bježala od svih svojih samoanaliza..u kojima stvarno pretjerujem..
Od promišljanja i razmišljanja...mogu li ovako..ili možda ipak onako..
I od svih svojih riječi..jer mi nekako uzrokuju insomnično lelujanje..
I od očekivanja da od nikoga ne očekujem...
I da osjetim tlo...ravno..bez krivina, uzvisina ili udubljenja...
Shvatih....da mi nešto u meni govori...i daje mi znakove
Da prestanem..odmah i pod hitno...
I da se naučim više...samo stajati...sama sa sobom..

Ali...ovo mi je bila godina revolucije..
U svakom pogledu...žestoka, moćna, korjenitih promjena, velikih zanosa, teških realnosti,
Godina utapanja i smirenog plivanja, hvatanja dobrog vala i mahnitog izgaranja na divljim valovima..
Godina konačnosti... traženja odgovora u tišini svoje duše, u mahnitosti stihova, u nečijim rukama i dodirima, u očima svojih kćeri...
Odgovori su dolazili...ali...ima li odgovora konačnih..koji u sebi ne skrivaju još pokoje pitanje..?
Godina borbe...sa svojim odrazima, sjenama, sa realnošću koja ne pita.."možeš li?"
Godina slabosti i hrabrosti...tuga i ushita, trenutaka koji su mi oduzeli dah i onih kada pokušavaš doći do daha..jer boli...previše...
I lomi..i trga...i padaš na koljena i dižeš se
Jer znala sam...da sreća dugo spava..ali tu je negdje..iza nekog ugla..

I godina odlaska s mjesta gdje sam mislila da ću ostariti..no..život je imao druge planove za mene...hvala mu..kažem sada...
I godina kada je umrla jedna ljubav...ako ljubavi mogu umrijeti...
I naučila sam da čuvstva koja su ugasla..ipak spavaju..negdje duboko u nama...
I da se poneki ljudi zaista razumiju..i osjećaju..nevezano za prostor..i vrijeme..
I da svaka riječ ima miris, boju i okus...
I da je sretan i ispunjen život...zaista stvar izbora..biramo ga sami...
A tuge..neke moraju ostati...a mi naučiti živjeti s njima..


I da ne postoji osoba na ovome svijetu koja će me učiniti potpunom...jer ja to jesam..
i ne postoji nitko tko će me razumjeti u potpunosti...jer to mogu samo ja sama...
I nitko tko će me koliko god mislio da me voli...potpuno prihvatiti...
To je samo moja zadaća...i to je sasvim dovoljno...
A ljudi su tu da nas usreće..ako mogu...
I da podijelimo s njima..i oni s nama...trenutak, radost, brižnost, nježnost, pažnju...
Poneki ugodan razgovor..šalicu čaja...pogled, zagrljaj..


I kada mi se najviše plače...nasmijem se iz inata...
i kada sam slaba...znam tko sam..i svjesna sam svejedno...da je život lijep...
Da je sve tu..što mi u tom trenutku treba..
pogled u ogledalo..i hodam dalje...
Nezaustavljivo, odlučno, sa vizijom i hrabrosti u srcu...
I znam da me nitko ne može zaustaviti na mom..samo mom putu..
Jer znam..kuda idem..
I iz svoje mračne , kao i one svijetle strane...nasmijem se..i hodam..

Život se živi...ne analizira se, ne promišlja, ne kontrolira...
Život je samo jedan...i zato ga ne želim previše pokvariti riječima..
Svi smo divni u svojoj jedinstvenosti...pitanje je samo..
Što ćemo učiniti u vezi toga?
I..znamo li svoj put?
Imamo li viziju?


Od srca vam želim svima jasnu viziju, odlučnost u namjerama , hrabrost i ljubav u srcu....
Sretna vam i ispunjena nova godina...












I

- 23:09 -

Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 27.12.2011.

Tragovi ili samoanaliza...

I nekako razmišljam o proteklom vremenu...o protekloj godini..
Tragovi koji ostaju..
A bilo ih je mnogo...

Bio je..zavjet sebi...nakon stavljanja potpisa na kraj jednog života..ljubavi..

