Jučer je na HRT u emisiji "Nedjeljom u 2", kao gost Aleksandra Stankovića, gostovao EU parlamentarac iz kvote HDZ-a, g. Andrej Plenković.
Gospodina Plenkovića poznajem relativno dobro i to kao hrvatskog mladog diplomata i kao kolegu zastupnika u Hrvatskom Saboru.
Radi se o izuzetno sposobnom, obrazovanom i ambicioznom mladom političaru koji me je, zajedno s mojim saborskim kolegama, uvijek u našim susretima (ponajviše u Parizu) uvijek "zasipao" svojim neupitnim blagotvornim "eurospskim duhom", vrlo prihvatljivim kao i svojim suvremenim civilizacijskim pogledima na aktualna zbivanja u svijetu - kao i jednim osebujnim "osobnim pečatom" - što danas, u uniformiranom svijetu politike, sve više postaje rijetkost.
Najiskrenije govoreći, ostavljao je na mene uvijek dojam, sasvim suprotan od onog dojma zatvorenosti, uskogrudnosti, netolerancije, zaplotništva, memljivog "ognjištarstva", ksenofobije i mržnje kao osobnog pogonskog političkog goriva - kojeg na mene redovito ostavlja njegov stranački šef Tomislav Karamarko.
Zato sam "u sebi navijao" da čovjek poput g. Plenkovića postane predsjednik HDZ-a vjerujući kako bi to otvorilo jednu novu perspektivu za pitomiju, normalniju i civiliziraniju budućnost europske Hrvatske...kojoj teže svi demokratski orijentirani građani Hrvatske.
Kulturološko koncept g. Plenkovića, kako sam ga ja doživljavao kroz naše osobne kontakte, bio mi je itekako prihvatljiv i poželjan kao obrazac ponašanja eventualnog budućeg predsjednika HDZ-a....kao potencijalno vrlo važne osobe za određivanje putanje razvoja i kretanja Hrvatske.
Utoliko je jučer moje iznenađenje bilo to veće kada sam vidio i čuo kako g. Plenković odustaje od svog osobnog pečata u ime karamarkizacije samog sebe.
Istina je da su mu ti kirurški zahvati na vlastitom duhu teško i nekako neprirodno "pali" i da se vidilo kako kleca i posrće gurajući "tuđi duh" u svoje biće - ali sam se odlučio na taj radikalan i rizičan zahvat na svom ljudskom i političkom habitusu.
To sam do sada vidio samo u lošim holivudskim kriminalističkim storijama kada netko mjenja svoj "lični opis" u svrhu prikrivanja svog pravog identiteta.
Ali to je uvijek bio film a ovo jučer je bila stvarnost.
To se naročito osjetilo kod izjašnjavanja oko "slućaja" crvene zvizde petokrake kao klasičnog Karamarkovog simbola njegovog osobnog "stanja duha i svijesti".
Plenković je previše iskusan. obrazovan i obaviješten čovjek a da ne bi znao kako je Europski sud za ljudska prava još 2008. godine presudio isticanje petoktrake kao jedno do temeljnih ljudskih prava.
I umjesto da ostane onaj europski, autentični Andrej radije je jučer postao klonirani Tomislav stavljajući upitnik i pred onim svojim Plenković - barem kakvog smo ga sve do jučer poznavali !.
|
