Mačja Njuška

srijeda, 20.01.2010.

Fejs....ili Book

Situacija je kakva je, u zadnje vrijeme imam previše slobodnog vremena. Ne mislim sad na posao, neee....mislim na nestašicu onoga što život čini taman po mjeri. No, bilo kako bilo, vremena imam na pretek.
Probudim se i dan se prostre predamnom kao crveni tepih.
Izvoli, kaže dan.
Ne, hvala, kažem ja.
Vau, kaže Maša.
Dva protiv jednog, priznajem poraz i prihvatim se dana.
Na brzinu odradim što se odraditi mora (usisavanje, suđe, prašina, hranjenje zvijeri) pa onda dolazi do one dobre stare:
šta sad?
Sjednem za komp. Gledam ja njega, gleda on mene.
Fejs.
Jel' me neko bocnuo? (čemu li to služi?)
Jel' pao komentar na moj status? (kako vam, ljudi moji, nije važno šta sad mislim i osjećam??)
Jesam li nekome predivna na novoj slici? (koja sam ja guska...a imam frendicu retušerku!)
Jel' mi urodila plodina? (dvije igrice igram na kojima uzgajam sve i svašta a u životu ni pljevit ne znam)
Jel' se nekom poznatom nešto dogodilo što me zanima?
Zagrljaje i srdašca mi više ne šalju. Skužili ljudi da to ne fermam i da nema odgovora od mene pa me ne grle i ne ljube.
Iako, danas sam dobila nekog zeca koji je poljubljen u guzicu.
Hm...kako to da shvatim.
Ili a uzmem u ruke knjigu? Trenutno čitam dvije knjige. Jedna je Harry Potter a druga je normalna.
Obje zanimljivije od fejsa.
Ali šta ako me trebaju?
Šta ako mi je rodilo nešto?
Šta ako propuštam nešto?
Jebem ti život u kojem nema asocijale i njezinog pražnjenja mozga. Prepun je. Treba ga isprazniti.
Ovako već pomalo shvaćam da mi se život svodi ili na fejs ili na book.

Za one koji žele znati više:
ni fejs ni book

20.01.2010. u 14:01 • 2 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 18.01.2010.

O rodbini i ostalim katastrofama

Dakle, i ja sam samo jedno obično stvorenje koje je nastalo od oca muškog spola i majke ženskog spola i koji su nastali od jednako tako normalnih roditelja. Mislim, normalnih...kada kažem normalnih a mislim na moju porodicu mislim normalnih u smislu da su i oni nastali od tamo nekih roditelja i da ni jedan moj predak nije kloniran. Nije ih napravio ni Bog, jer iako ne vjerujem da Bog postoji vjerujem da bi i on mogao pogriješiti, samo ne toliko.
Nisu nastali ni od majmuna, navodno, jer u tim dijelovima svijeta (na Slavoniju mislim, u ovom slučaju) su majmuni poprilično rijetki. Pogotovo u prirodi.
Maminu stranu obitelji ćemo staviti na stranu i ne napisati više ni slova o njima iz dva razloga. Prvi; nisu ni upola tako...errr...interesantni (da ne kažem ništa gore, bar ne odmah na početku) kao oni drugi a drugi je razlog to što su mahom poumirali pa se s njima malo teže (iako ne nemoguće) svađati i slušati priče iz njihovih života.
Dakle, tatini. Neću spomenuti moje prezime koje sam dobila sa tatine strane i koje ih (nas?) opisuje bolje nego ijedna druga riječ na svijetu. Neću i gotovo.
Svaki dan se čujem sa zadnjim preostalim članom moje tatinostrane obitelji sa kojim sam uopće u kontaktu. Sa tatom.
A on se svako toliko čuje sa ostalima pa tako i do mene dolaze novosti. Kada bi bila malo vrijednija ili kada bi mi koncentracija bila na visini napisala bi scenario za sapunicu o njima (utemeljenu na stvarnim dogadjajima) pa bi ostatak života živjela u blagostanju. No ja sam jedno lijeno, neambiciozno govedo (nije ni čudo, imam 50 posto tatinih gena) pa ništa od toga. Predomislim li se, neka imam podsjetnik na likove.

