AnaM

Čuj, dragec,
Kad je trebalo raditi na knjizi, nigdije nikoga,
a sad kad se dele značke i odlikovanja poduži se red napravio.
Da nije nas dva, i još ponekog (to nećemo priznati) ništa od knjige.
Baš smo zgodni, zar ne, blogeri i blogerice??
Mačija značka za sve koji su učestvovali, pa makar su samo slali i pozitivne vibracije (tih je najviše, zato smo i uspjeli)

U zdravom tijelu, zdrav duh

Plavuše nisu samo pametne
Ko može bolje??

He he he... i mi konja za trku imamo

U dvoje je sve ljepše...

Albi nije izdržao. Njegove egzibicije su nezaboravne...
Mijaaauuu...

Što kažete??

Najbolji sam...


Sve je bilo dobro, ali u bazen ne idem...
Ovi ljudi si svašta zamišljaju, ja u bazen...

Sad svi na trening, jedan dva... može i na pisanje postova...

Što ti je to??

Hm...nije loše

Drugi put kupi sladoled od sardina i piletine

Sivi, dodji probati, ne gledaj stalno u tu kjigu sa blog.hr.
Zvijezda si, a to se dalo i očekivati...
Za sledeću zovi mene, a ne Albija ako hoćeš sladoled.

Noćas sam nekog usrećila...žestoko...

Ne mislite valjda da sam pravila palačinke na +40??
Ne, samo sam odlučila da spavam na terasi...


I napravila sretnim roj komaraca...

Druga slika je u proleće snimljena,
sad se nešto pokvarilo pa slike neće da skoče sa aparata na komp :(

Hrana vam nije loša
Poslije kratke diskusije, složili smo se,
noć je bila prevruća...

Mogu li i purice malo u bazen??

Ljeto, sunce pricvrčalo, godišnji počeli i sve živo što ima gdje i sa čim da ide krenulo negdje da pravi gužvu po autocesti. Kud svi tu i meca riješio da krene. Mladjani auto mu odmah rekao da na njega ne računa, avionske karte prodane još zimus za popularne mjesece, i šta ćeš kud ćeš, osta prijevoz autobusima.
Nakon obilaska više agencija, čvrkanja po internetu vidim i nije to loša kombinacija, ali se mora opredijeliti za jednu opciju.
Momentalno je popularna varijanta kombi pred kuću. Dodje po tebe i odvede te direkt na adresu koju odabereš. Problem mu je samo jedna sitničica, obično ide ilegalno, pa umjesto autocestom ide preko Pambukovica, što bi se reklo, više mu dodje kao neko kružno putovanje, pa kad stigne.
Prma pisanju medija, putnici iz Grčke su imali zanimljiva iskustva. Vozač je vozio nekoliko kilometra zatvorenih očiju jer su ga nervirala svjetla vozila koja su mu dolazila u susret. Na gurkanje laktom jednog putnika, samo je kazao
-Bus zna ovaj put može i bez mene.
Panična dreka putnika, da će se negdje skršiti i da stane odmoriti se i popiti kavu, samo je dala negativnu reakciju, i uvredjeno je dao nekom putniku volan dok on othrče partijicu.
Neke agencije preporučuju "incluzive", što će reći uključeno je sve, baš sve. Oduševljenje nekog para koji je prvi put ljetovao s tom agencijom u nekoliko riječi bilo bi
- '' Jednostavno ... oduševljen sam ... Bježao sam ispred bika u Pamploni ... u Egiptu su mi dali da jašem devu ... ali ovo je jedno nevjerojatno iskustvo ... nisam ni sanjao da će mi se ukazati ovakva čast ... voziti autobus pun putnika ...
Hm ... odabrati prijevozno sretstvo i nije ispalo teško, zažmurim, pa gdje ubodem. Sad treba naći put koji se u jeku sezone ne popravlja, kome rade bar dvije trake i na kome je odron od zimus sredjen ... Sitničica

Nikad nisam razumjela taj sport.
Kao curica bila sam u Sloveniji u nekom selu pod Triglavom. Spremali smo se na izlet do crkvice na planini. U isto vrijeme se spremala i grupa planinara na isto mjesto.
Tko prvi dodje zvoni ...
Sa poštovanjem sam gledala njihovu opremu, gojzerice, cepine, neke špage, željezo i svakakve tandrmoljke.
Mi smo imali ruksak u kome je bilo sendviča i voća. Krenuli smo kroz šumu, brali cvijeće, sjedili na oborenom stablu, jurili neku ptičicu i klaj klaj stigosmo. Te sreće, prvi smo. Zvonili smo da se čulo u cijeloj dolini.
Planinari su išli po nekoj groznoj stijeni, lomatali i znojni i nikakvi stigli na cilj.
U životu često idemo težim putem, valjda zamišljamo da smo planinari.