"Zavjetujem se sebi da ću se voljeti, poštovati i brinuti o sebi. Da ću voljeti i cijeniti svoju slobodu, neovisnost i samostalnost.Da ću živjeti svoj istinski život i sanjati svoje snove.Da ću njegovati odnos sa sobom, slušati i osluškivati se da upoznam i najskriveniji dio sebe.Da ću voljeti i poštivati svoje potrebe, želje i snove i truditi se da ih ostvarim.Da ću sa jasnom vizijom, hrabrosti u srcu i odlučnošću u namjerama, težiti ostvarenju svojih ciljeva i snova."



siječanj 2011.


...tuge u nijansama...

"bezbroj pitanja...bez ijednog opipljivog dokaza
o prošlosti koja ju je vukla najsurovijim stazama tame
mučeći njen um,
trgajući njeno srce
lomeći život u tisuću dijelova."


veljača 2011.






...mnogo zanosa u stihovima...

"Uroni svojim blagim pogledom
duboko u moje sumnje...
okupaj sve moje strahove
prozirnošću kristala...
dodirni sva moja vrištuća pitanja
vulkanskom snagom razaranja."


svibanj 2011.





i žudnji...

"Vjetar sastavlja komadiće
svih mojih razlomljenih dijelova
mirisi ljeta svojim dahom
pomiču granice moje slobode
i želim samo biti...stajati ....
poigrati se sa svojim sjenama."


svibanj 2011.






borbi sa odrazima...i pobjeda u ogledalu..


"I pomislih....
napokon blješteći dolazim...
vraćam se....svom odrazu
i onim fluidima ljubavi
prema sebi...
svojim kristalno očišćenim mislima..."



lipanj 2011






trganje strahova zubima...


"Strastveno trgam zubima
svu ljutnju, laž i besmisao
bacam poput praha
u vrtlog prošlosti...
dok plešem virtuozno,
na najdivnijoj pozornici
ples života... "


srpanj 2011.






poneka pitanja...u srž...

"Usuđuješ li se
gledati me...
vidjeti moje sivilo
kao i dugine boje,
sve moje sjene...
kao i blješteće trenutke?"


lipanj 2011.







jedan potpuno neočekivan susret...igra svemira...

"I znam da ćeš prepoznati...
zagrljaje duše u bojama vječnosti,
fluide koji putuju kilometrima,
šetnju po zvijezdama..."


kolovoz 2011.









odlazak..kraj i početak...

"I zato...nema tuge.Samo radost i ispunjenost.Novi životni krug...novi izazovi, radosti. Život je igra. Nemamo uvijek dobre karte ali ako znamo igrati, igrat ćemo dobro i sa lošima.
Hvala životu na novim prilikama..."


rujan 2011.








konačno rezanje tuga u kosi...

"Kamo odlaze sve naše tuge, razočaranja i ljubavi koje prestaju biti ljubavi?. Da li postoji mjesto u nama...koje ih skriva i od nas samih...?
Da li se skrivaju u kosi, očima, osmijehu , prstima ili koraku...? Negdje moraju stanovati, jer ako su se ugasila ne znači da su nestala..."

listopad 2011.








otkrivanje točke na ramenu...

"Postoji ona tanka linija...negdje na ramenu.
Koja osjeća...više, jače, stvarnije, nestvarnije , strastvenije i nježnije od bilo koje druge.
Tamo se smjestio dodir...tamo se smjestio trenutak...
Onaj...koji ostavlja bez daha...
Ostvarenje sna...otvaranje vrata koja se dugo nisu otvarala..
Tamo spavaju moje misli...
Tamo nastaju moji stihovi..."

listopad 2011.







pitanje..da li postoji kismet?

"I nisam se izliječila od zanesenosti, od bajkovitih čežnji, niti od sanjarskih stihova..
i krila su dobila i nove boje...a ona toča na ramenu još jednu prekrasnu priču...
I biram pokriti se snolikim bajkovitim plaštom.
i gubiti noćne bitke protiv bajki
odlučujem srcem..i biram prepuštanje..."


studeni 2011.


i mnogo pitanja od čega je satkana ljubav...

