Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. srpnja 2009. godine
Milosno vrijeme molitve
Draga dječice, pitam vas, u Gospino ime, jesu li ovi dani određeni da postanu vrijeme molitve?! Najvjerojatnije bi slijedio odgovor da je svako vrijeme molitveno, blaženo i blagoslovljeno, da bez molitve upadamo u suhoću, odjeljujemo se od vlastite biti i kidamo čvrste spone koje nas vežu s izvorom našeg postojanja. Bio bi to mudar odgovor na postavljeno pitanje i mnogi bi uspješno položili test znanja, ali bi se nedorečenost svejedno ispriječila izmeđa srca i razuma, ostala bi visjeti u zrakopraznom prostoru između zbilje i jave, između dviju stvarnosti kojih je smisao u prožimanju, podupiranju i pomaganju. Riječ koju nam je Gospa u svim dosadašnjim porukama najčešće spominjala i toplo je preporučivala bila je sedmoslovna imenica molitva. Ona je ujedno i okosnica svih poruka na kojima Prečista gradi savjetne i zahtjevne preporuke koje će nas uvesti u mir s Bogom, sa samim sobom i s bližnjima.
Molitva je prvi i posljednji korak na obraćeničkom putu, ona je početak staze koja vodi prema kraljevstvu nebeskome, ona je uvertira u sakramentalni život, ali isto tako i smjerokaz na putu duhovnog odrastanja, iz koje početne molidbene riječi na kraju prerastaju u pjesmu zahvale. Ona je spona cjeline i radost punine. Molitva smiruje i ispunja srce povjerenjem, otklanja strahove i raspršuje mrakove, osvješćuje nam snagu Božje blizine, oslobađa nas iz krletaka propadljivosti i prolaznosti, uči nas strpljenju, oslobađa nas napetosti te se tako pomireni prepuštamo u ruke Stvoriteljeve, u milost njegove volje, u toplinu njegova zagrljaja. Dok molimo srcem, kroz nas struji ljepota životodajna, prožima nas plamen Životvorčeva sjaja, a mučnine, brige i sjenobrazi ustupaju mjesto blagosti i tišini. Bolovi se rastaču pred melemom istine, a tajna patnje prerasta u jasnoću spasenjske svjetlosti. Sve što je, gledajući ljudskim očima, bivalo besmisleno, u šapatu vječnosti dobiva svoj smisao.
Poslije tolikih poziva na molitvu, poziva da se molimo za različite nakane, Gospa nam u posljednjoj poruci izričito naglašava svoju želju da nam upravo ovo vrijeme bude ispunjeno molitvama, vrijeme koje će upravo preko molitava donijeti plodove i obnoviti stablo na kojem raste kiselo i gnjilo voće, molitva koja će nam otvoriti oči i pomoći nam da prepoznamo znakove vremena. Molitve će nam osvijetliti dostojanstvo od Boga nam dano, u njima ćemo jasno vidjeti da je čovjek središte svijeta, vremena i povijesti, da je stvoren za život vječni, da nije proizvod evolucije, a niti mu je konac fizička smrt. Preko molitve uvidjet ćemo zamke probitaka i užitaka, svega onoga kamo nas vodi izokrenuti nauk kneza propasti, učenje koje nam nudi trulež, smrt i vječnu propast.
Molitva će nas uvesti u istinu koja će nas osvijetliti ljubavlju i sebedarjem, otklonit će strahove koji nas priječe svjedočiti za ljudsku osobnost, za slobodu i dostojanstvo od Boga nam dano. Molitvom ćemo otkloniti gustu sjena što nam je na srca baca nova babilonska kula, novi poredak koji rastače obitelji, države i nacije, koji se ruga pravednosti, koji čovjeka hoće srozati na razinu poslušne i nemoćne životinje. Molitva će nam pomoći da ne postanemo bljutava sol, dat će nam snagu da se odupremu uzurpaciji lažnih proroka, ojačat će nas u eshatološkoj bici i pomoći nam da se priklonimo Velikom Božjem planu, koji se suprotstavlja općem ratu što se vodi protiv čovjeka i njegove volje, što se protivi zdravom razumu i niječe svaku svetost.
Ipak, ma kako se trsili i što god poduzimali, ne možemo vlastitim snagama izboriti pobjedu nad lukavstvom zloga jer smo mu grijesima dopustili da se približi našim srcima, da nas drži u zarobljeništvu. Zato je Majka toliko s nama, zato nas preklinjući poziva da joj se vratimo jer smo na krivom putu, jer smo povjerovali u bezočne laži luciferskih obećanja. Zar smo zaboravili Isusove evanđeoske riječi, zar smo spremni jeftino prodati Gospodinovu žrtvu?! Dječice draga, pripada li vlast Bogu ili čovjeku? Jesmo li sluge beskorisna ili uzurpatori svega što je za nas napravio, svega što nam je darovao, svega što je ljubavlju stvoreno?
