Mačja Njuška

srijeda, 16.05.2012.

Neugodna pitanja

Ako si iole socijalizirana osoba, svako toliko ti doleti u facu neko neugodno pitanje. Vjerojatno je baš to razlog zašto je sve više asocijalaca. Nekada davno, dok su ljudi još glumatali da su pristojni, samo su osobe koje su ti bliske (prednjačila je rodbina) postavljale takva pitanja. Sad? Pa, recimo da je malo drugačije.
Malo ne nespretno davati primjere neugodnih pitanja. Vrlo su personalizirana i najneugodnije pitanje koje možeš postaviti jednoj osobi drugu ne dira ni čmr. Tako, primjerice, neka pitanja na koja će moje najbolje prijateljice iskočiti iz kože mene ostavljaju totalno mirnom. I obrnuto. I treće obrnuto ako se gleda iz perspektive treće prijateljice. Recimo.
Ajmo sa nekoliko primjera, zlu ne trebalo.

Šta je sa faksom?
Jednoj od mojih prijateljica je ovo pitanje čista noćna mora. Kladim se da bi žena radije pristala biti jamac nego dogovorila na to pitanje. Uopće je nebitno što je u pitanju još samo par ispita, od prvog dana upisa na faks pa do danas - želiš li je izluditi, samo pitaj. Volim tu malu pa sam joj u ovih 16 godina (odokativno) koliko studira samo par puta postavila to pitanje. Ne ulazim u razloge zašto joj je to pitanje tako neugodno - znam ih.

Nisam ti vidjela mamu sigurno već dvije godine,kako je?
Pa ono, suseda, ajmo mi opaliti neku kavu i prizivanje duhova jer je ja nisam vidjela već skoro pet godina, od kad je umrla...
Samo, nezgodno je tako odgovoriti. Kako god da formuliraš odgovor, osoba koja je postavila to pitanje umire od nelagode. Navučeš li tragičnu facu i kratko kažeš; "mama je umrla" postavit će ti još 20tak pitanja iz čistog srama što su se uopće upuštali u taj razgovor i sva su prožeta čuđenjem. Je, iznenađujuće je da osoba koja je bolovala od srca zadnjih 40 godina života i zadnjih 6 mjeseci provela u bolnici - da umre! Zbilja ne znaš što očekivati od ljudi... Pokušaš li na neki, kao u onom skroz gornjem primjeru odgovoriti, ispadaš bezosjećajni manijak koji se šali na račun svoje mrtve majke. Ne, ne, ne...krivo ste shvatili, ja se to samo malo sprdam sa vama!

Muž, djeca?
Još jedno pitanje koje mene ne dira. Muža sam odradila dok sam još bila dovoljno balava da mi se čini da je to dobra ideja i riješila sam ga se kad sam shvatila da mi to ne treba. Djeca za mene nikad nisu dolazila u obzir. Sebična sam, razmažena i vrlo zadovoljna svojim životom, zašto to upropastiti da bi postala doživotna sluškinja stvorenjcu koje bi mi značilo više nego sve drugo.
Ali, ona prijateljica koju ne diraju pitanja za faks, nije preoduševljena tim pitanjem. Ne, nije ona guska koja smatra da je žena ŽENA tek kada postane nečija i da je smisao života rasplod. Nije ni koza koja misli da je red da se uda i ima dijete, ne. Ona samo nije sigurna da li želi ili ne želi. Samo, kako nekome objasniti: gle, tetka/strina/suseda/ostalo, ne znam da li želim imati muža i dijete, a i ako želim sad mi baš nije trenutak jer ....
Jer onda dolazi lavina neugodnih pitanja: kako nije sad vrijeme pa biološki sat ti je već zahrđao, kako misliš imaš puno posla, pa zar je bitnija tvoja karijera nego rođenje nekoga tko će se pobrinuti za tebe kad ćeš biti stara i nemoćna (da, jebeno dobar razlog za imati dijete i ni slučajno nemojte na to odgovoriti: pa, ono, tetka, upravo će mi to što toliko radim osigurati da se netko pobrine za mene kad ću biti stara i nemoćna, sestre u staračkom domu, gdje je i tebi mjesto a ne da sjebavaš život kćerki i zauzimaš sobu unuku)....

Gdje sad radiš?
I eto, malo po malo došli smo do pitanja koje dira i mene. Ne, dragi zainteresirani, ja ne radim. I nemojte namontiravati te pretužne face jer nisam ni na burzi. Znaaaaam, znam da bi trebala raditi i znam da bi trebala izmisliti neki jebeno dobar razlog zašto ne radim jer istina ne prolazi baš najbolje.
Istina bi bila:
Imam savršenu ženu koja me uzdržava, proživljavam najbolji period svog života, bavim se stvarima koje me raduju, brinem se za sve te životinje koje imamo, čitam, igram se, družim se, učim talijanski i PUTUJEM!
Lijena? Da.
Ali nije do toga. Do vremena je. Kada čovjek radi nema vremena za sve te "vanškolske aktivnosti" .
Kako to reći godinu dana mlađoj susjedi (išle smo u istu osnovnu školu a neki dan smo i prošetale do placa zajedno) koja mi priča kako se nije naspavala zadnjih 10 godina, koja ustaje u šest da bi skuhala prije posla i prije nego starija kćerka krene u školu, kojoj je jedino druženje kada odu na neku svadbu ili krstitke a to je u stvari tlaka jer spavanje mora nadoknađivati idućih dva tjedna jer inače liježe oko 10 osim ako treba peglati, onda pegla do 11 pa tek onda na spavanje....
Usput, koje je najneugodnije pitanje koje bi njoj mogla postaviti? Koja je tvoja najveća životna greška?
I eto, dovoljno sam egocentrična i zaljubljena u vlastiti život da mi ovo pitanje nije neugodno jer bih se sramila svojih izbora nego zato što ZNAM da će me osoba koja me pita osuđivati u sebi (nema muda reći na glas jer da ima muda ne bi me osuđivala) jer ja živim onako kako bi oni voljeli da mogu. Samo, oni vole svoje živote i svoje klince (muževe/žene uglavnom više ne) i ne bi mijenjali svoj jad za svu sreću ovoga svijeta a da zaborave na....da, prepoznali ste Šumu Striborovu....

