Mačja Njuška

srijeda, 21.07.2010.

After Gardaland blues

Izbrisala sam history na kompu
da se ne spotaknem, kao na klompu
na link za Gardaland sajt
i ne krenem sa sobom u fajt.
Jer bol ne mori pregolema
kada na Gardi mene nema
i kada je Garda (bez mene) sama
tad moja je duša čista (stara) krama.
O, kako je lijepo bilo čekati na put
život nije bio siv, uvijek samo žut
i mašta je radila urica kao
a sada tuga, čemer, jao, jao, jao...

Za one koji žele znati više
...i tko zna kad? (21.06.2011??)
Napoli = Sirmione (ne daju)
Girl = Prezzemolo
so long...

21.07.2010. u 13:47 • 3 Komentara • Print • #

srijeda, 14.07.2010.

Ja, za 30 godina ...

(ako budem živa i neprikopčana na aparate)

...bit ću jedna od onih baba sa hrpom mačaka koje se boje djeca u kvartu. Na njihovo preveliko zadovoljstvo, moje prisustvo u kvartu će biti kratko. Eventualno ću se zaletiti tu i tamo da vidim u kojem mi je stanju stan u kojem uzgajam podstanare (lovu će mi uplaćivati na račun, živjelo internet bankarstvo).
Službeno mjesto stanovanja će mi biti ona Severinska adresa. Kao, tamo živim. Tamo mi je fiksni kompjuter...
A ja ću, na svoje veliko zadovoljstvo, biti negdje daleko. Biti ću stanovnica nekog kampa. Voljela bih maštati o tome kako ću mjesec dana biti tu a mjesec dana tamo i da ću proputovati cijeli svijet ali nije lijepo lagati sebi (drugima? to je već druga priča). Koliko god voljela putovati i vidjeti nove prizore i doživjeti nove drame, ipak se volim ugnijezditi. Tako da....mislim da ću se ipak negdje ulogoriti. Gdje? A od kud da ja to znam? Pitat ću Nju gdje želi, sa mnom se, kad su skitnje u pitanju, lako dogovoriti.
Neću imati psa. Bar jednom u životu ću biti potpuno dogfree.
(ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije)
- i dalje ću svaki dan provjeravati mail u kojem će se svakodnevno nalaziti bar jedan kukajući mail (subject; kurcaaaa!!!!) od moje dugogodišnje prijateljice i koji će me i tada, trideset godina kasnije, nasmijavati do suza.

(ako ne budem živa)

...bit ću u društvu majke i oca i pet malih bijelih kockica za jamb u našoj maloj rezidenciji u Gaju urni. Ići će mi na živce, kao i za života, jer će me ujutro buditi tandrkanje kockica. To bi i mrtve probudilo.
Dakle, svima je jasno raj (bar za mene) ne postoji. Pakao odzvanja zvukom tandrkajućih kockica.
- mailove neću primati ni čitati, u paklu nema interneta, ali će mi prijateljica donositi predivne cvjetne aranžmane u obliku kurca i njima mi uljepšavati grob.

(ako budem živa ali bolesna)

... bit ću u bolnici svezana za krevet jer ću sestrama ići na živce. Sve će mi se cimerice svojim posjetama žaliti kako prdim i smrdim i ne dam im spavati. Ja se neću žaliti nikome jer posjeta neću ni imati. Nabavit ću si mali rešo na kojem ću si kuhati špagete kada sestre ne vide (neću podnositi bolničku kuhinju) a taj će me luksuz doći glave. Zapalit će se plahta, pod koju ću ga gurnuti kada sestra nenajavljeno uleti u sobu, od koje će se zapaliti madrac, ja, zavjese, susjedni krevet sa susjedom u njemu, slijedeća soba...uglavnom, bolničko krilo će trebati temeljitu renovaciju.
Bolest će dakle biti kratka, ne njenom krivnjom.
- zadnji mail (pod imenom; kurcaaa!!) će izgorjeti nepročitan, otopljen, kao i moj laptop...i ništa im neće pomoći firewall.