Baba
- preko 90 godina, zla i bez dlake na jeziku, plače kad ima koristi od toga, ne voli nikog i ništa osim životinja (o čemu govori podatak da je prije nekoliko mjeseci imala 9 mačaka a sad, nakon što je nekom susjedu platila 50 kuna, nema ni jednu), u kasnim sedamdesetim uhvaćena kako se seksa sa znatno mlađim tipom (ni godine preko 65). Imala je tri muža na papiru i još par bez papira. Postoji velika šansa da jedno od njene djece nije od istog oca kao ostala nego spomen na drugi svjetski rat i pristalog i očito ne tako mrskog Švabu.

Tetka
- sedamdeset i kusur godina i trenutno se zaustavila na trećem, ne nužno i posljednjem, mužu. Uvijek ide na bogatije. Vrijedna kao mrav ali samo zato što je luda za novcem. Da bi imala ne libi se posegnuti u tuđi džep - ili, primjerice, babin tavan da joj mazne šunku. Kako moj tatac s njom nije u kontaktu već 15tak godina malo su mi manjkave informacije ali se dobro zna da je zadnji kontakt bio na jednoj svadbi kada si je šogoricu, ni krivu ni dužnu nazvala četnikušom.

Strina
- e, to je ona koju se tetka nazvala četnikušom. No nije četnikuša. Nije čak ni loša osoba, dat će ti sve na svijetu zato da bi mogla pričati o tome. Vrijedna oko kuće, poznata po cijelom selu po svojim vankućnim aktivnostima ali nije upoznala ni Mister Muskula ni gospona Domestosa a mislim da ni sa Sapunom nije baš na ti.
Glasna je i dosadna. Njena potreba da bude u centru pažnje daje joj inspiracije za laži o boravku u bolnici, o bolestima za koje ni doktor Hause nije čuo a o pokušaju samoubojstva da i ne govorim.

Strinini sinovi
- sin prvi i stariji je polupijanac koji je svojevremeno krao sitnu lovu sa plaća svojih kolega. Od onda se malo smirio na tu stranu. Razbija auto do dva godišnje ali to i nije tako veliki financijski izdatak jer uvijek kupuje krntije. Ima kćerku iz prvog (i za sad jedinog braka) koju je zadnji put vidio kad je mala imala dvije ili tri godine a cura se udaje ovog proljeća. Alimentaciju nije plaćao jer je lagao da nema od kud.
- sin drugi se oženio jedinom ženom koja ga je htjela (o njoj ćemo naknadno) i ta je prva i zadnja. Sigurna sam da i on misli da drugu ne može naći jer zašto bi inače prodao krave (jer ona želi biti građanka) od kojih je dobro živio i sad radio kao konj za male pare. Nakon hrpa godina braka rodilo im se dijete koje je dobilo hiper moderno ime u engleski pisanoj varijanti.

ŽenaBratićeva
- želi biti dama. Ne izgleda kao dama ali to je manji problem. Ponosna je na svoju neobrazovanost, nenačitanost i nezainteresiranost. Ne radi ništa, jer to prave dame ne rade, osim sebi frizuru. I doji friško rođeno dijete pa slike stavlja na net. Infpromatički je djelomično pismena ali totalno nepismena kada piše po netu. Ne dopušta bratiću da se bavi poljem ili životinjama jer ona nije seljača i ne želi da on smrdi na štalu. Ne razgovara sa njegovom mamom osim kad treba novce od nje (ili kolače) a razgovor prestaje čim dobije što želi. Pokušala se uvaliti, zajedno s mužem, "dok se ne srede" u stanove apsolutno svih članova rodbine koji žive u gradovima. A to su svi, osim njih. Neuspješno, jer je drska i bezobrazna a ne želi ni tanjur spremiti za sobom.

Tetkine kćeri
- jedna je ostavila divnog muža da bi se udala za tipa koji ju mlati i koji joj je istuko starog oca. Nije li to dovoljno o njoj, ma koliko materijala imala? Zgodno bi bilo spomenuti da je svoje majke kći - ovaj je bogat!
- druga je imala nesretan život, poginulo joj dijete zbog njene nepažnje a muž (danas mu je sprovod - i neka je) joj je bio pedofil manjih razmjera.

Mogla bi sad i o sebi, ali nema smisla. Ipak ja ovo tipkam a o sebi i mrtvima (osim tog sestričninog muža ali on ne zaslužuje počivati u miru) sve najbolje.

Za one koji žele znati više;
krv nije voda (nadam se da je)

18.01.2010. u 14:10 • 3 Komentara • Print • #

četvrtak, 14.01.2010.

