I nekako razmišljam o proteklom vremenu...o protekloj godini..
Tragovi koji ostaju..
A bilo ih je mnogo...
Bio je..zavjet sebi...nakon stavljanja potpisa na kraj jednog života..ljubavi..
"Zavjetujem se sebi da ću se voljeti, poštovati i brinuti o sebi. Da ću voljeti i cijeniti svoju slobodu, neovisnost i samostalnost.Da ću živjeti svoj istinski život i sanjati svoje snove.Da ću njegovati odnos sa sobom, slušati i osluškivati se da upoznam i najskriveniji dio sebe.Da ću voljeti i poštivati svoje potrebe, želje i snove i truditi se da ih ostvarim.Da ću sa jasnom vizijom, hrabrosti u srcu i odlučnošću u namjerama, težiti ostvarenju svojih ciljeva i snova."
siječanj 2011.
...tuge u nijansama...
"bezbroj pitanja...bez ijednog opipljivog dokaza
o prošlosti koja ju je vukla najsurovijim stazama tame
mučeći njen um,
trgajući njeno srce
lomeći život u tisuću dijelova."
veljača 2011.
...mnogo zanosa u stihovima...
"Uroni svojim blagim pogledom
duboko u moje sumnje...
okupaj sve moje strahove
prozirnošću kristala...
dodirni sva moja vrištuća pitanja
vulkanskom snagom razaranja."
svibanj 2011.
i žudnji...
"Vjetar sastavlja komadiće
svih mojih razlomljenih dijelova
mirisi ljeta svojim dahom
pomiču granice moje slobode
i želim samo biti...stajati ....
poigrati se sa svojim sjenama."
svibanj 2011.
borbi sa odrazima...i pobjeda u ogledalu..
"I pomislih....
napokon blješteći dolazim...
vraćam se....svom odrazu
i onim fluidima ljubavi
prema sebi...
svojim kristalno očišćenim mislima..."
lipanj 2011
trganje strahova zubima...
"Strastveno trgam zubima
svu ljutnju, laž i besmisao
bacam poput praha
u vrtlog prošlosti...
dok plešem virtuozno,
na najdivnijoj pozornici
ples života... "
srpanj 2011.
poneka pitanja...u srž...
"Usuđuješ li se
gledati me...
vidjeti moje sivilo
kao i dugine boje,
sve moje sjene...
kao i blješteće trenutke?"
lipanj 2011.
jedan potpuno neočekivan susret...igra svemira...
"I znam da ćeš prepoznati...
zagrljaje duše u bojama vječnosti,
fluide koji putuju kilometrima,
šetnju po zvijezdama..."
kolovoz 2011.
odlazak..kraj i početak...
"I zato...nema tuge.Samo radost i ispunjenost.Novi životni krug...novi izazovi, radosti. Život je igra. Nemamo uvijek dobre karte ali ako znamo igrati, igrat ćemo dobro i sa lošima.
Hvala životu na novim prilikama..."
rujan 2011.
konačno rezanje tuga u kosi...
"Kamo odlaze sve naše tuge, razočaranja i ljubavi koje prestaju biti ljubavi?. Da li postoji mjesto u nama...koje ih skriva i od nas samih...?
Da li se skrivaju u kosi, očima, osmijehu , prstima ili koraku...? Negdje moraju stanovati, jer ako su se ugasila ne znači da su nestala..."
listopad 2011.
otkrivanje točke na ramenu...
"Postoji ona tanka linija...negdje na ramenu.
Koja osjeća...više, jače, stvarnije, nestvarnije , strastvenije i nježnije od bilo koje druge.
Tamo se smjestio dodir...tamo se smjestio trenutak...
Onaj...koji ostavlja bez daha...
Ostvarenje sna...otvaranje vrata koja se dugo nisu otvarala..
Tamo spavaju moje misli...
Tamo nastaju moji stihovi..."
listopad 2011.
pitanje..da li postoji kismet?
"I nisam se izliječila od zanesenosti, od bajkovitih čežnji, niti od sanjarskih stihova..
i krila su dobila i nove boje...a ona toča na ramenu još jednu prekrasnu priču...
