Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. lipnja 2009. godine
Obraćenje u radosti
Dvadeset osma je obljetnica Gospinih međugorskih ukazanja. Nastavlja Majka davno započetu nebesku misiju što prethodi Velikom Božjem planu. Hrabri nas i moli da ustrajemo na obraćeničkom putu, da nepokolebljivo pronosimo svjedočko svjetlo, da s radošću oživotvorujemo njezine riječi, da joj s povjerenjem predamo sve svoje misli i osjećaje, sve nedorečenosti i rastrganosti što se nataložile u nemirnim srcima. U trenucima zla i naopakosti, kad knez svijeta sve bjesomučnije juriša na posljednje oaze ljubavi, jedino nam ona može pomoći, samo u njezinu krilu možemo biti osvijetljeni sjajem istine i prožeti plamenom mudrosti.
Uči nas da nam obraćenje treba biti radost, da nam je križ jedino svjetlo u tami svijeta, da naše svakodnevne muke i brige ne smiju zasjeniti nebesku svjetlost koja se spustila na Brdo spasenja, da i u najtežim trenucima ne smijemo zaboraviti kome služimo i kamo idemo i tako smetnuli s uma cilj našega putovanja, a to je kraljevstvo nebesko.
Jesmo li se ikada upitali što bi danas bilo s presahlom vjerom da ne bi Gospe i njezinih međugorskih ukazanja, da se nije nastanila među nama, da nas ne poučava smislu života i neumorno krijepi svojim zagovorima? Što bi danas bilo da je Bog ne posla u pravom času, kako bismo dočekali vrijeme u kojem predstoji odlučna bitka? Bez nje bismo teško prihvatili dugotrajnu i ozdravljujuću molitvu a još teže obnovili zanemarene sakramente, odstranili korov iz zapuštenih srdaca i očistili prozore duša. Nespremni bismo teturali u labirintu privida i rasplinuli se na širokim putovima svijeta. Zato se, kako nam i Gospa preporučuje, neprestano trebamo zahvaljivati Bogu, njegovu milosrđu, ljubavi i mudrosti, kojima je u Veliki plan uklopio i Majčin pravovremeni dolazak među dječicu.
Početna terapija i lijek protiv svih boleština svijeta, jest molitva; molitva koja nas mijenja i čisti, molitva u kojoj, zbog koje i radi koje postajemo drukčiji. Molitva koja preobražava oči i uši, molitva koja pročišćava dušu i obnavlja srce, koja postaje sastavnica njegovih otkucaja, koja se stapa s bilom života, koja je poveznica zemaljskog i nebeskog. Upravo takva molitva u kojoj i sami postajemo radost, cjelina duha i tijela, ispunjena milinom Božje nazočnosti, može se proživjeti i doživjeti jedino u Međugorju. Neka mi ne zamjere oni koji misle drukčije, ali s potpunom odgovornošću tvrdim da se ovo „čudo“ događa upravo zbog Gospine nazočnosti među nama, a tamo gdje je Marija, obilnija je i prisutnost Duha Svetoga, Zaručnika i Životvorca. Molitva ujedno osvjetljava tajne naše vjere, čini ih jasnima i živima, pa se samo po sebi podrazumijeva da da će sveta misa, klanjanje, čašćenje križa Gospodinova, sveta ispovijed i post postati naša svakodnevica iz koje će poteći molitva zahvale, radost zbog uspješno provedene terapije, iznikla iz molitve koja pokreće ustajalost, koja je izvir i uvir svih radosti. Dok se kupamo u slapu sreće, otkrivajući bijedu vlastite manjkavosti i beskrajnu veličinu Božjeg milosrđa, njegove ljubavi i prijateljstva, ganuto srce postaje zdenac zahvalnosti, a ujedno u svjetlu istine shvaćamo Gospine riječi kojima nas poziva da molimo srcem.
Obnovljeni u molitvi, oslobađamo se bolesti sebeljublja i prenavljanja, postajemo prava djeca Božja pa bližnjima neće biti teško u nama osjetiti njegovu ljubav. Povjerenje u nama učvršćuje vjeru, a vjera rasplamsava svjedočki plamen i razgoni tamu. Postajemo ispružene Gospine ruke, djeca nove Eve, preslik One u kojoj se nebo nastanilo, prve među moliteljicama i blažene među ženama.
