..."idem pisati knjigu..." rekla je pišući svoja prva slova.
Četiri godine i veliki snovi...
Ona koja još jede sladoled od oblaka i čije me prodorno blage plave oči iscjeljuju...
Čini mi se poput mene...oblaci i slova su u njoj...oduvijek i zauvijek.
Koliko nade, uzbuđenja i zanosa u toj jednoj kratkoj rečenici.
Koliko divljenja životu i svim njegovim mogućnostima.
Kakva vjera i predanost u tim malim rukama...
Kada sanjaš..gledam te, pitajući se kakav te život čeka..
Često ti želim reći da oblaci možda i nisu ono čemu treba stremiti i da ćeš ako budeš poput mene morati puno hodati bosa...
Da ćeš morati rezati tuge, da ćeš padati, skupljati se mnogo puta...
Svaki put pomalo gubeći komadić sebe...ali i reflektirati sve te krhotine sjajem kristala...
Da li ćeš zaista , baš poput mene, otplesati taj život , tu igru...sa stihovima u kosi...
Skrivajući ih od mnogih..dajući ih samo odabranima..ako ih nađeš..
Čitam tu tvoju oblakastu knjigu dok te gledam kako spavaš...
Što ti želim?
Prije svega da si svoja...da slijediš sebe u svakom trenutku..da nađeš svoj sjaj..
Ne želim ti pomagati..želim te naučiti...
Da je jedini istinski put onaj u kojem si sretan..kada zatvoriš oči...sam sa sobom..
Želim te naučiti da u životu ne treba zbog ničega žaliti...iskustvo nas izgrađuje zaista..
Željela bih ti objasniti da je sloboda stanje duha i reći ti da ću ti uvijek biti prijatelj...
Prijatelj koji je iskren...koji razumije i prihvaća...
I da žena najbolje razumije ženu...
Da je ljubav divna..kakva god ona bila...i svaka ostaje u nama...dio nas..
Ali da možeš voljeti drugog..trebaš se zaljubiti u sebe..naći svoje najbolje odraze..i sjene...
A oblake imaš u sebi..i ne možeš pobjeći od njih...trčala do iznemoglosti ili ne...
Imaš samo jednog roditelja..mene...
Velika čast za mene..ali i odgovornost...
Ali..u životu nema pravila..i nema garancije...
Činjenica što živiš na ovaj način...ne znači da ne možeš biti sretna žena jednoga dana...
Sretnija od mnogih...vjerojatno hrabrija i snažnija..
Ponekad se pitam ...da li se pitaš...šta je s onim očima čije ime više ne znaš...
Razumiješ jače od mnogih...osjećaš duboko...
Nježna si i lepršava..voliš život...ples i pjesmu...riječi su ti u krvi..
Vidim se u tebi...
Budi jedinstveni tragač...tragač za svojom istinom..
Budi ratnik života...ne posustaj...
Slijedi svoj put...bez obzira na sve...
Piši samo svoju knjigu...knjigu života,..
Kao što ju pišem ja...ispisujući svakoga dana riječima, zagrljajima, svojim življenjem...knjigu tvog malog života...
I voljela bih..da se bar komadić mojih stihova nađe u tvojoj nenapisanoj knjizi...
Post je objavljen 07.12.2011. u 22:26 sati.