AnaM

Neke ljubavi su kao cvijet.

Radjaju se kao pupoljak,

rascvetaju u predivni cvijet,

i na kraju plod ...

(Samo je slučajnost što je za cvijet odabrana ruža, koja donosi plod šipak

Najljepše ljubavne pjesme
pisali su pjesnici
koji nikad nisu bili u braku

Deco na spavanje, a sutra na DNK,
Petao ima čitav harem, a alimentaciju ne plaća...

Dado je odrastao u gradu i svaki odlazak na selo doživljava kao avanturu.Tu životinje nisu u kavezu kao u ZOO, nego slobodno šetaju i možeš ih podragati.
Tog davnog ljeta stigli su purići.
Dado je uživao. Trčao je s njima, gledao kako rastu, milovao ih i kad mama ne vidi ljubio im je male glavice. Svi su purići rasli, osim jednog.Kad bi prišao hranilici, odgurnuli su ga. Nisu mu dali ni vode da pije.Ostali su postajali sve veći i jači, šepurili se krilima kao matorci, a maleni jednog dana nije mogao na noge stati.
Dado je panično odjurio kod bake. Oči su bile pune suza, jedva je promucao da je Purko bolestan..
-Što se može, neće preživjeti, dobro da ostali napreduju. Purice su jako osjetljive.
Dado to nije shvatio. Bolesni idu kod doktora. Znao je da postoji i doktor za životinje.Možda dr Neša ima lijek za Purka.
Baka je bila kategorična.
-Živina se ne liječi, to je previše skupo.
Poslije ručka, kad su svi odmarali, Dado je uzeo svoju kasicu prasicu, pa kroz rupu u ogradi u jedno, pa u drugo, treće dvorište, pravo kod dr Neše koji je pio kaficu.
-Odakle si se ti stvorio ??
-Donio sam sav novac da mi izliječite Purka.
-Purka kažeš ?? Znaju li tvoji za tu AVANTURU ??
-Baka kaže da se ne može izliječiti, ali ti si doktor, ti sve možeš.
Polaskan veterinar, nasmiješi se
-I što fali tom tvom Purku ?? Jede li, pije vodu ??
-Ne može, ne daju mu drugari.
-E, jesu mu drugari. Ovako ćemo, ti ćeš Purku svaki dan davati malo koprive i maslačka i paziti da pije vodu i jede hranu koju jedu i ostali. Za dva dana dolazim u kontrolu, a kasicu čuvaj, možda će nam trebati.
Dado ozbiljno kimne glavom i odjuri baki koja i nije bila oduševljena doktorovom terapijom. Pokazala mu je kako izgleda kopriva, djetelina.
-Sad je sve na tebi.
Dado se sjeti jako važan, a, .i već prvi susret s koprivom natjerao mu je suze.
-Ova trava ugriza.
Malo, po malo Purko je stao na noge, prvo nesigurno, a onda sve bolje. Za raliku od ostalih, nije se odvajao od Dade. Dado ga je šopao sa svim mogućim i ubrzo je Purko postao najveći na ponos Dade. Šetali su zajedno vrtom, Dado bi mu nešto pričao, a Purko je kimao glavom i puštao čudne zvukove. Ljeto je prošlo i Dado se vratio u civilizaciju.
Jesen je obojila drveće, baka i dida su se najavili za Dadin rodjendan i sve je bilo prekrasno. Život zna biti lijep.
Sve je bilo svečeno, torta sa šest svjećica na stolu, gosti pozvani.
-Purko je glavno iznenađenjem, donijeli smo ga.
-Purko, Purko, gdje si ??
Na svečano ukrašneom stolu, medju gomilom tanjura, čaša, i drugih tandrmoljaka, na pladnju je bio pečen Purko.
Dado nije vikao, nije ni zaplakao. Otrčao je u svoju sobu, zatvorio se i dugo, dugo ostao sam. Uzalud su ga zvali, pokazivali poklone. Tog dana je odrastao.
Prošle su godine. Dado je odrastao,stekao je svoju obitelj, odlazio je na selo, oprostio je okrutnost i nemar odraslih shvativši da oni drugačije misle.
Mnogo toga se promijenilo u životu, ali Dado nikad nije pojeo bilo koje meso.
Nije objašnjavao, jednostavno on je vegetarijanac, onaj pravi, ne onaj koji je to zbog trenutne mode ...

Elegancija se ne kupuje, moraš se takav roditi.
Odgovorno tvrdim da je to


Nositi jaknu kupljenu kod Kineza kao da je Diorov model,
a firmiranu robu oblačiti kao da je sa buvlje pijace...

