petak, 30.12.2011.
Imamo li viziju?
I nekako ..dok sam bježala od svih svojih samoanaliza..u kojima stvarno pretjerujem..
Od promišljanja i razmišljanja...mogu li ovako..ili možda ipak onako..
I od svih svojih riječi..jer mi nekako uzrokuju insomnično lelujanje..
I od očekivanja da od nikoga ne očekujem...
I da osjetim tlo...ravno..bez krivina, uzvisina ili udubljenja...
Shvatih....da mi nešto u meni govori...i daje mi znakove
Da prestanem..odmah i pod hitno...
I da se naučim više...samo stajati...sama sa sobom..
Ali...ovo mi je bila godina revolucije..
U svakom pogledu...žestoka, moćna, korjenitih promjena, velikih zanosa, teških realnosti,
Godina utapanja i smirenog plivanja, hvatanja dobrog vala i mahnitog izgaranja na divljim valovima..
Godina konačnosti... traženja odgovora u tišini svoje duše, u mahnitosti stihova, u nečijim rukama i dodirima, u očima svojih kćeri...
Odgovori su dolazili...ali...ima li odgovora konačnih..koji u sebi ne skrivaju još pokoje pitanje..?
Godina borbe...sa svojim odrazima, sjenama, sa realnošću koja ne pita.."možeš li?"
Godina slabosti i hrabrosti...tuga i ushita, trenutaka koji su mi oduzeli dah i onih kada pokušavaš doći do daha..jer boli...previše...
I lomi..i trga...i padaš na koljena i dižeš se
Jer znala sam...da sreća dugo spava..ali tu je negdje..iza nekog ugla..
I godina odlaska s mjesta gdje sam mislila da ću ostariti..no..život je imao druge planove za mene...hvala mu..kažem sada...
I godina kada je umrla jedna ljubav...ako ljubavi mogu umrijeti...
I naučila sam da čuvstva koja su ugasla..ipak spavaju..negdje duboko u nama...
I da se poneki ljudi zaista razumiju..i osjećaju..nevezano za prostor..i vrijeme..
I da svaka riječ ima miris, boju i okus...
I da je sretan i ispunjen život...zaista stvar izbora..biramo ga sami...
A tuge..neke moraju ostati...a mi naučiti živjeti s njima..
I da ne postoji osoba na ovome svijetu koja će me učiniti potpunom...jer ja to jesam..
i ne postoji nitko tko će me razumjeti u potpunosti...jer to mogu samo ja sama...
I nitko tko će me koliko god mislio da me voli...potpuno prihvatiti...
To je samo moja zadaća...i to je sasvim dovoljno...
A ljudi su tu da nas usreće..ako mogu...
I da podijelimo s njima..i oni s nama...trenutak, radost, brižnost, nježnost, pažnju...
Poneki ugodan razgovor..šalicu čaja...pogled, zagrljaj..
I kada mi se najviše plače...nasmijem se iz inata...
i kada sam slaba...znam tko sam..i svjesna sam svejedno...da je život lijep...
Da je sve tu..što mi u tom trenutku treba..
pogled u ogledalo..i hodam dalje...
Nezaustavljivo, odlučno, sa vizijom i hrabrosti u srcu...
I znam da me nitko ne može zaustaviti na mom..samo mom putu..
Jer znam..kuda idem..
I iz svoje mračne , kao i one svijetle strane...nasmijem se..i hodam..
Život se živi...ne analizira se, ne promišlja, ne kontrolira...
Život je samo jedan...i zato ga ne želim previše pokvariti riječima..
Svi smo divni u svojoj jedinstvenosti...pitanje je samo..
Što ćemo učiniti u vezi toga?
I..znamo li svoj put?
Imamo li viziju?
Od srca vam želim svima jasnu viziju, odlučnost u namjerama , hrabrost i ljubav u srcu....
Sretna vam i ispunjena nova godina...
I
- 23:09 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
