
Obraćenje u radosti
Dvadeset osma je obljetnica Gospinih međugorskih ukazanja. Nastavlja Majka davno započetu nebesku misiju što prethodi Velikom Božjem planu. Hrabri nas i moli da ustrajemo na obraćeničkom putu, da nepokolebljivo pronosimo svjedočko svjetlo, da s radošću oživotvorujemo njezine riječi, da joj s povjerenjem predamo sve svoje misli i osjećaje, sve nedorečenosti i rastrganosti što se nataložile u nemirnim srcima. U trenucima zla i naopakosti, kad knez svijeta sve bjesomučnije juriša na posljednje oaze ljubavi, jedino nam ona može pomoći, samo u njezinu krilu možemo biti osvijetljeni sjajem istine i prožeti plamenom mudrosti.
Uči nas da nam obraćenje treba biti radost, da nam je križ jedino svjetlo u tami svijeta, da naše svakodnevne muke i brige ne smiju zasjeniti nebesku svjetlost koja se spustila na Brdo spasenja, da i u najtežim trenucima ne smijemo zaboraviti kome služimo i kamo idemo i tako smetnuli s uma cilj našega putovanja, a to je kraljevstvo nebesko.
Jesmo li se ikada upitali što bi danas bilo s presahlom vjerom da ne bi Gospe i njezinih međugorskih ukazanja, da se nije nastanila među nama, da nas ne poučava smislu života i neumorno krijepi svojim zagovorima? Što bi danas bilo da je Bog ne posla u pravom času, kako bismo dočekali vrijeme u kojem predstoji odlučna bitka? Bez nje bismo teško prihvatili dugotrajnu i ozdravljujuću molitvu a još teže obnovili zanemarene sakramente, odstranili korov iz zapuštenih srdaca i očistili prozore duša. Nespremni bismo teturali u labirintu privida i rasplinuli se na širokim putovima svijeta. Zato se, kako nam i Gospa preporučuje, neprestano trebamo zahvaljivati Bogu, njegovu milosrđu, ljubavi i mudrosti, kojima je u Veliki plan uklopio i Majčin pravovremeni dolazak među dječicu.

Početna terapija i lijek protiv svih boleština svijeta, jest molitva; molitva koja nas mijenja i čisti, molitva u kojoj, zbog koje i radi koje postajemo drukčiji. Molitva koja preobražava oči i uši, molitva koja pročišćava dušu i obnavlja srce, koja postaje sastavnica njegovih otkucaja, koja se stapa s bilom života, koja je poveznica zemaljskog i nebeskog. Upravo takva molitva u kojoj i sami postajemo radost, cjelina duha i tijela, ispunjena milinom Božje nazočnosti, može se proživjeti i doživjeti jedino u Međugorju. Neka mi ne zamjere oni koji misle drukčije, ali s potpunom odgovornošću tvrdim da se ovo „čudo“ događa upravo zbog Gospine nazočnosti među nama, a tamo gdje je Marija, obilnija je i prisutnost Duha Svetoga, Zaručnika i Životvorca. Molitva ujedno osvjetljava tajne naše vjere, čini ih jasnima i živima, pa se samo po sebi podrazumijeva da da će sveta misa, klanjanje, čašćenje križa Gospodinova, sveta ispovijed i post postati naša svakodnevica iz koje će poteći molitva zahvale, radost zbog uspješno provedene terapije, iznikla iz molitve koja pokreće ustajalost, koja je izvir i uvir svih radosti. Dok se kupamo u slapu sreće, otkrivajući bijedu vlastite manjkavosti i beskrajnu veličinu Božjeg milosrđa, njegove ljubavi i prijateljstva, ganuto srce postaje zdenac zahvalnosti, a ujedno u svjetlu istine shvaćamo Gospine riječi kojima nas poziva da molimo srcem.

Obnovljeni u molitvi, oslobađamo se bolesti sebeljublja i prenavljanja, postajemo prava djeca Božja pa bližnjima neće biti teško u nama osjetiti njegovu ljubav. Povjerenje u nama učvršćuje vjeru, a vjera rasplamsava svjedočki plamen i razgoni tamu. Postajemo ispružene Gospine ruke, djeca nove Eve, preslik One u kojoj se nebo nastanilo, prve među moliteljicama i blažene među ženama.
Prečista nas još jednom podsjeća da je naš Bog čista ljubav, dobrota koja ne poznaje ni mržnje ni osvete, Svjetlo koje ne prihvaća tamu, koje poništava grijehe i koje nadasve ljubi čovjeka. Pa zbog čega nam je Majku poslao u Međugorje? Poradi naše budućnosti, radosti i slobode! Želi nas ozdraviti od sljepoće i pomoći nam da protjeramo očaj i gorčinu, navezanost i ispraznost. Želi spasiti svakoga čovjeka i otrgnuti ga od zavodljivosti kneza propasti.
Ni Gospa, koja dolazi s Izvora ljubavi, nikoga ne proklinje niti osuđuje, već je puna sažaljenja i razumijevanja, puna nježnosti i samilosti, puna dobrote i blagosti. Resi nas čistoćom i zasipa blagoslovima, štiti nas od napasti i upozorava: „Jak je sotona, dječice“! Zna Majka da onaj tko mu se jednom prikloni, teško se može vlastitim snagama izvući iz njegove mreže. Zato izaberimo Gospu, odlučimo se za nauk kojim nas već dvadeset osam godina obasipa iz Međugorja, priklonimo se snazi, istini i ljepoti Radosne vijesti!
Post je objavljen 25.06.2009. u 20:50 sati.