Gradska uprava Madrida, španjolske prijestolnice, odlučila je ovih dana da promijeni imena 27 gradskih ulica i trgova koji su ”opterečeni” tradicijom i simbolikom frankizma.
Naime, madridsko gradsko “Povjerenstvo za Povijesno Sječanje” (“Comisionado de la Memoria Historica”) je nekidan donijelo takvu odluku kao i spisak madridskih ulica i trgova koji mijenjaju svoje dosadašnje nazive.
To je Povjerenstvo formirano upravo s zadatkom da “oslobodi Madrid ” od frankističkog naslijeđa i to na simboličkoj razini, koja je itekako bitna i nikako se ne može zanemariti. Usporedbe s Hrvatskom i njenim “endehazijskim simboličkim naslijeđem” u nekim političkim, javnim i inim “glavama” itekako su moguće a posebno zbog “ junačkog udarničkog juriša” i devastiranja hrvatske antifašističke simboličke baštine (prije svega spomenika ali i antifašističke ornamentike kao i antifašističke tradicije) početkom devedesetih godina.
Tada dolazi do klasične pojave i pokušaja primjene “damnatio memoriae” (“osude sječanja”) i postupaka “zabrane sječanja” ili “protjerivanja iz javne uspomene” svega što su dominantne društvene kvazielite smatrale nepoćudnim a to su velikim dijelom bile vrijednosti i simolika kao i povijest hrvatskog antifašizma. Naravna stvar, novonastale “rupe” u kolektivnoj svijesti pokušavaju se ispuniti novim sadržajima – a nerijetko se tu radilo upravo (zavisno od sredine do sredine) o “neoendehazijskoj nostalgičarskoj simbolici” .- pa su u tom procesu redovito prvi stradali “nepoćudni” trgovi i ulice.
Oni koji bolje poznaju Španjolsku, njenu povijest i sadašnjost - upoznati su s teorijom ali i praksom postojanja “dvije Španjolske” : one ” frankističke” I one “republikanske”. Ta je podjela često bila izjednačavana s podjelom na “desnu” i “lijevu” španjolsku – koja se danas, donekle, gubi u vremenu “razmontiranja” perpetuirane vladavine dvostranačja ( PP – Partido Popular i PSOE – Partido Socialista Obrero Espanol – Španjolska Socijalistička Radnička Stranka ). Pojava stranaka poput, prije svega, “radikalnije lijevog” Podemosa (“Možemo”) i centrističkog “ Ciudadanosa (“Građana”) razbila je dugogodišnje političko ekvilibriranje između dvije najveće međusobno opozitne stranke ali to ne znači da je demontirana i podjela na “dvije Španjolske” – onu “lijevu” i onu “desnu” – plus, naravno, nikada zanemarujučeg sukoba “španjolskog nacionalizma” i centralizma s katalonskim, baskijskim i dugim regionalizmima i njihovim “separatizmima”, od kojih neki također imaju duboke političko-ideologijeske korijene ( anarhističke) kao i utjecaj drugih tradicija i političkih praks i iskustava..
U ovom trenutku Madrid se i na ovaj način, mijenjajuči imena svojih ulica i trgova, želi ograditi od “frankističkog naslijeđa” i određene “frankističke nostalgije”. Odluka Povjerenstva mora se realzirati u slijedećih šest mjeseci.
