Međugorski glas

25.04.2014., petak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. travnja 2014. godine

Kao cvijet u zagrljaju svjetlosti „Otvorite se, dječice, milosti“, poručuje nam Gospa. Milosti koja na svijet sipi iz kolijevke stvaranja, koja nas blaži toplinom Božje ljubavi, koja nas miluje Marijinom strpljivošću i dobrotom, koja nas dodiruje mekoćom njezinih svetih ruku. Jer Gospa je cvijet ispunjen radošću rajskom i okupan svjetlom istine, zagrljen sjajem Gospodinbove volje. Ona je ruža koja se hrani mudrošću Duha Svetoga, koja nas kiti svojom ljepotom, koja nas zasipa miomirisom nebeske stvarnosti, koja nas uči kako se darivati izvoru milosrđa. Preko nje nam Bog otkriva plodove poniznosti, uvodi nas u smisao žrtve, budi u nama plimu povjerenja i usmjerava na put koji vodi u radost ipuninu. Gospa nam svojom strpljivošću i neumornošću pomaže da se učvrstimo u vjeri, da na njezinu iskustvu gradimo svoj odnos premav Storitelju, da se nadahnjujemo njezinom poslušnošću, da se resimo njezinim vrlinama, da se jačamo njezinom krjepošću, da rastemo u njezinoj vjernosti i bujamo u njezinoj blizini, da bez straha izložimo latice okrjepljujućoj svjetlosti svih milina. Nudi nam Majka utočište svog Bezgrješnog srca ispunjenog biserjem blagoslova, ozarenog jasnoćom vjere i nade, prožetog plamenom Sinovih obećanja. Vodi nas Prečista pouzdanju koje razbija sjene sumnji, koje nas bodri na tražilačkom putu i koje bistrinom razgoni oblake tlapnje i priviđenja. Ukazuje nam na svjetlost kojoj se trebamo okrenuti, na izvor sviju radosti koji preplavljuje mirom, koji prati sve one što ustrajavaju u nepokolebljivosti. Pogledajmo raslinje, bilje i cvijeće koje s dolaskom proljeća buja na međugorskim brdima, okrenuto vrelu svjetlosti, okupano zrakama topline što se slijevaju iz nebeskih njedara. Ni škrta zemlja, niti tvrdi kamen ne mogu zaustaviti njihov rast jer je čežnja za visinama jača od ukorijenjenosti u propadljivom, jer je stremljenje prema vječnom i neprolaznom jače od prolaznog i vremenitog. Prema suncu stremi sve što diše i raste, prema visinama se uzdiže sve što pjeva odu životu. Otvaraju se pupoljci, propinju latice i šire grane. Cijela priroda i svemir slave Stvoritelja. A čovjek, što on radi? Utapa se u lažnim brigama, okrenut tami koja mu kupa ranjeno srce, smišlja tajne planove, trabunja o onomšto nikada neće ni doživjeti, kuje urote i umnožava smicalice, truje se zavišću, ljubomorom i zlobom, veže duh lancima pohote i požude, riznice puni zalihama truleži. Eto, dječice, Gospa nas poziva da se prenemo i probudimo, da budemo molitva i ljubav, uvijek na usluzi bližnjima, spremni na radost odricanja i darivanja, ne mareći za slavu svijeta i ne razmećući se hvalama. Moli nas da prihvatimo ljubav koja prašta i koja se ne hvasta ispraznošću, ljubav kojoj je središte njezin Sin, ljubav koja je početak i kraj, ljubav iz koje je sve postalo i u koju se sve vraća. Preklinje nas da se otvorimo ljubavi kao cvjetovi suncu, da u njoj trajemo i s njom putujemo dolinom zemaljskom, da joj dopustimo da nas cijele prožme, da nas protrese i rasani, da iz nas istjera mrakove i strahove, da nas ojača u danima kušnje, da nas prati od kolijevke pa do smrtnog časa, da nas uvede u ljepotu kraljevstva nebeskoga, da nam srca učini sličnima srcu Djevičinu. Obucimo se u dostojanstvo djece Božje i ne nasjedajmo na varke kojima nas sotona uporno zavodi, ne slijedimo žudnje naših ranjenih srdaca, ne dopustimo da nas lakovjernost odvede na krivi put, da se uljuljamo u zipci laži koju nam je podmetnulo izokrenuto znanje svijeta. Bog bam je darovao slobodu kojom, ako smo uz njega, možemo sve preokrenuti na dobro, srezati rogove napasniku i preplaviti svjetlom svu tamu beznađa i tjeskobe. Možemo u djeliću sekunde poništiti podmukle plabove beprijatelja od početka.vjernost odvede na krivi put, da se uljuljamo u zipci laži koju nam je podmetnulo izokrenuto znanje svijeta. Trebamo se odlučno oduprijeti i prestati ga slijediti, ne robovati ispraznim ponudama koje ničemu ne služe, a čovjeka čine ovisnim i zarobljenim, nervoznim i rastresenim. Uz odricanje i molitvu činit ćemo čuda jer će se u nama umnažati Isusovi blagoslovi, otvarat će se oči varkama prekrivene, a gluhoća će ustupiti mjesto božanskoj glazbi Marijina glasa. Svi ćemo, a ne samo vidioci, čuti jasne Gospine riječi koje liječe i ozdravljuju, koje preobražavaju i obnavljaju, koje sade sjeme istine u raskajana srca. Rastvorit ćemo zamračene prozore, otvorit okna duša i kroz njih pustiti čistu i okrjepljujuću svjetlost. Otvorit ćemo se Bogu kao cvjetovi suncu i zajedno s Majkom slaviti pobjedu njegova Velikog plana.