Pozvana sam na planinarenje sa izvidjačima na Avalu.
-Super, ičiću autom, par kilometra i na vrhu sam.
-Ne može autom, ide se biciklom.
-Imam samo sobni bicikl, ne vjerujem da ću daleko stići.
-Onda pješice.
I krenula ja lijepom stazom kroz šumu. Avala i nije neka strašna planina. Uredjena je kao park, ima klupe, restorane, baš uživancija.
-E, ne može stazom.
-Kako ne može, nemam krila da letim.
-Evo tebi karta, pa idi po karti.
Izviđački karta, to je za mene kao jasno kao i karta vasione. Lijep putić, asfaltiran, cvjetići posadjeni, a na karti kaže da se to zaobidje i da se ide kroz neke rupe, trnje, granje, mravinjake i ostale užase koje su ostavili da se vidi kako je lijepa priroda.
Išla bih ja normalno, ali mora se na neke kontrole javiti koje su baš iza nekog osinjaka i kamenja koje se mora preskakati.Sendviče nisam imala, ali ima restoran.
-Zabranjeno je svraćati u sve što nema oznaku kuća.
E, ljudi moji, a to je crveno okruglo narisana i točka u sredini. Gdje to naći u šumi?? Bila jedna koliba u koju ni pravi medvjed ne bi ušao, a ne meca.
Ja bila žedna, nisu mi dali poneti vode i svratila do kioska sa sladoledom .. I izbacili me, kažu neozbiljno shvaćam situaciju.
Lijepo sam došla do cilja, popila sok i sačekala ih, ali nisu mi to priznali u plus, nego u minus.
Ne smije čovijek ni priznati kako je došao do cilja. Teško je ljudima ugoditi...
Lijepi moj autić, ljubim mu svaki točak.

Nudizam ili socijalizam, kapitalizam i ostali nizami. Okreni obrni ispade na isto.
Nemam ništa protiv golaća, iako mislim da svakih deset godina ipak krpica za kupanje mora biti 1ocm veća da žena izgleda pristojno.
Kad krenem iz civilizacije na selo nosim stvari kao da idem na put oko svijeta. Ovo blesavo vrijeme, moram sve imati, naravno, zadnji put sam ponijela pulover, debelu jaknu, najtoplije tenisice, zimske hlače.
Metereolozi su me prešli, umjesto 15 stupnjeva, udarilo ovih 30, 40, i bazen.
Lako za bazen, ali kako u njega? '
Moj vrt, mogu i gola. Nije baš tako. Na moru gdje one debele stranjkinjom oblače minijaturne kostime i još zavrću da ispadne salo, koje su mukom zubima stekle, i možeš. Ovo je naselje. Koliko god nitko ništa ne vidi, sve se zna i još malo više.
Gledam moje stvari koje su mi na raspolaganju.
U muškim gaćama se neću kupati, pa makar se skuhala.
Rublje??
To se samo prostače kupaju u njemu.
U turskim serijama se kupaju u nekim haljinama ...
Tužno gledam u garderobu. Ono nemam što obući, stiglo me. Prevrćem gomile pulovera, spavaćice, ne vrijedi ... Sa dna kufera gleda me pidžama koju nikad ne nosim, ali kupljena je za ne daj Bože ... Ljubičaste hlačice sa nekim glupim karnerićima, bluzica napravljena vjerovatno kao zavodnička, pa uska . Ma, baš me briga, tko gleda, neka gleda.
Hrabro uskačem u model meca Pižam ... Ma, baš me briga. Oblačim "kupaći", zabarikadiravam se ručnikom i ulijećem u bazen. Nitko me ne vidi.
Ugodna voda miluje krpice, treba joj pet minuta da dodje do kože. Uzdahnem i sjetim se doba kad su mi tri kupaća bila spakovana u kutiju od šibica.
Nije loše, rashlađuje, i onako se ne može plivati nešto više od dva tri zamaha, ali može vježbe.
Drugi dan po selu pričaju
-Vidi ti mece kako se čuva da ne izgori, mora da je veliki factor zračenja ...
Drugi tvrde da sam donela iz Pariza najnoviji model kupaćeg...
Slika je sa neta, ali kostim je isti kao moj…