Univerzalno neugodna pitanja
Znate na koja mislim. Dobro znate. To su sva ona pitanja na koja odgovaraš sa usiljenim smiješkom.
Kao:
svekrva ti je u posjetu, tri dana prije toga si manijakalno čistila stan...
" došla sam u krivo vrijeme? vidim da nisi stigla pospremiti... nema veze budem ti pomogla..."
poznanica sa bivšeg posla
" jesi se ti to dobila koju kilu?"
susjeda, vrata do
" sinoć sam čula čudne zvukove iz vašeg stana...stenjanje i usklike....skoro sam pozvala policiju ali si mislim, bolje da se ne mješam...vas muž tuče?"
muškarac/žena kojeg/u na kojeg se pališ
"sviđam ti se?"
Ovo zadnje je pogotovo nezgodno ako ne znaš kako odgovoriti na njega.

Ipak, mislim da ti nitko (osim stvarno dobrih prijatelja) ne može postaviti tako neugodno pitanje kakvo si možeš postaviti sama.

Za pretjerano znatiželjne:
ajmo, neugodna pitanja na sunce...

16.05.2012. u 10:18 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 14.05.2012.

Le bugie

Nova riječ za danas: la bugia. Laž.

Primila sam se tastature nakon sto godina
jer sam sva u čudima
i ne vjerujem
ni lažima koje slušam
ni da slušam to što slušam.
Iz tog razloga odlučila sam dati par savjeta nestručnim osobama koje su se primile tog nezahvalnog posla.

1. kad lažeš pokušaj ostati u okvirima realnog (ne ubacivati pretjerano scene iz omiljenih filmova)

2. prilikom laganja dobro bi bilo ocijeniti inteligenciju osobe kojoj lažeš pa prilagoditi svoju laž toj određenoj osobi. Netko je dovoljno ..jednostavan...da povjeruje gotovo svemu no netko će se gadno uvrijediti ako mu serviraš laž koju ni pas s maslom ne bi progutao. Kako bi cilj svake laži trebao biti njeno neotkrivanje - ovo je vrlo bitna stavka.

3. laž koju govoriš mora izdržati pritisak. Dakle, kad nešto slažeš, treba biti spreman i sposoban odgovoriti na nekoliko osnovnih pitanja koja se mogu postaviti nakon izgovaranja laži.
Primjeri:
- kakvo je bilo vrijeme?
- šta su oni radili za to vrijeme?
- kako si se vratio/la kući?
...
3. laž treba imati vjerodostojnost. Malo će mi ljudi povjerovati da sam sinoć skakala padobranom iz aviona. Ili da sam držala pauka na dlanu. Ili da sam trudna sa blizancima i odlučila ih (sve) zadržati.

4. svaka dobra laž treba imati dovoljno ali nikako ne previše detalja.
Treba ih imati jer joj oni daju trodimenzionalnost ali ako ih staviš previše - ili si baba od 89 godina koja se prisjeća prvog izlaska sa pokojnim mužem ili očito lažeš (pitanje je sad, da li i spomenuta baba laže).
"Ne želim pričati o tome" nije dobra rečenica kada si već u laži. Jer - da ne želiš pričati o tome onda laži opće ne bi bilo. Kod svake iole inteligentne osobe alarm se pali na tu rečenicu, ona uvijek nešto skriva. Kao i rečenica: "zašto te to zanima" - koja samo kupuje vrijeme dok histerično smišljaš laž da pokriješ prvu laž.

5. Jedna od najbitnijih stvari: ne zaboravljaj već izrečenu laž. Najlakši način da se laž otkrije je baš taj, zaboravnost. Ako imaš samo jedan bajt memorije - zapiši.

6. Ukoliko želiš napraviti karijeru od laganja - i tu imam savjet. Čitaj, čitaj, čitaj, čitaj, čitaj.
Neka to štivo ne bude isključivo naučna fantastika i bajke. I ne gledaj previše filmove. Posebno ne holivudska akcijska sranja. Iako....ponekad ne treba pogledati ni neki klasik tipa "Kuma" jer je samo pitanje vremena kad ćeš nekom sa drhtajem u glasu ispričati kako si se jutros probudio/la sa konjskom glavom u krevetu.
A tu ne mislim da se seksaš sa nekim tko liči na konja.

7. Ne laži majstorima laganja.

8. Ne laži onima koje su majstori lagali.

Za one koji žele znati više:
samo prvi stihovi idu uz moju situaciju...ali "laži me" ili "laže selo, lažu ljudi" još manje pašu

14.05.2012. u 11:45 • 1 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	svibanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31