"Jer...ljubav nije satkana od misli, od stihova, čežnji, zanosa...
Ona je...kada plačeš a netko ima snage i hrabrosti skupljati sa tobom sve tvoje krhotine...
Ona je...smijeh do iznemoglosti, prihvaćanje , čekanje, ne odustajanje, borba do krvi...
Onaj neki zagrljaj kada se najmanje nadaš...
Pogled pun razumijevanja...Želja od koje se izgara..."

studeni 2011.






...otkriće vrline čekanja...i što znači vidjeti a ne gledati...
voljeti bez puno riječi...

"Postoje ljudi koji su tu...i znaju što treba.
Znaju šutjeti...negdje ispod nekog bajkovitog zvjezdanog neba.
Znaju da ćete uspjeti...jer vjeruju..iz najskrivenijih dijelova srca...
A srce jedino zna...
I prihvaćaju zaista...sve vaše hirove, lude zanesenosti, tuge i divlje žudnje.
Bez puno riječi...bez objašnjavanja, analiza i preispitivanja.
Vole..i vide..ono što treba..."

studeni 2011.








i da je prijateljstvo srodnost duša u nekim divnim dimenzijama..


"Moja srodna duša, najdraža prijateljica, životni suputnik...ti ..koja zaista znaš svaku moju dimenziju..svaku moju boju..i nijansu..
I sve moje zanose...krikove..uzdahe..opipljivosti i apstrakcije...
Tuge i samoće...sjene i odraze...poglede..i osmijehe...
Često te gledam..i razmišljam...o tvom najdubljem razumijevanju...o tvojoj ljubavi...
O tvojoj postojanosti..kojoj se divim...
O tvojoj borbenosti...koja me inspirira.."

prosinac 2011.







pisma..oblaku od snova i onoj koja polako postaje žena...

"Budi jedinstveni tragač...tragač za svojom istinom..
Budi ratnik života...ne posustaj...
Slijedi svoj put...bez obzira na sve...
Piši samo svoju knjigu...knjigu života,..
Kao što ju pišem ja...ispisujući svakoga dana riječima, zagrljajima, svojim življenjem...knjigu tvog malog života...
I voljela bih..da se bar komadić mojih stihova nađe u tvojoj nenapisanoj knjizi..."


"A ja želim da osjetiš...ljubav u sebi...prema životu...prema sebi...
I da slijediš sebe...uvijek..ženu ratnicu i ženu koja je zasigurno božanska...
Predivna sa svim svojim hrabrostima i krhotinama, jačinom i ranjivim žudnjama...
Suzama i smijehom..tugama i ushitima...
Prekrasna si u svojoj jedinstvenosti...
Predivna u svojoj posebnosti.."


prosinac 2011.









i izgaranje...


"A nazivam te fatamorganom...jer sam pomalo uvijek žedna
Života..i nezasitna zanosa...
I smještam te u međuprostor...u nadnaravno...
Kao u onu snježnu kuglu...koju protreseš...čarolija je tu...
I zahvaljujem svemiru...što se poigrao s nama.."

prosinac 2011.









želja za trajanjem....

"Mogu li biti ...još trenutak vremena
ona ruka..u tvojoj ruci
onaj glas kojeg želiš čuti
mir i nemir koji trebaš
oči koje voliš gledati.."


prosinac 2011.





i pitanje... gdje sam?
nakon svega...

"Ali...voljeti isto nakon svih tih skupljanja krhotina...nakon tuge u kosi...rezanja iste svim mogućim sredstvima..
Škarama, nožem , britvom, nečijim dodirima...
Nakon samoća u nijansama za koje nisam ni znala da postoje..
Nakon mnogih noći spavanja na stihovima kojima se zavjetujem da neću..više nikada..
Nakon putokaza koje sam si napravila..da ne zalutam slučajno..ili da se ne izgubim ..."

prosinac 2011.


kada sklopim oči..kada čujem najglasniju tišinu....

- 23:04 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.12.2011.

Isus..idealista kojeg volim...

Bila sam na božićnoj misi...nakon dugo vremena..
Nisam religiozna..pogotovo ne dogmatik..tradicionalista...već dugo..
Gledam sve te ljude..zanesene..uvjerene...sretne..
Ja uvjerena nisam...već dugo...
Vjerujem da postoji neka viša sila..vjerujem u život ...u viši cilj...
Ne vjerujem u dogme i riječi koje su izmislili ljudi...