Ako je istina glavno jelo
mito i korupcija mu dodje kao neophodan začin…

Purići rastu,
mališani se potukli
jure koke, Albijev rep im za grickanje,
blato im zanimljivo



Ćurko je pokušao savremenim načinom pedagogije
odgojiti ih kako treba purećim rečima



Nije vredilo, pa se vratio staromodnim načinima odgoja.
Uhvatio je prvo jednog, pa drugog za vrat, nalupao ih krilima.



Možda ga tuže zbog zlostavljanja u obitelji,
ali je sigurno, purići se neće više tući, mir je zavladao...

Nekom je život dodjoh, vidjeh pobijedih,
a nekome, dodjoh pogledah i pobjegoh ...





Na cilj je prvi stigao puž...uporni pobjedjuju.

Deset je priča o Dadinim vragolijama. Ja sam PRVA…

Dado je, iz velikog grada, prvi put, došao provesti ljeto na selu.
Padala je kiša. Zemlja natopljena vodom stvarala je barice po kojima je bilo zanimljivo šljapkati.
Koka je izašla iz kokošinjca i trčkarala za njim. Kako je Dado skočio u baru, neka glista bi izašla van, i ham, koka ju je progutala.
-Mama, mama, koka postala riba.
-Kako to misliš ??
-Dida kaže da se ribe pecaju na gliste, znači sad je koka postala riba. Objašnjenje djece je jednostavno.
Drugi dan, sunce je dobro zapeklo. Barice su nestale, ali Dado je krenuo u istraživanje vrta. Okice su mu se radosno raširile, kako velika glista leži na kamenu koji pridržava ogradu. Zgrabio ju je i ponosno krenuo koki donijeti ručak. Nažalost naišla je mama.
-Vidi što sam našao, velika glista.
Mama je problijedila, ukopala se u mjestu i pokušala nešto reći, ali glas se nije čuo. Samo je podigla ruku.
Tata je doletio od nekuda, zgrabio onu glistu, bacio je daleko i samo rekao
-Zmija.
-Tako se ta glista zove, pitao je Dado, a onda razočarano odmahnuo rukom. Matorci su nemogući, tko bi ih razumio. Sad će koka ostati gladna.
Da, starce je često nemoguće razumjeti ...

Blog nije radio.Dosadno...
Vrućina.
Mirno u kasno poslije podne prepustih se odmoru.
Vjetrić puše, žaluzine zatvorene, pas susjeda otišao u park, dječica na terenu ispred solitera još nisu počela sa nogometnim turnirom uz glazbu ...
Milina ...
Mir ... tiho, da se uplašiš. Predajem se svijetu mašte. Kapci mi postaju sve teži, misli se mješaju I lagano tonem u zemlju snova.
E, nećeš, veli jedna muha i sjedne mi na lakat. Nestrpljivo je otjeram tonući u san. Sjeda na koljeno. Poželim da sam konj I da samo tim mišićem mrdnem, ali ne može. Gledam je poluotvorenih očiju koje se ipak sklapaju. Muha se uvrijedi i počne trčati maraton po meni. Cilj je bio na mom čelu koje je dobilo šamarčinu . Rasanih se.
Ha ha ha, okrutno se smijem, vidjećeš ti svog Boška Boškovića, uzimam sprey reklamiran kao odlično sretstvo protiv svih letjećih napasti. Jurim sa sprayem po sobi, ali muha brža ... sakrila se.
Ja nisam, počnem kašljati, gušiti se, kihati, I panično otvaram vrata. Novi roj muha pobjedonosno ulazi u sobu gledajući moje napore da ih istjeram, prezrivo.
Bitka je izgubljena, ali rat nije, I puštam klimu na vjetar, najjače. Muhe nema, ali ni novina, cvijeća, listovi neke knjige se sami listaju.Zavjesa viori prijeteći šalicama s ostacima kave.
Odustajem.
Pijem kavicu I čekam onaj divni dio dana kad muhetine idu spavati.
Sunce zalazi, vatrena kugla nestaje lagano iza brda, a ja idem u zasluženi san.
Oči se sklapaju, tonem, nestajem, nema me. Smeškam se dok me san miluje ...
Zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz
Tras-bum ...
Gooooooooooooooooooool ...
Sve se slilo u jedan zvuk.zvuk budjenja. Pobjednički tim urla kao da je pobijedio na Olimpjadi, a ne na dječjem natjecanju u nogometu pred solitera, zzzzzzzzzzzzzz ... umilini zov komaraca koji kreću u noć.
Pokrivam se preko glave zavlačim pod jastuk, I najzad spavam.
Vruće ... ipak se živa, ili ono što je umjesto zabranjene žive u termometru vrti oko tridesetog podeoka. Izbacujem lakat ispod plahte, koljeno se zavuklo pod deku za svaki slučaj ako slučano padne snijeg ... Komarac me nalazi, zariva se u mene I tijumfalno sprema moju krv za svoju dječicu ...
Krvnički ga gledam ... ljeto je počelo ...