/>

Bazen ...
Iz raznoraznih razloga, nećemo na morence...
Nije važno, tu je veliki vrt, a u njega se može postaviti bazen. Gledam reklame na TV, mama, tata i 3-4 dječice se smješkaju iz bazena, kupaju, plivaju,uživaju, kao da su na olimpijskom bazenu. Nije ni skupo.
U reali je to malo drugačije. Oni ljudi i njihovi potomci, mora da su manekeni Liliputanaca, jer meni je svaki bazen bio do koljena dubok, većina i niža. Nešto nije u redu ili samnom, ili sa mojom metražom. Pomirila sam se da kraul u tom bazenu neću plivati, ali ću se bar osvježiti.
Sad ga je trebalo postaviti. Koliko god je malen, u vrtu je bio kao slon. Nigdje nije mogao stati. Glavni zapovjednik je pogledao marelicu i smokvu i rekao da se moraju neke grane otpiliti. Stala sam izmedju smokve i marelice i počela tuliti da ne dam smokve. Ćurko se pridružio čim je vidio da dižem ruke prema smokvi i počeo urlati, a dogegao se i hor mališana koji za sad ne dobiva smokve, ali osjeća da je to nešto fino.
Najzad smo pomakli ljuljačku, tko normalan se ljulja po ovoj vrućini.
Trebalo je izravnati teren. U prospektu samo piše, postaviti bazen na ravnu podlogu. Ti očito nisu bili u vrtu.
-Donesi mi ... učinilo mi se labelo.
Što će mu labelo, što ne završi s bazenom. Viče zamnom libero ... u ladici ..
Kao da ne znam gdje stoji šminka. Imam plavi muški, sa kamilicom, i rosa sedefasti, donijet ću ja onaj plavi.
-Što će mi to ??
-Tražio si labelo, libero ... ili tako nešto.
Ispostavilo se da je to neka motkica s mjehurićem koja pokazuje kad je nešto ravno.
-To sam ti mogla i ja reći, krivo je ...
Pogledao me je pogledom koji ubija, kopao, gurao negdje onu motkicu i najzad je sve bilo gotovo ...
Gotovo, ma vraga, crijevo koje je trebalo dovesti vodu je bilo prekratko, pumpa preslaba da ugura zrak u neki rub bazena, pa ponovno jurnjava. U medjuvremenu, duhnuo je neki povjetarac.
-Divno, osvježit nas.
Nas i nije osvježilo nešto, ali je zato diglo u zrak neke stiropor kocke kojih je bilo milijun, a išle su ispod neke plastike da bude mekše u bazenu. Naravno, sve je odletjelo, na veliku radost purića, u njihov kavez ... Kažu da je plastika jako ukusna.
Jesam li rekla da treba i struja da se voda prevrće, pa neki plovak za koji treba nabaviti tablete, filter i još neke sitničice.
Što rekoše u prospektu, sitnica od posla.
Najzad bazen s vodom je tu, grije se i ja idem da sve isprobam ...
Ups ... kupaći ...

Nastaviće se ...

Siroti muškarci, ne mogu nam ugoditi.
Prije nekoliko mjeseci sam gundjala da je prehladno,
sad mi je prevruće...
Za potsjećanje slikica zimska ili u bikiniju.??

Ako je rad od majmuna stvorio čovjeka
šta će nerad stvoriti od čovjeka ??

U borbi za istinu
savetovano mi je da
zatvorim usta, a otvorim oči...

U gradu nisu životinje samo u ZOO. Pored kućnih ljubimaca, još jedno mjesto je prepuno predivnih životinja, hipodrom.
Dado je oduševljen gledao prekrasne životinje kako galopiraju, i stižu na cilj. Griva je viorila na vjetru, jahač se malo povio i miris znoja miješao se s lovorovim vijencem pobjednika. Dado nije ni disao. Prišuljao se maloj sobici na kotačima u kojoj su dovezli konja i čekao da se nešto dogodi. Ždrebac je ušao propinjči se, odmahivavši glavom, braneći se.Maleni dječak, šćućuren, gledao ga je zadivljeno. Ljudi su ga prekasno vidjeli. Vatreni konj, maleni dječak. Kako će to završiti ??
-Konj neće udariti dječaka, samo polako.
I stvarno, konj ga je pomirisao, odmahnuo glavom, repom nestrpljivo otjerao muhu, i zagledao se u daljinu.
Presretan Dado, lagano je izašao i dobro je prošao, previše su se uplašili za njega da bi ga grdili. Želja za konjem je ostala, ali u soliteru imati konja za ljubimca ipak je malo prekomplicirano.
Došlo je ljeto, Dado je s obitelji bio na selu i kao pravi istraživač, ispitivao sve moguće i nemoguće nepoznanice.Jedan dan ga nije bilo. Tražili su ga na sve strane, a onda vidjeli da čući ispod kruške. Zvali su ga na doručak.
-Nisam gladan.
Jutro je odmicalo, a Dado se nije micao od kruške. Mama je samo pogledala u vrt, vidjela ga, i nastavila s poslom. Kad Dado nije htio ni na ručak, otišla je po njega.
-Dado, ručak je gotov, idemo.
-Ne mogu, čekam
-Što čekaš ??
-Malog konja, žgrebe.
-Ždrebe ??
-Da. Baka mi je dala jaje jutros. Koka je sjedila na jajima i dobila piliće. Ja neću pile, hoću konja.
Djetinjstvo, bezazleno, sretno, puno povjerenja. U nama zauvijek ostaje dio tog djetinjstva donoseći osmjeh i sjećanja ...