Prečista nas još jednom podsjeća da je naš Bog čista ljubav, dobrota koja ne poznaje ni mržnje ni osvete, Svjetlo koje ne prihvaća tamu, koje poništava grijehe i koje nadasve ljubi čovjeka. Pa zbog čega nam je Majku poslao u Međugorje? Poradi naše budućnosti, radosti i slobode! Želi nas ozdraviti od sljepoće i pomoći nam da protjeramo očaj i gorčinu, navezanost i ispraznost. Želi spasiti svakoga čovjeka i otrgnuti ga od zavodljivosti kneza propasti.
Ni Gospa, koja dolazi s Izvora ljubavi, nikoga ne proklinje niti osuđuje, već je puna sažaljenja i razumijevanja, puna nježnosti i samilosti, puna dobrote i blagosti. Resi nas čistoćom i zasipa blagoslovima, štiti nas od napasti i upozorava: „Jak je sotona, dječice“! Zna Majka da onaj tko mu se jednom prikloni, teško se može vlastitim snagama izvući iz njegove mreže. Zato izaberimo Gospu, odlučimo se za nauk kojim nas već dvadeset osam godina obasipa iz Međugorja, priklonimo se snazi, istini i ljepoti Radosne vijesti!
Ivanka Ivanković Elez, jedna od šestero međugorskih vidjelaca, prva koja je na Podbrdu one davne 1981. godine ugledala Gospu, na obljetnicu, 25. lipnja, imala je svoje redovito godišnje ukazanje. Gospa joj je govorila o desetoj tajni i ostavila poruku dječici svijeta: „Draga djeco, pozivam vas da budete apostoli mira. Mir, mir, mir“!
Ivanka je rođena 21. lipnja 1966. godine u Bijakovićima, gdje i danas živi s mužem i troje djece. Zadnju, desetu tajnu, primila je 7. svibnja 1985. godine, a Gospa joj je rekla da će cijeloga života ukazanje imati na obljetnički nadnevak. Ujedno ju je zadužila za molitvenu nakanu vezanu za obitelji.
Danas slavimo blagdan ili bolje rečeno rođenje svetoga Ivana Krstitelja, preteče i navjestitelja, onoga koji je, čuvši Marijin glas, zadrhtao u majčinoj utrobi. Jutro koje je nekoć svanulo nad Judejskim gorjem prelilo se u puninu vremena da bi se dolaskom predvečerja, izlijevajući se iz Bogorodičina glasa, iznova oglasilo proročkom snagom međugorskih tajna. Naviješta Gospa Isusov drugi dolazak, priprema dječicu na susret s Gospodinom, ponavlja Krstiteljeve rečenice i obnavlja Sinove riječi, poziva nas na obraćenje i obujmljuje zagrljajem milosnih godina.
Kad se Gospa, ogrnuta rajskim sjajem i okićena bojom večernjeg neba, s Djetetom u naručju, prije punih dvadeset osam godina, ukazala na brdašcu ponad Bijakovića, ni slutili nismo kakve nam milosti donosi Majka našega Gospodina. Ni sanjali nismo da će toliko dugo s nama ostati, a još manje pretpostavljali da će njezin dugogodišnji ostanak donijeti tolike plodove. Unatoč protivštinama unutar i izvan Crkve, usprkos podmetanjima, nevjeri i sumnji, Gospa je pokrenula svijet i nitko, kada bi i htio, ne bi mogao zaobići i negirati svjetlost koji se proširila u sve zakutke kugle zemaljaske, koja je mnoge pokrenula iz mrtvila i učmalosti, koji je milijunima otvorila oči i otčepila uši. Danas bismo već mogli govoriti o vremenu što je teklo prije prvog međugorskog ukazanja i vremenu što teče s Brda ukazanja koje je ona, ne zaboravimo, sama nazvala Brdo spasenja. S njega je Djevica u svijet poslala odazvane, ojačala ih u vjeri i obučila u svojoj školi u kojoj stoluje Duh istine i dah života. Iz nje su izrasli Marijini generali, s krunicom u ruci i molitvom na usnama, iz nje su potekli lučonoše kraljevstva nebeskoga, svjedoci koji djelima i životom pronose jasnoću njezinih riječi. U eshatološkoj bici koja se sve žešće i odlučnije bije, pritječu svježe snage u Marijinu vojsku, zavedeni napuštaju laščev tabor i priklanjaju se svjetlu istine. Izvlači Gospa dječicu iz ralja zvijeri, tješi ih, liječi i obnavlja i priprema za Božje kraljevstvo.
