Jorgovan se iz sna budi,
doziva ga pjev slavuja,
krošnjama se šire grudi,
iz kamena trava buja.
Zvijezde plove u dubinu,
nebo šumi kao more,
ulijeva se u modrinu
cvrkut zore, cvrkut zore.
Uskrs jutru radost nosi,
svjetlost piju cvjetne krune,
buđenje se sjajem rosi,
latice se zlatom pune.
Vrtovi su puni cvata,
uzdiže se miris s grana,
kao lepet bijelog jata
u zjenicu sretnog dana.
Na obzorju svjetlost šeta,
iza brda vatre gore,
preplavio srca svijeta
cvrkut zore, cvrkut zore.
Post je objavljen 24.04.2011. u 07:19 sati.