Marin Jurjević o svemu

< svibanj, 2018 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2022 (2)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (1)
Travanj 2021 (2)
Studeni 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (1)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Informacije građanima

Linkovi
Dišpet- Fanzin Foruma mladih SDP-a Split
SDP Split
Forum mladih SDP-a Split
Blog.hr
Marija Lugaric
Nenad Stazic
Davorko Vidovic
Zoran Milanović
SDP
Sabor RH

Counter
Get a Counter

07.05.2018., ponedjeljak

HRVATSKA CRISTERA


“Cristera” ( “La Guerra Cristera” ili “Cristiada” ) je bila oružani sukob između meksičke države ( vlade ) i “branitelja vjere”, katoličke crkve i klera u Meksiku koji se vodio između 1926. i 1929. godine. To je ujedno bio rat za sekularnu državu a bio je posljedica dviju meksičkih revolucija. Prva je bila meksička liberalna revolucija, odnosno “ Rat za reformu” ( “La Guerra de Reforma” još poznat i kao “Trogodišnji rat” ) koja se odvijala između 1857. i 1861. godine. U ovom sukobu konzervativci su poraženi a pobijedili su liberali na čelu s Benitom Juarezom slamajući tako posljednji pokušaj vojske i Crkve da održe monarhijsku vlast i stari sustav privilegija do tada vladajućih slojeva. Druga je bila Meksička Revolucija koja se odvijala između 1910. i 1920. godine a koja je bitno određena Ustavom iz 1917. godine i donošenjem zakona kojim se ograničavala ( zabranjivala) bilo kakva uloga Crkve u javnoj sferi. Zabranjeno je sudjelovanje klera u politici, zabranjeno je djelovanje klera izvan vjerskih objekata. Kada 1924. godine predsjednik Meksika postaje revolucinarni general Plutarco Elias Calles ( sljedbenik Francisca Ignacia Madera a posebno Alvara Obregona ) koji je ranije kao guverner Sonore uveo mnoge antiklerikalne zakone, zakonski izjednačio prava izvanbračne djece i one rođene u “regularnim brakovima” – tada se razgraničenje između Države, javne sfere i sfere djelovanja Crkve dramatično produbilo. U srpnju 1926. godine vlada predsjednika Callesa donosi zakon ( tzv “Ley Calles” ) kojim se ograničava broj svećenika na određenom području ( obzirom na broj stanovnika ) , svećenici moraju imati posebne dozvole za obavljanje svoje dužnosti, zatvara se stotinjak crkava itd. Već se ranije ( člankom 130. meksičkog Ustava ) ograničilo javno djelovanje crkve, crkvi su oduzeti posjedi itd. Tako se, između ostalog, kleru zabranjuje nošenje habita izvan crkvenih prstora ( to će im se pravo vratiti tek 1991. godine ) a crkveno se djelovanje smješta u strogu privatnost. Javni dužnosnici u crkvu mogu odlaziti i zadovoljavati svoje duhovne potrebe jedino kao “private osobe”, kao vjernici - ali ne i kao službeni predstavnii Države. Tako se odnosi između Crkve i Države se u Meksiku dramatično pogoršavaju. Crkva reagira pa uskoro dolazi do oružanog sukoba između vladinih snaga i “crkvenih snaga”, dolazi do “cristere” u kojoj će poginuti oko 250 000 građana. Meksiko je prekinuo diplomatske odnose s Vatikanom još nakon liberalne revolucije Benita Juareza 1861. godine a to je “zacementirano” nakon socijalne revolucije iz 1910. godine i nakon Ustava iz 1917. godine. Tek će 1992. za vrijeme vlade predsjednika Carlosa Salinasa de Gortarija i nakon posjete pape Ivana Pavla II , nakon 131 godine “pauze”, Meksiko ponovo uspostaviti diplomatske odnose s Vatikanom.
Glavna parola i zaštitni znak meksičkih “cristerosa” bio je uzvik : “VIVA CRISTO REY” ( “Živio Kralj Krist” ) ! Cristerose predvodi “Liga Nacional para la Defension de la Libertad Religiosa” – “Nacionalna Liga za Obranu Vjerske Slobode” koja uskoro shvaća da moraju imati nekoga tko će ih vojno organizirati pa za naknadu od 3000 zlatnih pesosa mjesečno “kupuju” generala ( inače ateistu ! ) Enrique Gorostieta Velardea da od uglavnom seljačkih sljedbenika cristere “napravi vojsku”. Zanimljivo je da je to bio međusobni sukob između meksičkih vjernika jer su se oni nalazili na obje sukobljene strane ( uz iznimku nekih političkih i vojnih vođa ) jer tada katolički vjernici čine 96% meksičkog naroda. Suština ovog sukoba bila je ipak u nečemu sasvim drugom a ne u vjeri. Druga je stvar koliko su toga svi učesnici bili svjesni.