(ako budem dobrodržeća ali lijena)

....bit ću u staračkom domu. Ići ću na sve grupe za heklanje, goblenarenje, nizanje perli (to je za one kojima se ne tresu ruke), surfanje, aranžiranje cvijeća, puhanje stakla, akrobatski rokenrol. Ako mi žena bude živa krv ću joj piti na slamku jer je ona starija od mene pa će valjda biti i nepokretnija - pa ne može pobjeći. Ako me ostavi (zbog druge žene ili zbog napuštanja života) zaljubit ću se u najzajebaniju babu u domu i to će biti tragična (jer će ona biti tradicionalna i konzervativna i patit će za svojim mužem koji je umro nesretnim slučajem od otrova za štakore netom nakon jedne od njihovih uobičajenih svađa te neće dolaziti u obzir da ukrademo koji strasni trenutak dok nas njegovateljice ne gledaju) ljubav do smrti (moje ili njene).
- mailovi (od prijateljice koja se uselila u sobu do mene koja se ispraznila baš u prikladnom trenutku /neće biti moguće dokazati da tu ima moje krivice/) i dalje će stizati s komentarima da nikad nitko nije imao takav kurac kakav je bio onaj od Onog Njenog i da je današnja ponuda vrlo loša.

Za one koji žele znati više:
nikad prestara ;)

14.07.2010. u 10:05 • 4 Komentara • Print • #

četvrtak, 08.07.2010.

Žderat!!

Ništa nema bolje (ok, ima) nego kad se nađe dobra ekipa (može i dva člana iste) i kada se uvali u neke udobne stolce u neku debelu hladovinu i kada se radi na vlastoj debljini. Iako sam sklonija hranjenju u svom prirodnom staništu (jer poslje ne moraš otkopčanog šlica vući se doma) ili u staništima prijatelja (jer gdje ćeš bolje nego da netko drugi pere suđe poslje ručka) baš je super i baš je cool kada se uvališ u neki restoran ili slično i ....opleteš.
Tako, recimo, imamo Granu. Tko ne zna gdje je Grana (a iz Zagreba je) ne može se nazvati ljubiteljem ćevapa. Tako uskusni, tako meki...mrnjau! A lepinja im je bogovska. Nikad premasna i uvijek fino slasna i zapečena.
O luku da i ne govorim. Uvijek mrknem gredicu.
Ili ona pizzerija kod placa u Prečkom...El Mundo. Koje fine, bogate pizze, sa savršenim tijestom...a imaš i varijantu da si sam izabereš šta da ti stave na pizzu. Savršeni su! El Mundo je zakon! Osim toga što su fini, imaju i veliku poluperzijsku crno bijelu mačku koja se povlači po dvorištu i koja mi je strašno simpatična.
Kebab se, u ovom mom kraju, svavako treba jesti u onoj kebabernici u šoping centru koja je prva do autoputa. Da, da, ona tamo gdje radi onaj grozni, odvratni tip koji uvijek i svakome baca neke seksualne aluzije i ljigave spike. On je gadan ali im je kebab bogovski.
No, kebab nosiš doma i ždereš, a to je ipak van kategorije.
A na Ručak, ono kad hoćeš juhicu i meso i prilog i još da sve to pojedeš gledajući paune i srne i lijepo uređeno zelenilo zna se kuda se ide; u Palfi!
Hrana izvrsna, porcije ogromne a atmosfera nenadjebiva.

Bilo kako bilo, i dalje odlučno stojim iza toga da se najbolje jede kod Branke!
Kako ta žena kuha!
Ne volim jesti ništa (skoro pa) a imam fobiju od hranjenja kod drugih ljudi (jer sam pristojna a nije pristojno ostavljati hranu u tanjuru ili je skrivati ispod kreveta) pa sam i na prvi ručak kod nje otišla sa stahom...bezrazložnim.
Pod zdravom pameću (hihihi) i pri punoj svijesti izjavljujem; nitko ne kuha kao Branka!

Za one koji žele znati više;
Branka je lijepa i pametna...ali...

08.07.2010. u 09:00 • 10 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	srpanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31