Valjda su morala naići..kao slučajno...prokletstvo ili dar?
Od nekih stvari ne možemo pobjeći
Koverte sa mirisom, dodirom, slikama u glavi...
Papir koji još osjećam...jer ima dušu...
Pisma..iz prošlosti koja i nije prošlost..
Nekako je tu...u meni..i ja sam u njoj...
I svaka riječ..rečenica...stih..
Poznata...a zaboravljena potpuno...
I čitajući sebe...i druge...i misli koje su me podsjećale, lomile,grlile...slale poljupce iz nekih drugih vremena..
Shvatih odjednom...da volim isto...na taj neki način..jako moćan i loman..krhko staklenast a tako odlučan i hrabar..do zadnjeg daha...
Ali i da mene vole isto... pomalo grčevito..jer.. mogla bi pobjeći
I nestati sa svojim zanosima, poput vjetra odlepršati ostavljajući samo poneki stih...trag na duši..
I nježno, opipljivo i strastveno..pomalo zbunjeno mnome...
I nekako zatečena, zaprepaštena, nespremna za otkriće..
Jer..mislila sam da iskustvo štiti..i kao opreznija sam i uspjela sam postati umjetnik u uvjeravanju..sebe...
I stvoriti štitove da ne ulazi prekomjerna doza ljubavi...ona koja otima ..i lomi...i pretvara boje u blještavilo koje zamagljuje pogled..
I kako je moguće da nakon svih tih ljubavno bolnih dolazaka i odlazaka i nakon svih ponovnih učenja kako voljeti..
Kako je moguće da uvijek naučim isto?
I da li je to oduvijek i zauvijek..pa se treba pomiriti s tim?
A pisma su rekla sve...o ljubavima i voljenju..
O trganju zanosa i sjaja iz očiju..
O množini..i jednini u njoj...
O predavanju i prepuštanju..
Žudnjama jačim od života i mjesečevoj haljini nestvarnoj..
O bajci..i mnogim slučajno neslučajnim susretima..
Pričala su cijeli jedan život..i još dalje..i više..
Ali...pričajući o prošlosti..pričala su o sadašnjosti...
Ali..prošlosti je mjesto u prošlosti..ona je samo naš doživljaj onoga što je bilo...
Naša iluzija nekog pogleda...dodira...radosti ili tuge...
Ali...voljeti isto nakon svih tih skupljanja krhotina...nakon tuge u kosi...rezanja iste svim mogućim sredstvima..
Škarama, nožem , britvom, nečijim dodirima...
Nakon samoća u nijansama za koje nisam ni znala da postoje..
Nakon mnogih noći spavanja na stihovima kojima se zavjetujem da neću..više nikada..
Nakon putokaza koje sam si napravila..da ne zalutam slučajno..ili da se ne izgubim ...
Da li je moguće voljeti isto?
Post je objavljen 20.12.2011. u 13:16 sati.