Primitivac de lux

Svaka zgrada ima po nekoliko primjeraka ljudskog roda sa velikim postotkom primitivizma u sebi. Moja je zgrada povelika, samo moj ulaz ima 90 stanova a stanove u ostala tri ulaza ne pada mi na pamet brojati. Kako se onda u toj masi ljudi ne bi našao bar jedan Primitivac sa velikim P. Neki sustanari imaju tu nesreću da im je najveći primitivac u ulazu sasvim slučajno (ili ne baš tako slučajno) bivše vojno lice. Kakvo vojno lice; ne zna se. U kojoj vojsci: ni to se ne zna. Znamo samo da se busa u hrvatska prsa a da mu naglasak ne odaje ništa hrvatsko.
No kako ja ljude sudim po tome kakvi su a ne šta su podatak njegovog porijekla je totalno nezanimljiv za priču.
Ambicija mu se cijedi iz proširenih pora pa si je tipčina (u daljnjem tekstu "šerif" jer ga tako u ulazu zovu) dao u zadatak da napreduje koliko god može u toj našoj, ne baš malenoj, zajednici.
I što bi? Poslao on nekoliko baba sa kojima je njegova žena bila dobra (a kako ne bi bile dobre sa njom kad ona šnajderiše i popravlja oronule odjevne predmete? takve su žene u današnje vrijeme na visokoj cijeni) da prošetaju po ulazu i da skupe potpise da On Glavom postane predstavnik stanara.
Koliko je potpisa skupljeno ne znam u broj ali znam da je više od 50 posto jer je Šerif uskoro ostvario svoj cilj i zasjeo na ono što je on smatrao tronom.
Kako to da je izabran?
Kako ne bi?
Nitko drugi nije bio zainteresiran za tu funkciju. Svi ostali imaju svoje živote, obitelji, hobije...a on samo ambiciju koja ga proždire.
Od kad je došao "na vlast"
- digao je kredita koliko ulaz neće moći u iduće tri generacije stanara
- ugradio kameru u lift a sad radi i na kameri za ulaz (zašto, ne zna se, nikad nije bilo pizdarija u ulazu osim onih koje je on izazvao)
- počeo naplaćivati vodu za pse kao člana obitelji zbog čega je bio ismijan i po novinama i po televiziji
- prijetio stanarima u njihovim vlastitim stanovima pa bio nasilno izbacivan iz istih
- premjestio rampu za invalide tako da gospodin u kolicima mora zaobilaziti vrata
- zagradio tom rampom ona crvena vatrogasna vratašca u kojima se nalazi crijevo
- zavadio se sa 70 posto ulaza (a žena mu ima sve manje posla)
...
...
...
Zašto je još uvijek on predstavnik stanara?
Zato što to i dalje nitko ne želi raditi a on, primitivac kakav je, još nije shvatio da je on naš zaposlenik a ne naš šef.

Za one koji žele znati više:
a sad malo o mojim ambicijama

14.01.2010. u 11:19 • 2 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 11.01.2010.

Tišina

Volim muziku i muzika voli mene.
Uz muziku mogu kontrolirati svoje raspoloženje, dići se kad sam na dnu i obrnuto...iako je obrnuto rijetka varijanta - zašto se bedirati kad si dobro.
Muzika ima moć. Sama riječ "muzika" je dobra, snažna riječ. Muza...muzika. Ima smisla. Zato ne volim riječ glazba i izvoljevam je izbjegavati. Ide mi.
Danas slušam tišinu.
Jedino što čujem u ovom trenutku je rondanje veš mašine ( ni riječ perilica mi ne leži) i uzdisanje Maše.
Danas sam izgovorila onoliko riječi koliko sam morala dok sam bila na telefonu.
Ima dana kada je tišina bolja.
Nema pjesme za današnji dan jer nema pjesme koja je dovoljno jak flaster za ranu koja me danas boli.
Zato tišina.

Za one koji žele znati više

pssssst

11.01.2010. u 15:11 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 06.01.2010.

Nisu sve njuške mačje

Naime, ima ih i pasjih.
A ni sve mačje njuške nisu iste.
Cat-Jan, moja najfriškija ljubav koji još miriše po majčinom mlijeku i sretan je vlasnik 6 (slovima; šest) očnjaka, nepravedno i nepravomoćno je optužen da liči na Stjuarta Malog. Na miša. Iskreno sumnjam da možeš mačku žešće uvrijediti osim ako joj ne kažeš da smrdi na psa.
Gandalfa HerCoola se zbog njegovog extra small i extra prćastog nosića uspoređivalo sa pekinezerom. Dakle, stvarno.
Gandi je jedan izuzetno zgodan mačak i njegovo lice je pravilno kao lice Brad Pitta. Ljepše. I ima zelenije oči.
Neferica je nosorogica ali i nosotozi mogu biti vrlo zgodni.
No fućkaš njuške. Karakteri su interesantni.
U dobra stara vremena kada su za mene postojale samo pasje njuške bila sam uvjerena da su sve mačke iste. Spavaju, maze se kad one žele, grebu.
a-a....