I biram pokriti se snolikim bajkovitim plaštom.
i gubiti noćne bitke protiv bajki
odlučujem srcem..i biram prepuštanje..."
studeni 2011.
i mnogo pitanja od čega je satkana ljubav...
"Jer...ljubav nije satkana od misli, od stihova, čežnji, zanosa...
Ona je...kada plačeš a netko ima snage i hrabrosti skupljati sa tobom sve tvoje krhotine...
Ona je...smijeh do iznemoglosti, prihvaćanje , čekanje, ne odustajanje, borba do krvi...
Onaj neki zagrljaj kada se najmanje nadaš...
Pogled pun razumijevanja...Želja od koje se izgara..."
studeni 2011.
...otkriće vrline čekanja...i što znači vidjeti a ne gledati...
voljeti bez puno riječi...
"Postoje ljudi koji su tu...i znaju što treba.
Znaju šutjeti...negdje ispod nekog bajkovitog zvjezdanog neba.
Znaju da ćete uspjeti...jer vjeruju..iz najskrivenijih dijelova srca...
A srce jedino zna...
I prihvaćaju zaista...sve vaše hirove, lude zanesenosti, tuge i divlje žudnje.
Bez puno riječi...bez objašnjavanja, analiza i preispitivanja.
Vole..i vide..ono što treba..."
studeni 2011.
i da je prijateljstvo srodnost duša u nekim divnim dimenzijama..
"Moja srodna duša, najdraža prijateljica, životni suputnik...ti ..koja zaista znaš svaku moju dimenziju..svaku moju boju..i nijansu..
I sve moje zanose...krikove..uzdahe..opipljivosti i apstrakcije...
Tuge i samoće...sjene i odraze...poglede..i osmijehe...
Često te gledam..i razmišljam...o tvom najdubljem razumijevanju...o tvojoj ljubavi...
O tvojoj postojanosti..kojoj se divim...
O tvojoj borbenosti...koja me inspirira.."
prosinac 2011.
pisma..oblaku od snova i onoj koja polako postaje žena...
"Budi jedinstveni tragač...tragač za svojom istinom..
Budi ratnik života...ne posustaj...
Slijedi svoj put...bez obzira na sve...
Piši samo svoju knjigu...knjigu života,..
Kao što ju pišem ja...ispisujući svakoga dana riječima, zagrljajima, svojim življenjem...knjigu tvog malog života...
I voljela bih..da se bar komadić mojih stihova nađe u tvojoj nenapisanoj knjizi..."
"A ja želim da osjetiš...ljubav u sebi...prema životu...prema sebi...
I da slijediš sebe...uvijek..ženu ratnicu i ženu koja je zasigurno božanska...
Predivna sa svim svojim hrabrostima i krhotinama, jačinom i ranjivim žudnjama...
Suzama i smijehom..tugama i ushitima...
Prekrasna si u svojoj jedinstvenosti...
Predivna u svojoj posebnosti.."
prosinac 2011.
i izgaranje...
"A nazivam te fatamorganom...jer sam pomalo uvijek žedna
Života..i nezasitna zanosa...
I smještam te u međuprostor...u nadnaravno...
Kao u onu snježnu kuglu...koju protreseš...čarolija je tu...
I zahvaljujem svemiru...što se poigrao s nama.."
prosinac 2011.
želja za trajanjem....
"Mogu li biti ...još trenutak vremena
ona ruka..u tvojoj ruci
onaj glas kojeg želiš čuti
mir i nemir koji trebaš
oči koje voliš gledati.."
prosinac 2011.
i pitanje... gdje sam?
nakon svega...
"Ali...voljeti isto nakon svih tih skupljanja krhotina...nakon tuge u kosi...rezanja iste svim mogućim sredstvima..
Škarama, nožem , britvom, nečijim dodirima...
Nakon samoća u nijansama za koje nisam ni znala da postoje..
Nakon mnogih noći spavanja na stihovima kojima se zavjetujem da neću..više nikada..
Nakon putokaza koje sam si napravila..da ne zalutam slučajno..ili da se ne izgubim ..."
prosinac 2011.
kada sklopim oči..kada čujem najglasniju tišinu....
Post je objavljen 27.12.2011. u 23:04 sati.