Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. travnja 2011. godine
Budimo odraz rajske stvarnosti
Proljeće je, sve se budi, cvrkuće, pupa i cvjeta. Iz prividnog mrtvila prirode ponovno struji dah života, suhoća i ukočenost prepustiše mjesto bujanju i rastu, hladnoća se povlači pred zlatnim sunčevim zrakama i sivilo se odijeva u raskoš boja. Na Gospinu brdu ozelenjela trava i kamen sa sebe skida tamne mrlje lišajeva, upija u sebe nebesku svjetlost i toplinom ovija žive otiske hodočasničkih stopala. Prignula se Marija nad dječicu, ljubi im zabrinuta čela i miluje usplahirana srca, ispunja ih plamenom ljubavi i pruža ruku pomirenja. Poziva nas da odbacimo ukočenost i isprepadanost, da se opustimo i prepustimo dubinama, da ne prekidamo vezu s korijenjem naših duša koje raste iz Boga živih, da ne usahnemo u lutanjima koja se slijevaju u zagušljivi i zamračeni šator cirkusa svijeta. Zove nas da joj se pridružimo u vrtu prepunom ruža, da se zajedno s njom prepustimo ljepoti stvaranja, da budemo dašak njezine blizine, raskošni cvjetovi što se obnavljaju u sjaju čiste i neprolazne ljubavi. Jer ne možemo procvjetati bez topline Isusove svjetlosti, a niti prepoznati put što vodi u život, bez duboke ukorijenjenosti u Stvoriteljevu ljubav ne možemo slijediti mudrost njegove volje.
Kako ćemo postati Marijini ako ne želimo biti njezini cvjetovi, ako se odupiremo ponudi milosti i dobrote, ako izbjegavamo biti cvijeće iz njezina ružičnjaka? Jer teško je čovjeku osloboditi se primamljivih spona svijeta i odreći se klimavog stolca koji mu nudi lažnu sigurnost i podgrijava još lažniju nadu u bogatstvo i slavu zemaljsku, teško je prezrijeti sve ono što nas veže sa zavodljivošću nebuloznih planova i privlačnošću ishitrenih želja. Začaranom ljudskom srcu puno je draže imati negoli biti, puno je lakše posjedovati negoli davati. Bliža mu je zavist negoli ljubav, sklonije je osveti negoli praštanju, bliže mu je zamaljsko negoli rajsko, sklonije je robovati osjetilima negoli biti privrženo pravednosti, lakše mu je osuđivati druge negoli mijenjati samo sebe. Ne želi procvjetati jer se plaši stine o sebi i istine o svjetu, radije trabunja i omamljuje se kratkotrajnošću, sklono prihvaćanju kojekakvih ponuda koje ga odvode u još dublji mrak, u još veću nesigurnost, u još zapetljanije odnose, u kaos i gorčinu, u jal i ljubomoru, u sljepoću i plitkost. Naviknuto na umjetnu svjetlost i polutamu, plaši se Sunca i svaki blijesak s izvora topline u njemu, umjesto radosti i ushita, izaziva resku bol.
Nama je okrenuti se Bezgrješnom srcu Marijinu, koje nije okrznuo žalac grijeha, a niti zaprljala tama kneza propasti, nama je slijediti i ljubiti onu koja je ogledalo pravde, čistoće, poniznosti ljubavi, onu koja je kraljica naših srdaca, koja vidi svu našu tamu, ali isto tako pozna ljepotu naših duša, vidi sjaj od kojeg i iz kojeg smo stvoreni, jasno u nama prepoznaje svetost Onoga koji nam je udahnuo život i koji strpljivo čeka da nam se otvore oči, da konačno progledamo i priznamo vlastitu nemoć, koja postaje svemoć tek u zagrljaju milosrđa i dobrote. Uči nas Gospa da bez svjetlosti nitko ne može procvjetati, da u mraku možemo tek zakržljati i umrijeti, postati robovi hladnoće i ploditi se djelima tame. Izlazeći na svjetlost, suobličujemo se s Marijom, hranimo se Božjim sjajem što svijetli u vrtu njezina Bezgrješnog srca. Kad se rastvore zakržljali pupoljci naših srdaca, kad procvjetaju latice suncem okupane, zamislit će se i bližnji što tavore u polutami svijeta i začudit će se naglom preobražaju što se dogodio s onima s kojima su do jučer dijelili sjenovite pećine i trulež ustajalih voda. Pokušat će i sami iskoraknuti prema svjetlosti, napojiti se slapom topline i okupati se u vrutku bistrog potoka. A kad ožive i ozdrave zavedene i umrtvljene klice ljubavi u dubinama srdaca, prožete plamenom radosne svjetlosti, stremit će korijenje čistim dubinama, a latice se kupati u obnovljujućoj snazi rajske stvarnosti, što se iz Gospina srca odražava po svemu vidljivome i nevidljivome, što mirom i ljepotom obasjava nutrinu svakoga bića, što melemom i radošću prožima dječicu.
Marija je majka nade i svjetlosni smjerokaz na raskrižju i vjetrometini svijeta. Usmjerava nas prema cvjetnjaku svoga Bezgrješnog srca, pokazuje na križni put kojim nam je krenuti kroz drače i trnje, objašnjava nam kako se riješiti uzničkih spona svijeta i kao pred očima uvijek trebamo imati rajsku stvarnost, koje smo dionici ovdje i u vječnosti, koja je u nama i oko nas, samo joj trebamo dopustiti da nas obujmi i povede. Nama je moliti i živjeti u radosti, brige prepustiti providnosti, krijepiti se snagom svetih otajstava, ne vezati se za predmete i osobe, ne opterećivati se s onim što sami ionako ne možemo riješiti, ne trošiti snagu na uzaludne bitke, već strpljivo i odlučno nositi križ u kojem je istina put i život. Nama je ne klanjati se lažima i ne pristajati na perfidne ucjene kneza svijeta te s potpunim povjerenjem vlastiti život predati u ruke Stvoriteljeve. Tako ćemo najbolje svjedočiti i biti moralna snaga onima što preplašeni lunjaju stranputicama svijeta, tražeći utjehu u prividu i smisao u prolaznosti.
Post je objavljen 25.04.2011. u 20:09 sati.