Međugorski glas

02.10.2009., petak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. listopada 2009. godine

Pravdanje nije opravdanje U onom času tame kad se smračilo nebo nad Golgotom, kad su se tmasti oblaci opačina nadvijali nad Križem, u onom trenutku kad je Isus na sebe preuzeo sve naše grijehe, kad ih je svjetlom mučeničkih Rana otrgnuo iz vlasti zloga da nam ne bi sudila mržnja, već milosrđe, s njim bješe suotkupiteljska Majčina čistoća koja je u boli proživljavala svu našu bijedu, lakovjernost i naopakost što će se zbiti do kraja vremena, s njim bješe Srce koje će nas bezuvjetno ljubiti i uvijek gledati onakvima kakvim nas je stvorila Božja ljubav. I danas nas Gospa promatra istim milostivim očima u kojima se zrcali Gospodinova dobrota, njegovo praštanje i otkupiteljska svjetlost. I danas joj, dok nas gleda mlake i površne, hladne i izgubljene, plašljive i začahurene, ista joj bol razdire srce, isti joj žalac nevjere probada dušu. Zove nas Gospa da se vratimo sa stranputica, da se odmaknemo od ponora koji vodi u očaj i beznađe, da se odreknemo probitačnosti, lukavstva i sebeljublja, da prezremo pohlepu i požudu, da s povjerenjem prihvatimo Božje zapovijedi, da se priklonimo Srcu Bezgrješnome, koje će nas svjetlošću obasjati i jasnoćom nam prokazati lažni i propadljivi sjaj kneza propasti. Zna Majka da mi i danas, za sitan novac i zemaljske strasti, za zveket Judinih škuda, ponovno izdajemo Otkupitelja, da slijepo slijedimo nagovore onih koji se dragovoljno prikloniše zvijeri, da robujemo gospodaru koji nam nudi prividnu slobodu, u kojoj smo tek uznici zabluda i privida, kojima ranjavamo vlastite duše, ali isto tako prljamo i srca bližnjih. A što će rasti na stablu propadljivosti, doli propadljivost, što će izniknuti iz oranice zasijane grijehom, doli grijeh, što će opačine donijeti, doli plodove opačina. Jer putovi zemaljski ne vode putu Gospodnjem, a mudrost svijeta zatire istinu, zamagljuje ljepotu i obezvrjeđuje život. Šurujući s naopakošću vremena u kojem trajemo, mi se otvaramo ponudama koje vode u propast, privikavamo se na stanje koje nas okružuje, slijepo slijedimo privremenost i trulež i ne sluteći da smo duboko zakoračili u grijeh, da smo ogrezli u kaljuži laži i pokvarenosti, toneći u grotlo nevjere kao u živi pijesak, nemoćni da se vlastitim snagama iz njega izvučemo. Gospa nas zabrinuto pita kamo idemo, kamo nas vodi sljepoća i neznanje. Ako smo Isusovi, ne bismo trebali biti od svijeta, niti slijediti zavodljivi nauk neprijatelja od početka, a pogotovu se ne pravdati modom vremena, te još manje tražiti izlike za dragovoljno priklanjanje grijehu. Poziva nas Gospa da ne živimo za svijet, već za Gospodina, da ljubimo vječno, a ne prolazno. Zato kleknimo pod križ, sljubimo se s Marijinim srcem i očima, pa ćemo, gledajući iz njezine čistoće, u tamnim golgotskim oblacima vidjeti vlastitu bijedu, nestalnost, strahove i sumnje. Shvatit ćemo milosrđe spasenjske svjetlosti i razumjeti da nam opravdanje dolazi samo po dragocjenoj Otkupiteljevoj Krvi, koja nas štiti, koja od nas otklanja zlobu i mržnju, koja prosvjetljuje i čisti, koja daruje i prašta. A mi, naprotiv, grijehom prkosimo onome koji je pobijedio grijeh, ohološću proganjamo dobrotu i samoljubljem se rugamo ljubavi. Zar ćemo tvrdoglavošću i prkosom zavrijediti svjetlo milosrđa, zar ćemo se, uporno kršeći Božjih zapovijedi, približiti njegovoj ljubavi, zar će nam svjesna odluka za zlo pomoći pri zazivu imena Isusova. Jedno su naše slabosti i nestalnosti, a sasvim drugo naša odluka da ne prihvatimo Gospodinov zagrljaj, već se bacimo u naručje svijeta. Gospa nas moli da konačno shvatimo da je Isusova smrt naš život, da je njegovom Mukom iz tame svijeta bljesnula zora Uskrsnuća, život u punini i radost kojoj nema kraja. Zato nas i poziva da umremo grijehu da bismo zauvijek živjeli s njezinim Sinom, našim Gospodinom, otkriva nam blagodat i snagu sakramenata i priprema nas za Isusov drugi dolazak. Ne možemo se i ne smijemo opravdavati da nas nebo nije opominjalo, da nas Majka nije pozivala na obraćenje, da nam nije govorila o propadljivosti svjetovnog i radosti vječnog, da nam nije ukazivala na naše propuste, zablude i lakovjernosti. Teško je nama, zapletenima u šipražje stranputica, leđima okrenutim od izvora svjetlosti, a još je teže Gospi dok nas takve gleda. Zato u ovom mjesecu Marijine krunice uzmimo ružarij u ruku i oživimo molitvu u srcu, zaboravimo ponude svijeta i prihvatimo Majčine riječi. Nikada, bar dok smo u ovome tijelu, nije kasno odlučiti se za istinu, put i život i priključiti se radnicima u Božjem vinogradu koje čeka plaća na nebesima.

- 13:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.