Gandalf Hercool Glavurdić

- mačak kojem sam ja mama. Kako je njegova majka bila mlađa maloljetnica kada ga je omacila ja sam bila ta koja je trebala odgajati malca. Nikad nisam bila neka odgajateljica (vidi kako sam se provela u pedagoškoj) a autoritet...bolje da šutim. I tako je Gandi neodgojeno, asocijalno stvorenje koje ima svoj stav i svoje mišljenje. Zajeban je i sve što nije na svom mjestu on zapiša.
Sa druge strane on je strpljiv (i sa ljudima i sa psima i sa drugim mačkama), nesebičan, mazan i, sasvim skandalozno jer je ipak mačak u pitanju - odan. Voli svoje rituale, ima svoje mjesto i te se stvari ne mijenjaju.
Šutljiv je, ne mjauče puno, prede gotovo isključivo za vrijeme četkanja i kada je "u ruci".
Zimogrozan je i prezire vodu ali je znatiželjan kao mačka i kurva kada su ljudi u pitanju. Svakom se uvali u krilo.
Kada pjesak nije čist piša u kadu a sere na odvod.
Najčešće je u stanju mirovanja, a kad se miče čini to polako i odmjereno.

Ramona NeferNeferNefer

- je vjerojatno najmilija mačka na svijetu. Dobra, mila, neprimjetna. Jede šta joj daš, nuždu obavlja u njenom nužniku neovisno o stanju pijeska. Kad joj kažeš mjau, ona kaže mjau. Ako si slučajno pas pa kažeš vau, ona kaže mjau. Pomaže kod lajanja na vrata, vrijedna maca. Iako bolesna (Bruhilda) spretna je, okretna i brza. Nepovjerljiva prema nepoznatima bez obzira da li pričamo o ljudima, psima ili mačkama. Kada nekog zavoli voli ga bez zadrške.
Ima opsesivno kompulzivni poremećaj koji sam joj dijagnosticirala ja glavom. Naime, liže se do iznemoglosti i zato joj je dlaka....manjkava. Kad ne liže sebe, liže Gandija, mene ili kabel od slušalica.
Ima najduže brkove na svijetu i ljubavi za dva svijeta.
Voli kutije i ormare, tamna i topla mjesta i obožava radijator.
Spava sama ili na Gandiju. Ljudsko društvo u krevetu je nepoželjno ali nije isključeno.
Čim ju dotakneš prede. Brbljiva, mala, predivna maca.

Cat-Jan Srtzulentze

- je mačić pa ima previše posla da bi imao karakter. Svaki dan smisli neku novu psinu. Napreduje iz dana u dan a tako i njegov rep. Repat je dovoljno za dvije normalne i jednu japansko mansku mačku. Jede sve što se ne miče tako da je Gandi poprilično ugrožen. Kad je budan luduje a kad spava ne može ga se probuditi ni pjevanjem Internacionale na uho. Trenutno ga svrbe zubi koji rastu pa grize kao buha. Misli da su svi ljudi divni, pogotovo žene, jer imaju sise pa se možeš zavaliti na iste. Preferira lijeve. Sise.
Spava, ako može birati na predstavnicima ljudskog roda ili naslonjen na psa. Svakih par dana izabere neku životinju koju obožava. Pas, mačka, svejedno. Mjauče u ehoton stilu (mjao-jao) a prede čim pogledaš prema njemu. Ponekad nije potrebno ni to. Prede sam sebi.
Igra se sa onim što mu je na putu ali preferira pasju hranu koja tako fino leti po laminatu.
Pustiš li vodu u kadu to je efikasnije od šesnaest puta ponovljenog maaaaaac.
Voli vodu, ne libi se smočiti šape i rep.
Manijakalno gnjavi Gandija ali Mončicu respektira.

Sve mačke iste? Jedino što moje mačke imaju zajedničko sam ja.

Za one koji žele znati više;

tako lijepa...jedna od onih što kvare san...

06.01.2010. u 16:36 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	siječanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31