Dragi Veljane, prijatelju moj, amigo !
Znam da bi u ovom trenutku najmanje želio da budem patetičan. Samo ti želim kazati par riječi u ime nas, tvojih najbližih prijatelja - u ime onih s kojima si svaki dan dijelio sve svoje radosti, svoje sumnje, dileme, tajne, tuge, sreće i razmišljanja. Otvoreno i žestoko. Strastveno kao što si to uvijek radio u svom životu.
Ako te išta karakteriziralo kao čovjeka to je bila tvoja beskrajna, ogromna strast.
Bio si čovjek emocije i strasti u svemu : veselju, u ljubavi, u ljutnji, u obrani svojih stavova, u politici i u životu općenito. baš u svemu.
Uvijek si bio prepun eksplozivnosti ali i krhosti istovremeno. Čovjek kojemu je suza lako dolazila na oko ali još brže osmjeh na lice.
Veljane, amigo moj, jedan događaj najbolje dočarava tvoju ljudsku suštinu, tvoju bit i tvoje shvaćanje svjeta, života i čovjeka.
Kada se točno prije dvje godine isped tvog ureda došao zapaliti razočarani branitelj obolio od PTSP-a, ti si izišao vani i rekao mu da polije benzinom i tebe i da te zapali skupa sa sobom - ako već ide u smrt.
Stajali ste tako vas dvojica sami na lipanjskom splitskom suncu poliveni benzinom. Tvoj beskrajno ljudski čin zaustavio je braniteljevu ruku s upaljačem. Spasio si čovjeku život.
Čak si i tuđu smrt htio podijeliti sa sobom.
Poslije toga otišao si doma, presvukao se i za pola sata sjedio si skupa s nama, kao i svaki drugi dan, u "Male Kate" kao da se ništa posebno nije desilo.
To si bio ti.
A rijetki su takvi, prijatelju moj !
Dijelili smo iste političke snove i ideale, lijeve - pošteno do kraja i bez ikakvih kalkulacija....i to onda kada je to bilo najteže ali i najpotrebnije.
Zato nitko ne može promijeniti činjenicu da si svoj život zauvjek ugradio u temelje SDP-a.
Ako je istina da čovjek vrijedi onoliko koliko je u životu stekao pravih prijatelja onda si ti bio i jesi beskrajno bogat čovjek.
Svoje prijatelje nisi nalazio samo među svojim političkim istomišljenicima na ljevici, nego bez obzira na sve moguće razlike, među svim ljudima - ako su bili "pravi ljudi".
To najbolje pokazuje i ovaj težak trenutak, u ovo tužno splitsko sparno poslijepodne, kada su ti ljudi došli iskazati svoje poštovanje i pozdraviti te.
Svi oni mogli su u tebi nači pravog prijatelja.
Sve je proletilo kao kratak san, Veljane moj.
A sada stojim ovdje i opraštam se od tebe u ime nas, tvoje klape iz "Male Kate", "Cloa" i "Greena".
A još samo dan prije tvoje smrti sjedili smo skupa, ko i uvijek, točno u 11 sati i pleli svoje beskrajne priče a onda si navečer otputovao na svoj škoj, na svoj Brač i sada si opet tu s nama u ovoj teškoj atmosferi našeg konačnog rastanka.
Smrt je uvijek misterija. Ona se uvijek dešava drugima a na kraju ostaje najmilijima i najbližima da se nose dalje kroz život s neumitnom činjenicom da onih koje su najviše volili i koji su im najviše značili - više nema.
A posebno je teško kada smrt dođe iznenada, nenajavljena, kao što je došla tvoja.
Ali, bez obzira na svu tragediju tvog naglog odlaska ostaje činjenica da si živio u punom smislu te riječi : intezivno, pošteno, uspravno, ne izdavajući nikada samog sebe niti svoje ideale iako su ti ideali, onda kada su pokušavali postati praksa, ponekad izdavali tebe.
Nisi prošao kroz život bez traga a to je ono najvažnije.
Znam da je u ovim trenucima najteže tvojoj Sonji, Mati i Đani ali, vjeruj mi, nije lako ni nama.
Zato ti u ovom strašnom trenutku neću kazati ZBOGOM VELJANE nego samo jednostavno HASTA SIEMPRE AMIGO MIO !
Budi miran prijatelju naš.
Imao si zašto i živjeti !
Oznake: plaža
|