- 20:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.04.2014., nedjelja

Sretan Uskrs!

- 06:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.04.2014., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. travnja 2014. godine

Pokorom i postom do božanske svjetlosti Odvojiti se od grijeha i ne biti upleten u mrežu njihove nečistoće, njihova poraznog učinka koji umnožava zebnje, koji podriva korijenje savjesti, koji nametnički uništava bogate plodove na stablu života, koji otupljuje jasnoću misli i osjećaja, koji nam ukida slobodu i dostojanstvo djece Božje. Odmaknuti se od zadaha smrti i propadljivosti, od zlih namjera i koristoljublja, od podmuklih planova i bolesne egocentričnosti. Ne slijediti zamisli ranjenog srca i ne kovati osvetničke urote, ne prihvaćati zaozbilj glasove uhoda i nagovarača, ne zatvarati se u uskoću poroka i ne odazivati se buci kavge. Ne oholiti se ni pameću ni imućstvom jer sve što imamo već nam je darovano. Veličati se možemo, kako nam je već jednom Gospa rekla, samo vlastitim grijesima jer su oni naše jedino vlasništvo, naša jedina potpudbina koju teglimo na stazama zemaljskim. Nama je ustrajati u borbi protiv grijeha, u neprestanom razlučivanju svjetla od tame, u stalnoj obraćeničkoj bici koja iziskuje budnost, strpljenje, uzdržljivost i pokoru. Odmičući se od lagodnosti i ponuda svijeta, mi se ujedno odvajamo od onoga što nismo, od svega onoga što nas kao balast ptitišće u usponu prema svjetlosti, što nas težinom vuče u grotlo mraka i očaja. Slijepi od tlapnji, strasti i navika, postajemo zarobljenici kratkodometnog vidokruga u kojem se množe nestalne slike privida i neznanja. Odvojeni od izvora života, postajemo smežurano korito usahle rijeke koja tek sluti blagodat vrela i sanja nedohvat ušća. Gospa nam želi pomoći da se približimo božanskoj svjetlosti, da u njoj, koja je njezin Sin, otkrijemo sami sebe, da u njoj prepoznamo vlastitu sliku, da se u njoj očistimo od naslaga tame, da se čvrstim korakom odlučimo za prijelaz u puninu života. Dok uspavani i zavarani kročimo pod ogrtačem lažnoga sjaja i ne sluteći da smo robovi tame, oko nas bruje glasovi anđela čuvara, glasovi koje ne prepoznajemo jer nam je otupjelo osjetilo vjere, jer smo anestezirani maglom zaborava kojom nas je opkolio neprijatelj od početka. Nama će tek pokora i molitva, kako govori Gospa, pomoći da se odvojimo od iskonskog grijeha, grijeha neposlušnosti iz kojeg su se umnožili svi poroci čovječanstva. Molitvom ćemo prekinuti gluhoću koja nas odvaja od nebeske glazbe, a pokorom se osloboditi smicalica đavolskih, odreći se svega nepotrebnoga i