Kakve to ikakve veze ima s Hrvatskom danas ? Pa naizgled nikakve jer kod nas nema niti će biti ikakvog oružanog sukoba “po toj liniji”. To je jasno ! Ali onaj drugi dio, ona “unutarnja veza” možda ipak postoji pa makar to kod nas bilo na relaciji odnosa ( sukoba ) između nositelja nesumnjivog cunamija radikalno-konzervativnih pa i primitivnih ideja i onih koji mu se suprostavljaju braneći prostor sloboda za koje smo sasvim naivno mislili da ih je osigurala Francuska Revolucija još u dalekom 18. stoljeću. Ali Hrvatska ne bi bila Hrvatska kada ne bi dala svoj nesebićan doprinos suvremenoj uskrsloj “konzervativnoj revoluciji” koja u svojoj revnosti čak i današnje vodstvo HDZ-a naziva, ništa manje nego “sotoninim sljedbenicima”.
Crkva kod kao da pri tom piruje iako nikakvih pravih razloga za to nema. Notorna je stvar da se dio crkvene hjerarhije, svećenika, vjeroučitelja itd. kod nas gotovo svakodnevno miješa u politiku a po potrebi i aktivno politički agitira ako zatreba i direktno s oltara. Dovoljno se samo prisjetiti notornog biskupa Košića. Ali to ne smeta dijelu konzervativnih intelektualnih snaga da se javno išćuđava nad takvim “lažnim tvrdnjama” poput prvakinje tog desnog teatra gdje Marije Selak koja u HRT-ovom “Petom danu” od 6. travnja “pada u nesvjest” kada Boris Jokić usput spomene kako popovi direktno pastvi po crkvama daju upute kako i za koga treba glasati. Ona traži “bar jedan primjer”. Ona ne zna da je biskup Košić svojevremeno napao prvake “Mosta” da su izdajnici koji bi mogli, ne daj Bože, koalirati “s komunjarama” a ne s Karamarkom ! Ona nekako nikad nije čula za to. A o lokalnim župnicima da i ne pričamo ! Mnogi od njih su zaprepašteni “Istambulskom Konvencijom”. Brane pred njom “svoju didovinu” i naše “stare obićaje”, hrvatsku obitelj. Značajna vijest je postala da je i sam Ivan Budalić, šef imotskog HDZ-a otkazao poslušnost vodstvu svoje stranke a sve u ime onoga “šta je naše”, “od didova naših”, valjda “od stoljeća sedmog”. Zgužvani crnoborac Keleminec s čudnovatom alanfordovskom svitom u crnim balonerima, majicama, košuljama, jaknama i svim i svačim viče kako “Hrvatska nije sekularna, nego katolička država” a sve uz dosjetljivo “Za domovinu spremni” ! Biskup Košić s oltara svima, “urbi et orbi” poručuje : “Odričeš li se Maršala ? Da, i Hitlera, Ducea, ali ponajviše Maršala” ! Odnija đava i Hitlera. Taj je nedonošće prema Maršalu ! Kad u Kninu privode one koji urliču : “Za dom spremni” naš Sisački preuzvišenik na svom faceu jauče : “Ovo je protuhrvatska vlast. Tražim ostavku Božinovića !” Bože sačuvaj da bi se on miješao u politiku ! Dobro zbori ona Selakuša ! I dobro je biskup Vlado rekao onima što trbuhom za kruhom bježe iz Hrvatske. Sve je to sam “dezerter”. A dašta ! A mediji…Uf, oni su “protucrkveni”, podučava nas sisački biskup, jer se “sa slašću obrušavaju na crkvene ljude”. Je, je…dosta je vidit što samo pišu o onome splitskom fratru iz crkve Sv Frane ispred koje su svoj skup organizirali “antiistambulisti”. Čovjek je izgleda malo više volio dječicu ali biskup Vlado o tome ni da zucne. A tko će za sve imat vremena ! Ali Košić je milostiv. “Bog neka im se smiluje”, vapi on shrvan nad onima koji podržavaju sotonsku Istambulsku Konvenciju - ali zato moli vjernike : “Molite se da ne prihvate Istambulsku” ! Ali uzalud je bilo. Odnarođeni zastupnici dvotrećinskom većinom su je izglasali i to usred Hrvatskog Sabora.
