Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. travnja 2011. godine
Budimo odraz rajske stvarnosti
Proljeće je, sve se budi, cvrkuće, pupa i cvjeta. Iz prividnog mrtvila prirode ponovno struji dah života, suhoća i ukočenost prepustiše mjesto bujanju i rastu, hladnoća se povlači pred zlatnim sunčevim zrakama i sivilo se odijeva u raskoš boja. Na Gospinu brdu ozelenjela trava i kamen sa sebe skida tamne mrlje lišajeva, upija u sebe nebesku svjetlost i toplinom ovija žive otiske hodočasničkih stopala. Prignula se Marija nad dječicu, ljubi im zabrinuta čela i miluje usplahirana srca, ispunja ih plamenom ljubavi i pruža ruku pomirenja. Poziva nas da odbacimo ukočenost i isprepadanost, da se opustimo i prepustimo dubinama, da ne prekidamo vezu s korijenjem naših duša koje raste iz Boga živih, da ne usahnemo u lutanjima koja se slijevaju u zagušljivi i zamračeni šator cirkusa svijeta. Zove nas da joj se pridružimo u vrtu prepunom ruža, da se zajedno s njom prepustimo ljepoti stvaranja, da budemo dašak njezine blizine, raskošni cvjetovi što se obnavljaju u sjaju čiste i neprolazne ljubavi. Jer ne možemo procvjetati bez topline Isusove svjetlosti, a niti prepoznati put što vodi u život, bez duboke ukorijenjenosti u Stvoriteljevu ljubav ne možemo slijediti mudrost njegove volje.
Kako ćemo postati Marijini ako ne želimo biti njezini cvjetovi, ako se odupiremo ponudi milosti i dobrote, ako izbjegavamo biti cvijeće iz njezina ružičnjaka? Jer teško je čovjeku osloboditi se primamljivih spona svijeta i odreći se klimavog stolca koji mu nudi lažnu sigurnost i podgrijava još lažniju nadu u bogatstvo i slavu zemaljsku, teško je prezrijeti sve ono što nas veže sa zavodljivošću nebuloznih planova i privlačnošću ishitrenih želja. Začaranom ljudskom srcu puno je draže imati negoli biti, puno je lakše posjedovati negoli davati. Bliža mu je zavist negoli ljubav, sklonije je osveti negoli praštanju, bliže mu je zamaljsko negoli rajsko, sklonije je robovati osjetilima negoli biti privrženo pravednosti, lakše mu je osuđivati druge negoli mijenjati samo sebe. Ne želi procvjetati jer se plaši stine o sebi i istine o svjetu, radije trabunja i omamljuje se kratkotrajnošću, sklono prihvaćanju kojekakvih ponuda koje ga odvode u još dublji mrak, u još veću nesigurnost, u još zapetljanije odnose, u kaos i gorčinu, u jal i ljubomoru, u sljepoću i plitkost. Naviknuto na umjetnu svjetlost i polutamu, plaši se Sunca i svaki blijesak s izvora topline u njemu, umjesto radosti i ushita, izaziva resku bol.
Nama je okrenuti se Bezgrješnom srcu Marijinu, koje nije okrznuo žalac grijeha, a niti zaprljala tama kneza propasti, nama je slijediti i ljubiti onu koja je ogledalo pravde, čistoće, poniznosti ljubavi, onu koja je kraljica naših srdaca, koja vidi svu našu tamu, ali isto tako pozna ljepotu naših duša, vidi sjaj od kojeg i iz kojeg smo stvoreni, jasno u nama prepoznaje svetost Onoga koji nam je udahnuo život i koji strpljivo čeka da nam se otvore oči, da konačno progledamo i priznamo vlastitu nemoć, koja postaje svemoć tek u zagrljaju milosrđa i dobrote. Uči nas Gospa da bez svjetlosti nitko ne može procvjetati, da u mraku možemo tek zakržljati i umrijeti, postati robovi hladnoće i ploditi se djelima tame. Izlazeći na svjetlost, suobličujemo se s Marijom, hranimo se Božjim sjajem što svijetli u vrtu njezina Bezgrješnog srca. Kad se rastvore zakržljali pupoljci naših srdaca, kad procvjetaju latice suncem okupane, zamislit će se i bližnji što tavore u polutami svijeta i začudit će se naglom preobražaju što se dogodio s onima s kojima su do jučer dijelili sjenovite pećine i trulež ustajalih voda. Pokušat će i sami iskoraknuti prema svjetlosti, napojiti se slapom topline i okupati se u vrutku bistrog potoka. A kad ožive i ozdrave zavedene i umrtvljene klice ljubavi u dubinama srdaca, prožete plamenom radosne svjetlosti, stremit će korijenje čistim dubinama, a latice se kupati u obnovljujućoj snazi rajske stvarnosti, što se iz Gospina srca odražava po svemu vidljivome i nevidljivome, što mirom i ljepotom obasjava nutrinu svakoga bića, što melemom i radošću prožima dječicu.
Marija je majka nade i svjetlosni smjerokaz na raskrižju i vjetrometini svijeta. Usmjerava nas prema cvjetnjaku svoga Bezgrješnog srca, pokazuje na križni put kojim nam je krenuti kroz drače i trnje, objašnjava nam kako se riješiti uzničkih spona svijeta i kao pred očima uvijek trebamo imati rajsku stvarnost, koje smo dionici ovdje i u vječnosti, koja je u nama i oko nas, samo joj trebamo dopustiti da nas obujmi i povede. Nama je moliti i živjeti u radosti, brige prepustiti providnosti, krijepiti se snagom svetih otajstava, ne vezati se za predmete i osobe, ne opterećivati se s onim što sami ionako ne možemo riješiti, ne trošiti snagu na uzaludne bitke, već strpljivo i odlučno nositi križ u kojem je istina put i život. Nama je ne klanjati se lažima i ne pristajati na perfidne ucjene kneza svijeta te s potpunim povjerenjem vlastiti život predati u ruke Stvoriteljeve. Tako ćemo najbolje svjedočiti i biti moralna snaga onima što preplašeni lunjaju stranputicama svijeta, tražeći utjehu u prividu i smisao u prolaznosti.