Isusa volim..nekako oduvijek...
Njegov lik i djelo..veliki revolucionar..vizionar..idealista..
Ljubav, mir i praštanje...po mom ukusu...
Bez osuđivanja...samo hrabrost, odlučnost i ljubav...ona najveća ..iz srži...
I borbenost..za cilj...i praštanje..svima...
Bez dvoličnosti, licemjerja.. .popuštanja radi koristi..
I zato volim njegovu viziju...nedostižnu, zanesenu, životnu..do zadnjega daha...
Živjeti za cilj..za ljubav...za ideale..


Jer..Isus je idealista kojeg volim...
Njegovi ideali su ono čemu težimo..bar neki od nas...
Mir, dobrota, ljubav, hrabrost u namjerama,nepokolebljivost u ciljevima...
Možemo li tako?
Vidimo li put?
Kuda gledamo i čemu stremimo ?

Većina nas izgubljeno luta...znamo li uopće kuda idemo..imamo li viziju?
Imamo li jasnu sliku onoga što želimo..i kako doći do toga?
A gdje je ljubav?
Da li je nestala u obilju između brojnih reklama i centara gdje nam govore što trebamo kupiti?
I koliko košta sreća...
i kako se voli...
A dobrota...gdje se sakrila?
Možda u nekom kutku svemira gdje još postoje duše koje znaju šta je ona...

Odbijam živjeti tako...i želim viziju..i sliku..i hrabrost..i borbenost...
I želim živjeti iz ljubavi..i zbog nje...do zadnjeg svog daha...
I za dobrotu..i predanost nekom višem cilju...
I ne želim Božić proveden u kupovini...i ne želim život koji mi nameću...
I ne želim ljubav koja se kupuje...jer duša nema cijenu...

I zato nekako volim Isusa...čovjeka od vizije..od djela koja potvrđuju riječi..
Jer..on je živio svoju viziju do zadnjeg svog daha..
On je revolucionar kojem se divim...
On je ljubav koja daje..ne traži ništa, ne osuđuje, ne očekuje..samo voli...
Ljubav u svoj svojoj posebnosti.

- 22:42 -

Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 24.12.2011.

Sretno...

Od srca vam želim puno, puno ljubavi, radosti i lijepi Božić...
Provedite ga sa ljudima koje volite...
Sve vas grlim i puse šaljem...




Sretan Božić....

- 23:08 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 20.12.2011.

Volimo li isto..?

Valjda su morala naići..kao slučajno...prokletstvo ili dar?
Od nekih stvari ne možemo pobjeći
Koverte sa mirisom, dodirom, slikama u glavi...
Papir koji još osjećam...jer ima dušu...
Pisma..iz prošlosti koja i nije prošlost..
Nekako je tu...u meni..i ja sam u njoj...
I svaka riječ..rečenica...stih..
Poznata...a zaboravljena potpuno...

I čitajući sebe...i druge...i misli koje su me podsjećale, lomile,grlile...slale poljupce iz nekih drugih vremena..
Shvatih odjednom...da volim isto...na taj neki način..jako moćan i loman..krhko staklenast a tako odlučan i hrabar..do zadnjeg daha...
Ali i da mene vole isto... pomalo grčevito..jer.. mogla bi pobjeći
I nestati sa svojim zanosima, poput vjetra odlepršati ostavljajući samo poneki stih...trag na duši..
I nježno, opipljivo i strastveno..pomalo zbunjeno mnome...


I nekako zatečena, zaprepaštena, nespremna za otkriće..
Jer..mislila sam da iskustvo štiti..i kao opreznija sam i uspjela sam postati umjetnik u uvjeravanju..sebe...
I stvoriti štitove da ne ulazi prekomjerna doza ljubavi...ona koja otima ..i lomi...i pretvara boje u blještavilo koje zamagljuje pogled..
I kako je moguće da nakon svih tih ljubavno bolnih dolazaka i odlazaka i nakon svih ponovnih učenja kako voljeti..
Kako je moguće da uvijek naučim isto?
I da li je to oduvijek i zauvijek..pa se treba pomiriti s tim?