A onda nam stiže vijest kako prijedlog novog Obiteljskog zakona ukida jednakost bračnih i vanbračnih parova. Još nevjerojatnije, gotovo ludo zvući tekst iz prijedloga da “roditelji imaju pravo da se njihovoj djeci osigura odgoj i obrazovanje u skladu s njihovim vjerskim i filozofskim uvjerenjima”. A u odgoj kod Hrvata umiješali su se splitski taksisti iz Radio-Taxija koji su na prosvjede kontra Istambulske Konvencije besplatno vozili “prosvjetitelje” do splitske rive . Isto je napravila i autoprijevoznička kuća Clissa s obližnjeg Klisa. Ona je autobusima vozila ove nove hodočasnike iz udaljenih krajeva Lijepe Naše. Sve “za viru didovu” i “familiju našu”. A radi se o Konvenciji koja je protiv nasilja nad ženama. A najžešća protiv nje je gospođa Markić i splitska rasplesana, rashodovana hadezeovka - šjora Sanja Bilač koja je poručila kako ovo nije samo prosvjed nego “jedan jasan i glasan stav građana protiv politike aktualne vlade”. Plesala je pokraj raznjihanih fratra i švora tamo ispred bine a sve “u ritmu muzike za ples” u majici s natpisom “Budi svoj” - prosvjedujući protiv onih kojima ona brani da budu svoji. Pa ti sad shvati ako možeš !
Odmetnuti hadezeov lovrečki zastupnik Babić kaže da će on bit protiv Konvencije jer je tako rekla Biskupska konferencija. Je da se oni ne mješaju u politiku ali “čovik će njih poslušat”. Hrast-ov zastupnik Zekanović također svoj svjetionik prema kojem se orijentira u svojoj političkoj plovidbi vidi u Biskupskoj konferenciji. Šef splitskog HDZ-a i saborski zastupnik Škorić kratko kaže : “Čuli smo upute Hrvatske Biskupske Konferencije”. Dođavola i upute Stranke njegovog rukovodstva ! Na stranačkim internetskim stranicama razbješnjenji antiistambulac piše da je HDZ “sotonin okot”. Konvencija je prihvaćena u petak, trinaestog u mjesecu. “Tko još može tvrditi da Sotona nije umiješao prste” piše izvjestan Niko Kešina. I baš taj petak navečer, nakon svega u TV emisiji “Peti dan” naša Marija Selak tvrdi : “Consensus je totalitarizam”. Pomalo je tužna jer mediji, kako ona kaže, govore loše o ulozi Crkve. Tvrdi da HDZ nije demokršćanska stranka jer ne sluša Crkvu. Usput postaje vidljivo kako naša filozofkinja nema pojma koliko puta je ljevica u Hrvatskoj ( zemlji za koju ona tvrdi kako je sama po sebi konzervativna ) osvojila vlast. Najjači argument joj je : “To svi znaju”. Pa sad ti “pivaj” ! Po njoj je večina naroda protiv Istambulske Konvencije. I basta ! Poslije se izvlači da je mislila na “hadezeov narod”, na njihove glasače. “Ubi je prejaka reč” rekao bi Branko Miljković.
