Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/medjugorskiglas

Marketing

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. travnja 2014. godine


Pokorom i postom do božanske svjetlosti

Odvojiti se od grijeha i ne biti upleten u mrežu njihove nečistoće, njihova poraznog učinka koji umnožava zebnje, koji podriva korijenje savjesti, koji nametnički uništava bogate plodove na stablu života, koji otupljuje jasnoću misli i osjećaja, koji nam ukida slobodu i dostojanstvo djece Božje. Odmaknuti se od zadaha smrti i propadljivosti, od zlih namjera i koristoljublja, od podmuklih planova i bolesne egocentričnosti. Ne slijediti zamisli ranjenog srca i ne kovati osvetničke urote, ne prihvaćati zaozbilj glasove uhoda i nagovarača, ne zatvarati se u uskoću poroka i ne odazivati se buci kavge. Ne oholiti se ni pameću ni imućstvom jer sve što imamo već nam je darovano. Veličati se možemo, kako nam je već jednom Gospa rekla, samo vlastitim grijesima jer su oni naše jedino vlasništvo, naša jedina potpudbina koju teglimo na stazama zemaljskim.
Nama je ustrajati u borbi protiv grijeha, u neprestanom razlučivanju svjetla od tame, u stalnoj obraćeničkoj bici koja iziskuje budnost, strpljenje, uzdržljivost i
pokoru. Odmičući se od lagodnosti i ponuda svijeta, mi se ujedno odvajamo od onoga što nismo, od svega onoga što nas kao balast ptitišće u usponu prema svjetlosti, što nas težinom vuče u grotlo mraka i očaja. Slijepi od tlapnji, strasti i navika, postajemo zarobljenici kratkodometnog vidokruga u kojem se množe nestalne slike privida i neznanja. Odvojeni od izvora života, postajemo smežurano korito usahle rijeke koja tek sluti blagodat vrela i sanja nedohvat ušća. Gospa nam želi pomoći da se približimo božanskoj svjetlosti, da u njoj, koja je njezin Sin, otkrijemo sami sebe, da u njoj prepoznamo vlastitu sliku, da se u njoj očistimo od naslaga tame, da se čvrstim korakom odlučimo za prijelaz u puninu života. Dok uspavani i zavarani kročimo pod ogrtačem lažnoga sjaja i ne sluteći da smo robovi tame, oko nas bruje glasovi anđela čuvara, glasovi koje ne prepoznajemo jer nam je otupjelo osjetilo vjere, jer smo anestezirani maglom zaborava kojom nas je opkolio neprijatelj od početka. Nama će tek pokora i molitva, kako govori Gospa, pomoći da se odvojimo od iskonskog grijeha, grijeha neposlušnosti iz kojeg su se umnožili svi poroci čovječanstva. Molitvom ćemo prekinuti gluhoću koja nas odvaja od nebeske glazbe, a pokorom se osloboditi smicalica đavolskih, odreći se svega nepotrebnoga i nametnutoga.



Postom od ponuda zemaljskih, od svega što je bolest srcu i smrt duši, približavamo se Marijinu Sinu, našem bratu i Gospodinu i skupa s njim kidamo okove grijeha, pomažemo mu nositi teret križa i kucamo na vrata što vode u slavu nebesku. Sveta misa je podsjetnik na Isusovu slavu i otkupiteljsko milosrđe. Euharistija je utočište od grijeha i put k ponovnom sjedinjenju dobroga Oca i njegove djece. Pričešćujući se hranom nebeskom, postajemo sudionici istine, puta i života, u nama cvjeta radost i otplavljuju se nataložene sumnje i slabosti. Duša preispituje padove i okreće se smislu življenja i života, ponovno otkriva svjetlost kolijevke rajske, jasnije spoznaje istinu koja se blijeskom vjere budi u riznici pamćenja. Sve što je bilo i sve što će doći dobiva svoj pravi smisao u beskrajnom trenutku vječnosti.
Poziva nas Gospa da iz dubine i radosti srca zazovemo ime Nebeskog oca, da nas obasja Duhom Svetim, Životvorčevim sjajem u kojem ćemo se prepoznati u čistoći Bezgrješnoga srca iz kojeg se na svijet slijevaju slapovi blagoslova, Srca koje nas preporođene slavom Isusovom odnosi pred Božje prijestolje, Srca koje nas opravdava Sinovim Srcem. Po istom Duhu postajemo izvor Božje ljubavi, izvor s kojeg će piti svi oni koji još ne upoznaše Isusa, svi oni koji su žedni ljubavi i mira, koji u traženjima zagubiše vrata što vode u zagrljaj Gospodinove dobrote. Jer samo po Isusu i s Isusom možemo prijeći prag nade, otupjeti žalce smrti i razgorjeti plamen vjere. Samo u Isusu možemo naći utjehu i radost, u njemu otkriti put koji vodi u puninu, u njemu prepoznati Učitelja koji je pobijedio zlo i ustoličio dobro, koji nam je, prošavši kroz tamu, ulaskom u svjetlost, otkrio tajnu života vječnoga, koji nas je pozvao da svjedočimo za istinu, da se držimo njegova križa, jer ćemo u protivnom zalutati u maglama laži. Nije Gospodin svojima ponudio lagodan život, nije ih oslobodio ni patnje ni bolesti, ali im je čvrsto obećao, što nam najbolje potvrđuje Majka Marija, slavu nebesku, sudioništvo u raskoši koju oči zemaljske nikada nisu vidjeli, glazbu koju uši nikada nisu čule, mir i radost koje srce ljudsko nikada nije doživjelo. Na nama je, dakle, da se okrenemo od nagovora svijeta, da se odreknemo svega što je zavodljivo, što je prolazno i raspadljivo, što je trulo i prolazno, svega što je grješno i gnjilo, svega što je na slavu zemaljsku, da se pomaknemo iz učmalosti, prihvatimo borbu za spas svijeta i slijedimo glas istine, glas koji s međugorskih brda nadom i ljubavlju preplavljuje pustoš zavedenih srdaca.




Post je objavljen 02.04.2014. u 11:17 sati.