A pisma su rekla sve...o ljubavima i voljenju..
O trganju zanosa i sjaja iz očiju..
O množini..i jednini u njoj...
O predavanju i prepuštanju..
Žudnjama jačim od života i mjesečevoj haljini nestvarnoj..
O bajci..i mnogim slučajno neslučajnim susretima..
Pričala su cijeli jedan život..i još dalje..i više..
Ali...pričajući o prošlosti..pričala su o sadašnjosti...
Ali..prošlosti je mjesto u prošlosti..ona je samo naš doživljaj onoga što je bilo...
Naša iluzija nekog pogleda...dodira...radosti ili tuge...

Ali...voljeti isto nakon svih tih skupljanja krhotina...nakon tuge u kosi...rezanja iste svim mogućim sredstvima..
Škarama, nožem , britvom, nečijim dodirima...
Nakon samoća u nijansama za koje nisam ni znala da postoje..
Nakon mnogih noći spavanja na stihovima kojima se zavjetujem da neću..više nikada..
Nakon putokaza koje sam si napravila..da ne zalutam slučajno..ili da se ne izgubim ...
Da li je moguće voljeti isto?

- 13:16 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.12.2011.

Ako potrajemo...

Ako potrajemo..
hoćeš li trgati moje zanose
i vezati sjaj iz pogleda..
ili ćeš moći gledati
bez štita koji se zove strah?

Ako potrajemo...
nemoj mi krasti žudnje
pokrivati golo rame
i spremati stihove u
isprepletene prste..

I nemoj dodavati tugu
u moje kovrče...
zaključavati slobodu
u neke ladice sivih boja..
molim te..


Ako potrajemo...
prihvati moju potpunost
opipljivu i silovitu
i dimenzije koje ne razumiješ
ali te privlače...


I nemoj biti lovac na snove...
pretvorit ću se u pjenu
koja nestaje..bez traga
sa šumom vjetra
pobjeći ću i igrati se
sa sjenama...

Ako potrajemo...
želiš li me vidjeti
a ne gledati u mene
čuti moj duh
a ne slušati...moj glas..


I pogledaj putokaze
u dijelove moje duše
potraži znakove
za sve moje odraze
pokazat ću ti svaki svoj osmijeh...
ako potrajemo...

- 00:42 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 14.12.2011.

Mogu li ostati još malo?

Mogu li ostati molim te
još samo malo..
u tvojoj želji i žudnjama
u nepropusnim dodirima
i čvrstim mislima koje čuvaju...

Molim te...samo još malo..
stanovat ću u postelji tvojih snova..
pokrij me i bit ću postojana
govoriti ti vjetrom i šaptati
mjesečevim sjajem...


Mogu li biti ...još trenutak vremena
ona ruka..u tvojoj ruci
onaj glas kojeg želiš čuti
mir i nemir koji trebaš
oči koje voliš gledati..


Voljela bih ostati još malo..
vrhovima prstiju dodirnuta
viteškom odlučnošću slomljena
tvojim mirom umirena
sjedinit se s tvojim tišinama
samo još malo..

Ako ćeš me morati pustiti...
znati ću i prije toga
pročitat ću iz tvog daha
noć će imati miris rastanka
i otići ću sama..vjeruj mi..

Ali sada...samo još trenutak
želim disati s tobom...
putovati mislima
reflektirati se
u tvojim očima
tražiti sjene u tvom koraku...

- 21:50 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.12.2011.

Neću ti pričati o ljubavi...

I potpuno iznenada, bez uvoda, pripreme ili objašnjenja...pitala je..

"Mama..a zašto si se zaljubila u tatu?"

Za neke stvari nema pripreme. Zateknu nas potpuno nespremne.
I dok sam na koljenjima molila svemir da mi da neki odgovor koji bi u tom trenutku bio prikladan, zadovoljavajući no razumljiv...ona je čekala...
Oči u koje sam se zaljubila prije mnogo godina..ona nije dugo, dugo vidjela...
Te oči ne znaju što je to ljubav...želim im da jednom otkriju...

TI...sa svojih uskoro dvanaest...koje mi sada djeluju tako lijepe.....
Ti koja ćeš uskoro polako..korak po korak..početi otkrivati svijet...
I znam da ćeš padati i ustajati, klečati i moliti ponizno..
Plakati...i diviti se...
I otkrivati..što znači biti žena...