Između ostalih “nestaju” imena poput “Plaza de Arriba Espana”, “Calle de los Caidos de la Division Azul” (“slavna” frankistička dobrovoljačka divizija koja se borila na Istočnom Frontu ), “Plaza de Caudillo” (koja sada postaje “Plaza Mayor de El Pardo”), “Calle del Primo de Octubre” (datum kada je Franko preuzeo mjesto Šefa Države i Zapovjednika španjolske Vojske). Ta će se ulica sada zvati “Calle de Besteiro” po španjolskom socijalističkom političaru koji je bio viječnik u Madridu od 1918. godine sve dok ga frankistički režim nije osudio na dugogodišnju robiju i koji je u zatvoru i umro, “Calle de Eduardo Aunos” (nazvana po frankističkom odvjetniku ) sada postaje “Calle de Teniente Castillo” – nazvana po časniku španjolsk vojske koji je ostao odan republikanskoj vladi i koji je bio preživio dva atentata ali je ubijen u trečem pokušaju 12. Srpnja 1936. godine. Slijedeći je dan, kao odgovor na taj atentat, bio ubijen Calvo sotelo, desničarski političar, čije je ubojstvo iskorišteno kao formalin povod za pobunu vojske i formalin početak građanskog rata u Španjolskoj. “Pasaje de General Mola” (čovjek iz samog vrha pobunjenih generala i jedan od pretendenata za poziciju Caudilla, tvorac sintagme “peta kolona”) sada će se zvati “Pasaje de General Baldomero Espartero” ( jedan od najpopularnijih španjolskih političara XIX stoljeća, pobjednik Prvog Karlističkog Rata i španjolski regent 1840-43. ). “Calle del General Saliquet “ ( General koji se bio pobunio protiv republikanske vlasti u Valladolidu ) sada postaje “Call de Soledad Cazarola “ (Tužiteljica Vrhovnog Suda od 1996. Koja je bila prva tužiteljica zadužena za Nasilje nad ženama)
“Nestaje” i “Calle del general Millan Astray”. Ulica koja je bila nazvana po “slavnom” frankističkom general koji je prekinuo govor jednog od najvećih španjolskih intelektualaca Miguela de Unamuna, na obilježavanju “Dia de la Raza” 18. srpnja 1936. godine u Paraninfo de la Universidad de Salamanca – uzvicima “Viva la muerte !” (“Živjela smrt”) i “Muera la inteligencia !” (“Smrt inteligenciji”) na što mu je rector Sveučilišta u Salamaci, Unamuno, odgovorio riječima da možda oni i mogu pobijediti “ali ne I uvjeriti” i da ima trenutaka kada “šutjeti znači sudjelovati u zločinu”, uz uzvik : “Viva la inteligencia !” (“Živjela inteligencija”). Od linča razjarene falamgističke rulje spasila ga je supruga generalisimusa Franca, Carmen Polo, koja ga je uhvatila pod ruku i odvela sa scene. Sada če se ta madridska ulica, nazvana po opskurnom generalu Astrayu, nazvati “AVENIDA DE LA INTELIGENCIA” “Avenija Inteligencije”).
Sličnu odluku, poput ove odluke madridske gradske uprave, ovih dana donijela je i gradska uprava Barcelone. Sve ulice, trgovi ili bilo koji drugi javni sadržaji i njihovi nazivi koji imaju makar i najmanje veze s obilježavanjem ili pdsječanjem na frankističku prošlost Španjolske uklanjaju se iz javnog prostora Barcelone.
I sada što kazati o mogućoj relaciji s Hrvatskom u kojoj se još ponegdje javni prostori obilježavaju imenom Mile Budaka – ministra “endehazijske vlasti” i potpisnika Rasnih zakona ? Nedavno se i jedan dalmatinski mul “mudroom odlukom” lokalnih vlasti trebao nazvati po njemu iako se baš ta Budakova vlast odrekla Dalmacije koja je Rimskim ugovorima dobila čak i svog “ autentičnog kralja” Tomislava II, osnosno princa os Savoje, Vojvodu od Spoleta. O bila kakvim “endehazijskim natpisima” i obilježjima na javnim prostorima u Dalmaciji, Istri, Primorju ili bilo gdje tamo gdje se Pavelićeva vlast bila odrekla hrvatskog teritorija – teško je govoriti bez dodatka kako nama ne nedostaje samo obrazovanih intelektualaca (za koja jedna naša ministricajavno izjavljuje da ih jeionako previse i da, “u biti”, ničemu ne koriste !) nego nam nedostaje i elemntarne, sasvim obične, ljudske inteligencije jer se baš autori takvih rabota deklariraju kao “tvrdi domoljubi” a nerijetko i kao “intelektualcI”!
To je totalne inverzija elementarne logike koja, nažalost, itekako “pali” kod dijela naših sugrađana. A što kazati o notornom Hasanbegoviću ( još uvijek tehničkom ministru nečega) za kojeg je “antifašizam floskula” i koji na jednom pogrebu prije samo četiri godine (a ne u periodu “ranog Hasanbegovića”) divani kako je pokojnik “pripadao onom hrvatskom naraštaju koji je dječačkim očima video I doživio najveću tragediju i poraz 1945. godine.”
Čovjek iskreno kuka nad onima koji su poraženi 1945. godine u Hrvatskoj !
Nekakvo “Povjerenstvo za inteligenciju” , naravno, ne postoji niti će postojati bilo kad niti bilo gdje, pa tako neće ni kod nas, ali formalni intelektualci koji djeluju antiintelektualno, primitivno, retrogradno, i antipovijesno i koji su negacija bilo kakve inteligencije svakako zaslužuju javno raskrinkavanje njihove pozicije jer maske napokon moraju spasti i to na svim mjestima – počev od antiintelektualizma pojedinih političara, pojedinih stranaka i postojećih politika pa do svakodnevnog odlučivanja, tamo gdje su centri moći – pa ma gdje oni bili.
Oznake: Sunce
|