Prisjetimo se danas nekih Gospinih poruka koje nas pozivaju na jedinstvo s Bogom: „Draga djeco! Odlučite darovati više vremena Bogu koji vam je darovao ove milosne dane. Molite i na poseban način obnovite ljubav prema Isusu u svojim srcima. Danas vam zahvaljujem za vašu nazočnost na ovom mjestu, gdje vam dajem posebne milosti. Želim da svatko od vas živi novim životom, bez ubijanja svega onog što Bog u vama stvara i što vam daje. Radujem se i molim s vama za mir, mir u vašim srcima, mir u vašim obiteljima, mir u vašim željama, mir na cijelom svijetu. Zahvaljujem na vašim molitvama jer samo tako možete pobijediti zlo i zaštititi sve što sotona želi uništiti u vašim životima. Želim da svatko od vas bude što bliže mome srcu. Molite i tražite volju Božju. Želim da svatko od vas otkrije put svetosti i na tom putu raste do vječnosti. Ljubim vas neizmjerno i molim Gospodina da vam pomogne shvatiti ljubav koju vam iskazuje. Molite, molite, molite!“
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. srpnja 2009. godine
Gospin preklinjući poziv
Koturaju se milosne godine niz padinu Gospina brijega, provlače se kroz drače, teku osvjetlalim kamenjem i ugaženom zemljom, prekrivenima otiscima milijuna stopala, prožetim milijardama molbi i zavjeta, smočenim nebrojenom kapljicama suza, zagrljenim radosnim zahvalama i obujmljenim svjetlošću molitava. Slijevaju se do Plavog križa kod kojeg vidjelica Mirjana odnedavno, prigodom ukazanja, susreće Majku. Poruke se s vidjeličinih usana prenose na bjelinu papira da bi se potom, umnožene i pozorno iščitane, nastanile u srcima Marijine dječice.
No, ako u srcima nema dovoljno mjesta, ako su ispunjena propadljivošću i opterećena ispraznošću, Gospine riječi u njima neće naći utočište, a niti plodno tlo u kojem će klijati, iz kojeg će rasti i cvjetati, a zatim donositi plodove što hrane gladne i krijepe žedne. Srca u kojima je ostalo mjesta za milozvučnost njezina glasa, brzo će shvatiti i razumjeti milinu i blagost koja se u njih slijeva iz vrela svih radosti. Takva će srca, unatoč kušnjama i podvalama što ih neprestano proizvodi tama svijeta, znati i moći ljubiti i žrtvovati se kao što je to činio Isus, Marijin Sin i naš Otkupitelj.
Život u istini svakako zahtjeva žrtvu i odricanje jer svatko tko je slijedi mora očekivati protivštine, izrugivanja i ponižavanja. To se događalo i Gospodinu dok je hodao Svetom zemljom, to se događa njegovoj i našoj Majci te svima onima koji slijede njezin glas. U stoljećima što su prethodila, uvijek je dolazila da nam priopći nebesku radost, da nas opomene, da nam pokaže ljepotu Božje nazočnosti, da nas podsjeti na naše grijehe, da od nas ukloni malodušje i nevjeru, da raskrinka laži kneza svijeta koji nas je, pozivajući se na ljudsku inteligenciju i znanstvene „dokaze“ gotovo uvjerio da nas naše neznanje vodi vjerovanju u nadnaravno. Danas se Gospa u Međugorju nastanila zbog sasvim drugog razloga. Došla je spasiti ono što se spasiti da, vapije i moli nas da otvorimo oći, da joj se pridružimo u eshatološkoj bici koja u ovom vremenu doseže kulminaciju. Za koga će se Gospa boriti ako joj se dječica dragovoljno priklone knezu svijeta, ako joj okrenu leđa i ospore njezinu požrvotvornost i nježnost, ako ne prihvate njezinu ljubav i zagovore, ako previde i negiraju njezinu nazočnost među nama. Zato su Majci potrebna srca koja će joj stopostotno povjerovati, koja će krenuti za njezinim glasom, koja će slijediti njezine savjete, koja će bez zadrške propovijedati njezine poruke, koja se neće naoružati sumnjom i okružiti prividima. Tek takva srca mogu krenuti za Gospom i u svojoj neizmjernoj ljubavi prikloniti se Srcu Marijinu.
Da bi srca bila spremna na putovanje kroz tamu svijeta i priključila se svjetlu golgotskome, okosnici križa, uskom prolazu što vodi u kraljevstvo nebesko, potrebno im je opraštanje, nenavezanost na grijehe prošlosti, neprihvaćanje zavodnikova glasa koji čeprka po starim ranama te potpuno povjerenje u milosrđe Isusovo. Opraštajući sebi, mi se priključujemo Onome koji je u nama, koji nas zove i ljubi te postajemo suputnici na stazi koja vodi u život vječni. Ili kako reče sveti Pavao: „Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni“. Sve očaje i boli, sve padove i muke, zamijenit će vjera u Gospodina koji je samoga sebe za nas dao. U Onome koji je mir i sigurnost, koji je Alfa i Omega, koji liječi i oprašta, i sami opraštamo drugima jer naopako je zlo još većim zlom izgoniti i tako služiti ocu propasti.
Poziva nas Gospa da se ne klanjamo sjenama prošlosti, da ne nasjedamo prognozerima budućnosti, da ne prihvaćamo mudrolije svijeta, već se u miru i sabranosti poklonimo njezinu Sinu, da se klanjamo i za one koji još nisu upoznali njegovu ljubav, dobrotu i milosrđe. Poziva nas na odlučniji iskorak, na žarču molitvu srcem, na prekid sa svim naopakostima koji su nas odvlačile na stranputice. Moli nas da prihvatimo njezine savjete, da napokon prepoznamo nebeski znak i odlučimo se za Boga, da zajedno s njom spremni dočekamo međugorske tajne. Zato nas i treba, zato nas i zove. Hvala joj!