Majčinim dolaskom u Međugorje započeo je Veliki Božji plan, najavljen u garabandalskim ukazanjima, a bit će okrunjen znakom Stvoriteljeve ljubavi i dobrote, znamenom koji će iz ljudskoga srca i uma protjerati magluštine svijeta i očitovati se istinom pred kojom će izblijedjeti sve varke zemaljske, sva pametovanja i znanja što potekoše iz zavodnikova laboratorija. Zasramit će se mudri i uzvisiti maleni, kleknut će oholi, a ustati ponizni. Božja će slava u nama sažgati grijehe, a Crkva će, kročeći putem Isusovim, kroz grotlo tame uzaći na Golgotu i preobraziti se u svjetlost Križa.
Ovim kratkim tekstom želio bih posjetitelje podsjetiti na razlog, milosti i plodove Majčina dolaska i njezina ostanka među nama, svojom dječicom, nježnim cvjetićima, kako nas od milja naziva.
U ime zahvalnosti i podsjećanja na dan prvog Gospina dolaska u njezino i naše malo i drago Međugorje, na blog stavljam pjesmu „Međugorje u srcu“.
Bljesnu munja žarka, pomače se brdo,
sletjelo je zlatno svjetlo sa visina,
spustila se blagost na kamenje tvrdo,
ljubav i ljepota lika Marijina.
Lipanjska se večer nagnula nad selo,
privila se drača kamenu na grudi,
Blažena je djecu ovila u bijelo,
pa ih toplim glasom doziva i budi.
Stopit će se čežnja neba i kamena
kad se na nas Božje milosrđe prospe,
hvala mu za ova milosna vremena,
što te posla k nama, Međugorska Gospe.
Prignula se crkva Brdu ukazanja,
sveti Jakov braću sa zvonika zove,
hodočasti ljubav, zemlja nebo sanja,
oblaci od srebra nad Križevcem plove.
Nosim te u duši međugorski kraju,
na Gospinu brdu moje srce osta,
dok njezine riječi u sjećanju traju,
širit će se radost molitve i posta.
Razgoni tamu sjaj Gospina glasa,
na Božjoj njivi duh života sadi,
umorne vodi uskim putem spasa,
vraća ih vjeri, istini i nadi.
U pustoš svijeta sjaj nebeski sije,
otklanja od nas napasti i varke,
čistoćom štiti, blagošću nas grije,
unosi radost u molitve žarke.
Kraljice mira, Međugorski cvijete,
gladne i žedne ti dozivaš pod skute,
dječici svojoj pružaš ruke,
Bezgrješnim Srcem obasjavaš im pute,
Kraljice mira, Međugorski cvijete.
S malenog brda nježni lahor piri,
Gospine riječi liju svjetlost meku,
ljepota rajska miris neba širi,
iz jasnoga vrela žive vode teku.
Iz noći duša mlada zora rudi,
donosi plamen ljubavi i mira,
usnulu svetost obnavlja i budi,
toplinom hrani, milošću dira.
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. lipnja 2009. godine
Potpuna i bezuvjetna ljubav
Gospa nam ponovno govori o ljubavi po kojoj je sve postalo, o ljubavi koja je smisao i razlog našeg postojanja, o ljubavi u koji se i sama pretvorila, o ljubavi koja je nastanila sve pore njezina tijela i duše. Ta silna i neograničena Majčina ljubav što se kroz njezinu ljepotu izlijeva iz vrela svih milosti, poziva nas na ponovno preispitivanje vlastite savjesti, na otvoreno i konačno suočavanje sa istinskom slikom naše nutrine. Očekuje od nas da se napokon odlučimo na čišćenje i provjetravanje odaja duše, da iz upaučenih skladišta izbacimo sve nepotrebnu bižuteriju, da na smetište zaborava bacimo sva sjećanja kojima smo navezani na predmete i osobe, da iz polica ustajalosti otklonimo varava znanja i tako prekinemo suradnju sa zavodnikovom izaslanicima, da se oslobodimo svih nakupina laži koje smo godinama prikupljali u riznici podataka i činjenica. Dugo smo tražili istinu u propadljivom i vremenitom, vjerujući da će nas vlastite misli i djela dovesti na put dobra, da će nam otkriti stazu što vodi do zdenca mudrosti. Upravo smo zato, ogrnuti sljepoćom i taštinom, lakovjernošću i ispraznošću, upali u očaj i beznađe. Priklanjajući se probitcima i slavi svijeta, slijedeći modu i zahtjeve vremena, okrećući glavu od znakova kojima nas zasipa Božje milosrđe, mi se svakodnevno iz euforije rušimo u mlakost i bezvoljnost te dalje uporno i tvrdoglavo tražimo izlike za naše nepodopštine. Dok nas Gospodin zove na obraćenje, mi se još uvijek opravdavamo ponudama koje nas plijene i prilikama koje nam se nude, pozivajući se na stanje koje nas okružuje i iz kojeg, eto, ne možemo pobjeći.