nametnutoga. Postom od ponuda zemaljskih, od svega što je bolest srcu i smrt duši, približavamo se Marijinu Sinu, našem bratu i Gospodinu i skupa s njim kidamo okove grijeha, pomažemo mu nositi teret križa i kucamo na vrata što vode u slavu nebesku. Sveta misa je podsjetnik na Isusovu slavu i otkupiteljsko milosrđe. Euharistija je utočište od grijeha i put k ponovnom sjedinjenju dobroga Oca i njegove djece. Pričešćujući se hranom nebeskom, postajemo sudionici istine, puta i života, u nama cvjeta radost i otplavljuju se nataložene sumnje i slabosti. Duša preispituje padove i okreće se smislu življenja i života, ponovno otkriva svjetlost kolijevke rajske, jasnije spoznaje istinu koja se blijeskom vjere budi u riznici pamćenja. Sve što je bilo i sve što će doći dobiva svoj pravi smisao u beskrajnom trenutku vječnosti. Poziva nas Gospa da iz dubine i radosti srca zazovemo ime Nebeskog oca, da nas obasja Duhom Svetim, Životvorčevim sjajem u kojem ćemo se prepoznati u čistoći Bezgrješnoga srca iz kojeg se na svijet slijevaju slapovi blagoslova, Srca koje nas preporođene slavom Isusovom odnosi pred Božje prijestolje, Srca koje nas opravdava Sinovim Srcem. Po istom Duhu postajemo izvor Božje ljubavi, izvor s kojeg će piti svi oni koji još ne upoznaše Isusa, svi oni koji su žedni ljubavi i mira, koji u traženjima zagubiše vrata što vode u zagrljaj Gospodinove dobrote. Jer samo po Isusu i s Isusom možemo prijeći prag nade, otupjeti žalce smrti i razgorjeti plamen vjere. Samo u Isusu možemo naći utjehu i radost, u njemu otkriti put koji vodi u puninu, u njemu prepoznati Učitelja koji je pobijedio zlo i ustoličio dobro, koji nam je, prošavši kroz tamu, ulaskom u svjetlost, otkrio tajnu života vječnoga, koji nas je pozvao da svjedočimo za istinu, da se držimo njegova križa, jer ćemo u protivnom zalutati u maglama laži. Nije Gospodin svojima ponudio lagodan život, nije ih oslobodio ni patnje ni bolesti, ali im je čvrsto obećao, što nam najbolje potvrđuje Majka Marija, slavu nebesku, sudioništvo u raskoši koju oči zemaljske nikada nisu vidjeli, glazbu koju uši nikada nisu čule, mir i radost koje srce ljudsko nikada nije doživjelo. Na nama je, dakle, da se okrenemo od nagovora svijeta, da se odreknemo svega što je zavodljivo, što je prolazno i raspadljivo, što je trulo i prolazno, svega što je grješno i gnjilo, svega što je na slavu zemaljsku, da se pomaknemo iz učmalosti, prihvatimo borbu za spas svijeta i slijedimo glas istine, glas koji s međugorskih brda nadom i ljubavlju preplavljuje pustoš zavedenih srdaca.

- 11:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.