Uzbuđeni splitski fratar lamentira u kameru kako će “nas vodit žene koje će bit iznad Sabora”. Zaprepašteno tvrdi kako će “one zapovjedat šta će se raditi. One će bit iznad sudstva, ispred države, iznad svega” a mi “ćemo postat robovi”. Sve je to halucinogeni splitski fratar uspio ugledati u prokletoj Istambulskoj Konvenciji. Ali svi su oni još “med i mliko” prema hercegovačkomk fratru fra Boži Radošu koji tvrdi kako je Istambulska Konvencija “žig zvjeri” . On priča o sotonskim “šesticama” iz “Knjige Otkrovenja” nazivajući sve one koji se bore protiv Istambulske Konvencije i koji će zarad tog ljutog boja doći na slitsku rivu : “Kristovim Vojnicima” ! I eto ti ga nama napokon prave vojske. A fratar Bože i ne sumnja tko je njihov Kralj. Da je kojim čudom meksikanac iz 1926. godine a ne običan hercegovački fratar na političkoj turneji u Splitu možda bi to bio onaj trenutak kada bi i on euforično uzviknuo : “Viva Cristo Rey” !
Tako se na svetom zadatku ujedinila domaća konzervativna fronta, od intelektualnih meštara pa do HEP-ovaca poput onog koji je zaprijetio da će “cijeli grad ostati bez struje ako izglasaju istambulsku Konvenciju”. Opet se negdje uključio zastupnik Ante Babić koji je napokon zaključio kako su zlostavljane žene čisti trošak za napaćenu Hrvatsku. Čovjek to argumentira objašnjavajući kako smo mi “turistička zemlja a prema Konvenciji moramo bilo koju zlostavljanu ženu zbrinuti……imati ujednačenu sudsku praksu, osigurati predvoditelja….a to je dodatni trošak i neni osobno”, zaključuje naš štedljivi zastupnik Ante : “ta konvencija nije prihvatljiva”. Tobože anarhistički Živi Zid je izabrao raskrinkavajuću šutnju : Oni nisu ni Za ni Protiv. Oni jednostavno Nisu. Oni su odabrali Ništa. Jasna poruka zaluđenim glasačima ljevice koji su nekako uspjeli u njima ugledali “Nešto” !
I tako je hrvatska konzervativna fronta ovaj put poražena. Don damir Stojić rezignirano je zaključio kako je sada sasvim jasno da je HDZ “Herod” a SDP “Pilat”. Splitski svećenik don Josip Mužić ljutito piše kako su svećenici onim vjernicima koji su bili za Istambulsku Konvenciju “dužni po savjesti uskratiti pričest”. U emisiji “Pola ure kulture” pretplačeni komentator Slobodan Prosperov Novak, uvjereni ljubitelj svega nelijevoga, poučava nas kako su ovih dana bila dva skupa u Zagrebu i Splitu koje je on s visoka, ko i uvijek, “popljuvao” kao skupove ljudi “sumnjive kvalitete”. Naravno, okomio se na Marševe za znanost i na njihove učesnike - o nena one organizirane derneke protiv Istambulske Konvencije. I naravno, nije zaboravio spomenuti svoju omiljenu metu : dr Jokića koji ima onaj “sramotni Sorošev doktorat”. Reklo bi se : Kakva desnica takvi joj i umovi !
Slavoj Žižek ( “Godina opasnog sanjanja” ) smatra kako je “kršćanski fundamentalizma” prava i najveća prijetnja europskom naslijeđu. Izlijevi homofobije u postkomunističkim zemljama Istočne Europe zabrinjavaju. Početkom 2011. godine u Istambulu su tisuće ljudi učestvovale u mirnoj povorci homoseksualaca. Nije bilo nikakvog nasilja ili nemira. Iste godine takve su povorke održane u Splitu i u Beogradu. Policija nije uspjela zaštititi učesnike te povorke niti u Beogradu niti u Splitu. U oba grada bili su žestoko napadnuti od strane ogromnog broja nasilnih kršćanskih fundamentalista pa je bilo i ranjenih. “Takvi fundamentalisti a ne oni u Turskoj simboliziraju istinsku prijetnju europskom naslijeđu” zaključuje Žižek. Čini mi se kako su i ova zadnja zbivanja vezana za ratifikaciju Istambulske Konvencije u Hrvatskom Saboru samo potvrdile istinitost te teze.










- 13:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.