Ti možda nećeš kao ja..morati puno hodati bosa..jer čvrto stojiš na zemlji..
Veliki realista...bez stihova, zanosa, pretjeranih čežnji..
Voliš riječi...sastat ćemo se uvijek u toj dimenziji...
No...ljubav nas zatekne uglavnom nespremne..

Ali..znaš..ja odgovor nemam...
Kako da ti kažem da je zaljubljenost zanesenost, zamagljen pogled bez očiju koje vide, bez ušiju koje čuju..
Kako da ti kažem da je divna a opet tako iluzorna...
I da je ona zapravo refleksija nas..u očima onoga drugog..
A da je voljeti nešto puno više..
Ljubav je veličina, dubina..oči koje vide...i razumiju..
Uši koje čuju ..i prihvaćaju...sve dimenzije nekoga..
I dive se postojano predivnoj jedinstvenosti onog nekog...


Ali ja ti zaista ne želim puno pričati o tome...
Mogu ti reći samo da ti želim da voliš...potpuno, svim srcem, umom i duhom..svakim svojim dijelom..i svakom dimenzijom..
I da svaka ljubav ostaje u nama zauvijek...nađe si kutak u našoj nutrini i živi dalje...
Postane dio nas...i mijenja nas..
I reći ću ti da su suze zaista lijek...i da tek kada jako padnemo ..odražavamo se najviše..
I da bez obzira na sve..kada spoznaš, shvatiš, kada nađeš tu jedinstvenu ljubavnost u sebi..biti žena je divno...
Razmisli o tome...sjetit ćeš se mojih riječi..znam..

A ja želim da osjetiš...ljubav u sebi...prema životu...prema sebi...
I da slijediš sebe...uvijek..ženu ratnicu i ženu koja je zasigurno božanska...
Predivna sa svim svojim hrabrostima i krhotinama, jačinom i ranjivim žudnjama...
Suzama i smijehom..tugama i ushitima...
Prekrasna si u svojoj jedinstvenosti...
Predivna u svojoj posebnosti..


Sretna sam što postojiš...moja si inspiracija..


Za L....volim te...

- 13:23 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 07.12.2011.

Pismo jednom oblaku plavih očiju...

..."idem pisati knjigu..." rekla je pišući svoja prva slova.
Četiri godine i veliki snovi...
Ona koja još jede sladoled od oblaka i čije me prodorno blage plave oči iscjeljuju...
Čini mi se poput mene...oblaci i slova su u njoj...oduvijek i zauvijek.
Koliko nade, uzbuđenja i zanosa u toj jednoj kratkoj rečenici.
Koliko divljenja životu i svim njegovim mogućnostima.
Kakva vjera i predanost u tim malim rukama...


Kada sanjaš..gledam te, pitajući se kakav te život čeka..
Često ti želim reći da oblaci možda i nisu ono čemu treba stremiti i da ćeš ako budeš poput mene morati puno hodati bosa...
Da ćeš morati rezati tuge, da ćeš padati, skupljati se mnogo puta...
Svaki put pomalo gubeći komadić sebe...ali i reflektirati sve te krhotine sjajem kristala...
Da li ćeš zaista , baš poput mene, otplesati taj život , tu igru...sa stihovima u kosi...
Skrivajući ih od mnogih..dajući ih samo odabranima..ako ih nađeš..

Čitam tu tvoju oblakastu knjigu dok te gledam kako spavaš...
Što ti želim?
Prije svega da si svoja...da slijediš sebe u svakom trenutku..da nađeš svoj sjaj..
Ne želim ti pomagati..želim te naučiti...
Da je jedini istinski put onaj u kojem si sretan..kada zatvoriš oči...sam sa sobom..
Želim te naučiti da u životu ne treba zbog ničega žaliti...iskustvo nas izgrađuje zaista..
Željela bih ti objasniti da je sloboda stanje duha i reći ti da ću ti uvijek biti prijatelj...
Prijatelj koji je iskren...koji razumije i prihvaća...
I da žena najbolje razumije ženu...
Da je ljubav divna..kakva god ona bila...i svaka ostaje u nama...dio nas..
Ali da možeš voljeti drugog..trebaš se zaljubiti u sebe..naći svoje najbolje odraze..i sjene...
A oblake imaš u sebi..i ne možeš pobjeći od njih...trčala do iznemoglosti ili ne...