Volim plivati. Samo zatvorim oči i u mislima zaplivam ...
Pogreška.
Izlazim prošle subote iz radnje sa glavom u oblacima kao svaki vodenjak. Lokalni pijanac me zavodljivo gleda ne bi li mu kupila pivu, i tras bum, zemlja se zatrese, popiknula sam se na sred sela. Plivanje po betonu i nije ugodno, jamčim vam.
Bar da sam skočila kao gazela.
Ne.
Ja sam se prčakala kao riba kad ju izbaciš na suho.
Jedva sam se pokupila s poda. Izabrala sam plivačku stazu ispred autobusne stanice pa sam bila prepričavana atrakcija tri dana.

Pačenički dodjem kući, najnesretnija na svijetu. Sve me boli, ali držim se ... kao da umirem, tako se i osjećam.
Ono mjesto koje pristojne žene ne imenuju boli, užas, a ne mogu se okrenuti jer nešto priteglo. Jeste li gledali to mjesto s ogledalom. Naravno, niste. Ja jesam i blesavo izgleda, onako bjeličasto, pa tamno plavo pa kao neka antipatična mrlja. Naravno za sjesti, treba mi dizalica.
Prodje to, ja bolna, jadna, ali prošlo.
Nedelja ljetni dan, a malo purence se izmigoljilo i pravo u vrt.
Ne, drečim ja kao da me kolju.
Mali obožava ruže. Ja ih dugo nisam trpjela zbog neke Ruže koja je bacila oko na moju zonu interesovanja, ali na kraju kao pobjednik počela sam saditi ruže kao trofeje.

Trčim ja po travi, još sva nikakva od jučerašnjeg plivanja, kad špaga gdje joj mjesto nije. Ja preko nje i počnem padati kao u usporenom filmu. Mogu samo odrediti pravac. Ona ružetina puna trnja s jedne strane, mala purica panično vidi da se ogroman dinosurus obrušava na nju, pa digla krila i urliče. Ja elegantno, pružam ruke i zaplivam negdje izmedju kroz travu. Mala purica je od straha već nešto napravila ona ruža se nakomrštila na mene, i ja klizeći po zna se već čemu, pravo u ruže.
Suknja (hlače nisam mogla nositi jer se moraju zakopčati, a kad bole prsti to je nemoguće) elegantno skoči u vis. To nije bio nimalo sexi pogled, nego bijesan da sam mogla izudarala bih se. Ležim tako, ona purica dodje do mene i mrtva hladna počne kljucati oko moje kose.Ruža se nije izjašnjavala što sam pri padu počupala najljepši cvijet.

Kod doktora, pade naredjenje
Neću, derem se kao da imam tri godine
Hoću neću, pobijedilo liječenje po Knajpu.
Mogu birati luk na krpu, da izvuče oteklinu. Odbijam zbog smrada. Kiselog kupusa list nema, ostade komovica rakija. Nisam pijanac, ali mislila sam dobit ću popiti čašicu. Rotkve mu strugane, rakiju su stavili na krpu i zamotali me kao bebu ... Od pijače nama ništa.
Kuckala sam jednim prstom samo mala slova, prenemagala se kao seoska mlada ... i mogu vam reći, nije loša ona komovica.
Moj savjet je onima koji vole plivati da to rade samo u moru. Rijeka se mnogo gura, bazeni su zamazani, a ovo moje plivanje po dr… purana je grozno, da ne govorim o plivanju po betonu. Srećom meca je meca, pa pozadina izdržava i ovakva plivanja.

Neke stvari je teško progutati,
ali ako se mora, žrtvovaću se...

Nisam labud, malena sam hrabra purica
Ne bojim se strašnog mačka



Čitam novine. Gdje je moja kava??



Hej, neću letjeti. Ko me ljulja??



Biću uskoro veliki kao Ćurko
Samo ja neću tući mališane...



Nisam vam dovoljno privlačan??
Lepota je relativan pojam
Biću ja ljepši od labuda...i korisniji.
Samo da ne dodjem na blog sa receptima