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. travnja 2011. godine
Osobno jedinstvo s Bogom
Kuca Gospa na vrata naših srdaca, hrani nas toplinom i nježnošću, stišava buku svijeta i mirom ovija naciklo zdanje savjesti, izbombardirano bodljikavim trnjem laži, omamljeno opijatima privida i zamagljeno snohvaticama trabunjanja, nejasnoće i priviđenja. Majčinskom nam ljubavlju ozdravljuje oči i okreće ih svjetlosti Duha Svetoga, pročišćujućem sjaju blagosti i dobrote, reskoj oštrici istine što reže tamu i prokazuje njezine smicalice i djela. Uči nas da tek osobnim jedinstvom s Bogom možemo proniknuti u tajnu zajedništva s bližnjima, u jednostavnost i bogatstvo odnosa i suodnosa kojima su protkani naši dani, kojima je prožeto darovano vrijeme, trenuci upisani u knjigu života, čisti i nekrivotvoreni odbljesci vječnosti, koji se iz kolijevke stvaranja preko djela ljubavi ponovno prelijevaju u vječnost. Jer ništa što je izraslo iz poniznosti, odricanja i darivanja neće biti izgubljeno i zaboravljeno, ne propada ništa što je u ljubavi napravljeno, što je ugrađeno u temelj neprolaznosti iz kojeg struji život vječni.
Pozna Gospodin svakoga od nas, brine se o svakoj duši i svakom pojedincu govori drukčijim jezikom, prateći ga na putu zacrtanom u svjetlosti njegove volje. Jer svatko posjeduje drukčije vrline, svatko ima drukčije mane i svatko nosi osobne grijehe, vlastitu tajnu do kraja poznatu tek Onome koji nas je stvorio, koji nas je uputio u dolinu svijeta i povjerio nam zadatak koji nam je činiti. Sve unutarnje konflikte i nemire možemo riješiti tek u suradnji sa Stvoriteljem, tek u poniznom prepoznavanju i prihvaćanju njegove volje, tek u predanosti njegovoj mudrosti, u povjerenju koje isključuje sve ponude i zamke kneza propasti. Tek uz svakodnevno preispitivanje savjesti, uz često pristupanje sakramentu pomirenja, možemo se oduprijeti varkama i primamljivim ponudama svijeta, razlučiti dobro od zla, razlikovati laž od istine i odijeliti sporadično od bitnog.
Bog nam je darovao dostojanstvo osobe, neponovljivo unutarnje i vanjsko obličje koje se, unatoč razmetljivim trubljama svijeta i oholoj mudrosti zemaljskoj, ne može i ne da reproducirati i umnožavati. On će nas Onoga dana u istovjetnom, ali novom i neraspadljivom tijelu i uskrsnuti. Gospa nam govori o prisnosti i povjerenju, o zajedništvu s Ocem, koje možemo uspostaviti dubokom i iskrenom molitvom, duboko svjesni da se ne obraćamo nekome tko je od nas daleko, već Onome koji je uvijek s nama, koji nas u stopu prati, koji pozorno sluša naše zazive i molbe, koji nas krijepi u časovima kušnje i koji nas nikada ne ostavlja same i nezaštićene. Da bismo ostali u njegovoj blizini, moramo prihvatiti put ljubavi koji ne isključuje patnje i križeve, koji nije posut samo ružama, već je često načičkan trnjem, bodljama suprotstavljanja, odnjegovanim u rasadniku oca laži, a potom diljem svijeta presađenim rukama njegovih sluga. Poziva nas Prečista na budnost jer ako prihvatimo umotvorine zavedene pameti i počnemo se hraniti plodovima onečišćenog srca lako možemo skrenuti na put propasti te brzo zalutati u labirintima prijetvornosti, uspavanosti i mlakosti. Ako ne slijedimo istinu, odbacili smo i ljubav jer su one nerazdvojne, čine cjelinu i izviru iz punine. Kao što ljubav ne poznaje sebičnost, tako ni istina ne može surađivati s lažju. Različito je njihovo sjeme, jedno gnjilo i propadljivo, a drugo vječno i neraspadljivo. Ako prihvatimo laž kao istinu i pustimo je da se umnaža, brzo ćemo se zagušiti u nepodnošljivom smradu njezinih plodova te postati zatočenici vlastitih zabluda. Zar danas, gotovo sve čemu nas uče i čime nas zavode, nije ispunjeno i prepleteno perfidnim lažima i otužnim obećanjima, počev od znanosti, školstva, bankarstva, tržišta i politike? Zaglibili smo duboko u zavodnikovoj kaljuži, dragovoljno se, bez kritičnosti, predajući u ruke neprijatelja od početka. Ako su nam zamutili pamet i ne znamo gdje je, što je i tko je istina, onda pozorno poslušajmo Gospine riječi. Pred oči nam je stavila jasan orijentir, jedini putokaz koji vodi u mir, radost i puninu, koji pokazuje na ozdravljujuću svjetlost Radosne vijesti, na put, istinu i život, kojima je vrelo ime Isusovo.