Imaš samo jednog roditelja..mene...
Velika čast za mene..ali i odgovornost...
Ali..u životu nema pravila..i nema garancije...
Činjenica što živiš na ovaj način...ne znači da ne možeš biti sretna žena jednoga dana...
Sretnija od mnogih...vjerojatno hrabrija i snažnija..
Ponekad se pitam ...da li se pitaš...šta je s onim očima čije ime više ne znaš...
Razumiješ jače od mnogih...osjećaš duboko...
Nježna si i lepršava..voliš život...ples i pjesmu...riječi su ti u krvi..
Vidim se u tebi...

Budi jedinstveni tragač...tragač za svojom istinom..
Budi ratnik života...ne posustaj...
Slijedi svoj put...bez obzira na sve...
Piši samo svoju knjigu...knjigu života,..
Kao što ju pišem ja...ispisujući svakoga dana riječima, zagrljajima, svojim življenjem...knjigu tvog malog života...
I voljela bih..da se bar komadić mojih stihova nađe u tvojoj nenapisanoj knjizi...

- 22:26 -

Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.12.2011.

Tebi ili ...oda prijateljstvu...

Ti si uvijek..vjerojatno oduvijek i zauvijek vidjela ljepotu u meni...
I ljubav...i onda kada nisam još znala da sam ljubavna...
I kao da si unaprijed znala svaki moj udah...svaki moj potez...svaki zanos...i san...
Ali...nisi govorila previše..samo si se smijala sa mnom..i plakala sa mnom...
Došla si i samo me grlila...kada mi se okrenuo svijet...


Rekla si..."Ljubav ja vidim u tome što ti jesi.Ne tražim je u tvojim potezima,ne mogu je pronaći u onome što govoriš ili činiš.Meni je to besmisleno.Ne vidim je u onome što nastojiš biti vidim je u onome što jesi.Jer ti jesi.... ljubav ....ne izreciva…"

Postoje takve rijetke duše koje vide...jače, dublje, snažnije..koje se usude vidjeti...
Postoje duše koje osjećaju...i prodiru...do onih kutaka u nama...tajnih pomalo...otvaraju ladice koje se drugi ne usuđuju otvoriti..
I razumiju....prihvaćaju...i iskrene su te duše...do riječi koje šamaraju ako treba...jer vole...vole zaista..i potpuno..


I kada mi kažeš da me vidiš i osjećaš u dimenzijama jačim od ove stvarnosti..
A vidjela si..sve moje najveće padove...sve krhotine...sva krvarenja...svo sivilo...
I vidjela si i gledala..sva moja dizanja...korak po korak...djetinje polako...ali sa željom i bojama...
I kada mi govoriš da se ne bojiš za mene..i da si sigurna...
I kada mi govoriš da sam divna..i jaka..i hrabra..
I pomalo luda..sa svim tim snovima, zanosima, žudnjama i stihovima...
I neobično obična..
I da sam ljubav...
Ja ne vidim sebe...jer..to si ti...
Samo se zrcalimo....

Moja srodna duša, najdraža prijateljica, životni suputnik...ti ..koja zaista znaš svaku moju dimenziju..svaku moju boju..i nijansu..
I sve moje zanose...krikove..uzdahe..opipljivosti i apstrakcije...
Tuge i samoće...sjene i odraze...poglede..i osmijehe...
Često te gledam..i razmišljam...o tvom najdubljem razumijevanju...o tvojoj ljubavi...
O tvojoj postojanosti..kojoj se divim...
O tvojoj borbenosti...koja me inspirira..

I možda nema više onog našeg mjesta u kojem je vrijeme stalo i u kojem nam se duša smjestila..
Ali znam....i sigurna sam...da će zauvijek postojati mjesto gdje nam se duše susreću...
U nekim fluidnim stvarnostima ....dimenzijama objašnjivim i neobjašnjivim...
Volim te draga moja...

Samo za K. ...s ljubavlju...grlim tvoju dušu...

- 22:13 -

Komentari (11) - Isprintaj - #