Dok nam Božja veleposlanica jasno i razgovijetno govori što nam je činiti, mi i dalje uporno odbijamo poslušati nebeski glas, izgovarajući se svim i svačim, tražeći opravdanja i izmišljajući razloge. A zašto sve to radimo? Zato što nemamo povjerenja u Stvoritelja, a samim tim ni u vlastite snage, jer su nam bliži i jači argumenti svijeta. Jesmo li mi ono što jesmo ili ono što trenutno imamo, jesmo li ono što nam je darovano ili pak ono što od svijeta posjedujemo? Jesmo li ljubav ili njezina opreka, jesmo li u pravdi i istinoljubivosti ili u ljubomori, zavisti, mržnji i zlobi? Pa kako ćemo onda odgovoriti na Gospinu ljubav ako smo je u sebi zatrli i ugasili u kaljuži poroka i nevjere? Vjerujemo li mi zbiljski u moć krunice ili Majčine riječi uzimamo s rezervom, zavaravamo li mi sami sebe ili lažemo onome koji nas je stvorio, možemo li prijetvornošću pobjeći od istine?
Znamo da i na mržnju treba odgovoriti ljubavlju, a na ljubav uzvratiti stostrukom ljubavlju, dakle, bezuvjetnom i potpunom ljubavlju, bez primisli i kalkulacija, bez pogađanja i zanovijetanja. Upravo takva uzajamnost i isprepletenost dječjih srdaca sa Srcem Majčinim, urodit će bogatim plodovima, pokrenut će ustajale vode i rastjerati tmurne oblake, obogatit će nam duše Marijinim povlasticama i krjepostima, otvorit će nam vrata kroz koja struji stvarnost nebeska, nadahnjivat će nas proročkim glasom i svjedočkim životom. Pomozimo Majci Crkve da nas rodi za novi život, za Božje kraljevstvo na zemlji, za novo nebo, za mir i ljubav! Ugledajmo se na Blaženu među ženama, na onu koja je ogledalo čiste ljudske duše, koja bi nam trebala biti uzor i radost, koja je puna miline, koja je Kraljica čistoće i ljepote, koja je prijateljica, djevojka i djevojčica, koja je cvijet nade i miomiris rajski, pred kojom bježi tama i sklanjaju se demoni, pred kojom drhti protivnik od početka! A kad uzljubimo Gospu, srce će nam ispuniti bistroća svih milina, prožet će se njezinom ljubavlju koja izvire iz Srca Isusova. Uspravno ćemo koračati, zaogrnuti Božjom svjetlošću, puni radosti i pouzdanja, puni svjedočkog žara što svijetom pronosi dobrotu Isusovu. Kraljica će nam uzvratiti još većom ljubavlju, toliko snažnom da bi nam srce prepuknulo kad je ne bismo prelili na bližnje. I sve što budemo činili, bit će u čistoći Marijina srca pa će i sama pomisao na grijeh u trenu izblijedjeti, a duša se upitati: „Što bi mi Gospa rekla?“ Svakome tko upozna i zavoli Prečistu, teško pada svaka nepodopština koja bi mogla povrijediti i onečistiti Bezgrješno Srce i udaljiti ga od njegove blizine. A savjest najviše dira nježnost Majčina, koja nikoga ne osuđuje i svima prašta te neumorno moli za svu dječicu. Zbog takve ljubavi i dobrote, vjerno se srce sklanja pred svim napastima koje ga mogu odvesti na stranputicu poroka. Zar smijemo svojim nepromišljenostima uvrijediti Onu koja nam se do kraja daje? Zar smijemo zatvarati vrata kroz koja dopire svjetlost rajska, koja vode do Sina koji je istina, put i život? Preko Gospine ljubavi upoznajemo dobrotu Gospodinovu i zato nas njezina posrednička ljubav mijenja i spašava. Da nije tako, ne bi nas ni posjećivala, ne bi nas učila ni savjetovala, ne bi toliko dugo dolazila u Međugorje.
Hvala ti, Najdraža! Za uzdarje ti ponovno govorim posvetnu molitvu: Presveta Djevice, tvojemu Bezgrješnom Srcu posvećujem i predajem čitavo svoje biće, svoje misli, riječi i djela! Bezgrješna Majko moja, pomozi mi dostojno živjeti moje krsno posvećenje da neopozivo pripadam svome Otkupitelju! Daj da poput tebe slušam poticaje Duha Svetoga! Neka se u meni i po meni uvijek i u svemu vrši volja Božja! Amen!