Mačja Njuška

srijeda, 23.03.2011.

Frustracija

Uz bol i strah, odgovorno tvrdim, frustracija je najgori osjećaj koji postoji.
Bar meni. Valjda zato što nisam manijakalno ljubomorna, kažu da je to najgore.
Ali ta frustracija, sa njom se ne znam nositi.
Naime, ja sam jedno strahovito razmaženo stvorenje. Uvijek mi se u životu nađe netko tko nastavlja ono što su započeli moji roditelji još prilikom mog začeća. Jebote, toliko sam bila razmažena već prije rođenja da sam se rodila mjesec dana PREKASNO. Nije mi se dalo zajebavat sa svijetom.
Lijep je to život, kada si uvijek kap vode na dlanu i zjenica oka ali je ...pomalo teško u takvih okolnostima biti - ja.
Jer šta ako nešto nije po tvom.
Normalni ljudi, oni jusasti, kada im ne ide onako kako požele, slegnu ramenima i idu dalje. Ja? Ja sam spremna srušiti cijeli svijet. Frustracija se diže u meni kao plima i guši me i ne mogu disati i spremna sam srušiti cijeli svijet da bude onako kako ja hoću.
Gore je od bijesa jer bijes je moguće ugušiti, ono, zvizneš šakom o zid i imaš drugi problem (boli te šaka) pa si dalje bijesan samo na sebe jer si idiot koji je pljusnuo šakom o zid.
Gore je i od mržnje, koja je najgluplji osjećaj jer ona ždere tebe a ne osobu koju mrziš, koja od tvoje mržnje nema ništa. A ti možeš dobiti čir na želucu, visoki tlak i sudsku zabranu prilaska.
Čak ću na ovom mjestu postaviti pitanje i straha. Strah paralizira, istina, ali kloniš li se stvari/situacija/osoba kojih se bojiš, sasvim ti je ok.
A frustracija je sveprisutna, kada te napadne.
Nemirna si, svaka stanica tvoga tijela urla i zapomaže i zahtjeva. Onako, kao neodgojeni klinci u dućanu kada im mama odbije kupiti kinder jaje.
Ništa ti ne može privući pažnju jer, valjda jedino u tom slučaju, ti je koncentacija stopostotna. Nema pomoći, jedino što te može smiriti je TO.
Ljudi često omalovažavaju frustraciju.
Uglavnom je povezuju sa seksom, odnosno pomanjkanjem istog, uglavom kod žena koje su na ovaj ili onaj način iznad njih.
Ali seks (o, jebote, seks!) je samo jedna mala, majušna, minijaturna sitničica koja te može frustrirati. I najnepojebljiviji ljudi mogu podrkat.
Druge su stvari koje sjebavaju, one koje su ti duboko bitne. Ima i onih koje deru po podsvjesti pa znaš da bi ali ne znaš točno šta. Pa si, osim što si frustriran zbog toga zbog čega već podsvjesno jesi, frustriran i zato što ne znaš šta je to.
Ajd, bar nešto.
Kad sam ja frustrirana dobro znam koji je razlog.
Što mi u tim slučajevima uopće ne pomaže.
Jer kada ja nešto želim, želim odmah. I želim očajnički.

Za one koji žele znati više:

AAAAaaaAAAAAaAAAaAAAAaaaaaaaaAAaaaa!!!!!!!!!!!!

23.03.2011. u 16:17 • 3 Komentara • Print • #

Pakao, raj ili čistilište

Noup, ništa se nije promijenilo i dalje ne vjerujem u Boga ni ova mjesta nabrojana u naslovu. Ali kako imam i maštu i prijateljicu koja istu potiče da divlja...malo sam si razmišljala o tome kako bi izgledalo u raju i paklu, o ekipi i zajebima.
Odavno je poznata ona stara; u raju je lijepo ali u paklu je ekipa.
Ajmo zato, prvo odraditi raj.
U raju su ljudi koji su bezgriješni.
Koja vam prva misao pada na pamet? Da je u raju dosadno?
Ili možda; u raju nije gužva?
Dakle, lebdimo mi tako na oblacima u raju i jedemo Philadelphiju, mali debeli anđeli lepršaju oko nas kao muhe, Bog nam se smiješi a mi...
..šta?
Ima ta neka teorija da je raj, kao i pakao, subjektivan.
Znači, sve što poželim imam?
Ok, da li smijem, recimo, duvati u raju? Mislim, drogiranje je grijeh, nije li? Smijem li se jebavat gore? Jer mislim da je i seksanje koje nije u svrhu reprodukcije takođe grijeh. Da li je dopušteno gledati Big Brother i veseliti se njihovoj nesreći? Ili time kršimo nekoliko smrtnih grijeha? Smijem li bar čitati gore? Ili se smije čitati samo Biblija? Ima li net i ako da, koje brzine?
...ne znam, ali ja čak ne mogu ni zamisliti raj u kojem bi meni bilo dobro...
Pakao? Ok, tamo je ekipa.
No, ne zaboravimo da je pakao suprotnost raju i da je tamo gadno. Mora biti, tako veli svaka bogobojazna baba. Znači ta ekipa ti ništa neće pomoći jer mora biti i neki zajeb u igri. Ne smiješ se družiti ili ste u samicama da se i ne vidite ili nemate rizle ili nema muzike (ili su samo narodnjaci) ili su životinje zabranjene ili ...garant je nešto još gore. Sigurna sam da je Vrag maštovitiji od mene.
Subjektivan pakao bi bio pun paukova, tog sam svjesna. Ili bi to bilo samo vječno penjanje na Magic Mountin bez oduševljenja spuštanjem. Ili bi me zaposlili u klaonici pasa i mačaka. Ili živimo s roditeljima tamo...
... i opet ne znam, pakao je prezajeban da bi ga ocijenila samo tako...
Ostaje mi čistilište.
Nekako mi se čini da je čistilište najveći zajeb od svega.
Jednom sam ga, u nekon davnom tipkanju opisala kao mjesto gdje čistiš travu ali ne možeš zapaliti. Oh, sad sam nadogradila.
Mislim da je čistilište mjesto gdje ti je sve blizu, nadohvat ruke, ali za čmr predaleko i nedostižno.
Tako tamo imaš joint ali nemaš ni upaljača ni šibica ni onaj kamen s kojim se kreše.
Tamo je i onaj kojeg želiš, ponuđen i spreman za tebe. Samo što se nalazi iza neprobojnog stakla i ne možeš ništa s njim. Osim drkati dok ga gledaš. I pustiti da frustracija raste tisućama godina.
Tamo ćeš dobiti ćevape bez luka, mp3 bez slušalica, knjigu na turskom jeziku, platonsku ljubav, prijatelje iz koristi, komp bez tipkovnice.
Fak.
Ne znam kakav je pakao, ali meni čistilište izgleda puno gore.
Frustracija do bola.
Ali to je već druga tema.
...i to vrlo, vrlo privlačna.

Za one koji žele znati više:
gore, dolje....glavno da nije sredina...

23.03.2011. u 15:42 • 2 Komentara • Print • #

subota, 19.03.2011.

Normalan život

Što ima svaka normalna žena?

- cipele sa petom (ili se veli; na petu?)
- muža
- dijete (može i više komada)
- posao u računovodstvu
- svekrvu koju ne podnosi
- kronični nedostatak vremena
- zlatni prsten na lijevoj ruci a možda i neku drugu zlatninu
- manje od tri životinje u stanu

Kako normalna žena provodi dan?

- spremanje stana na dnevnoj bazi
- veće spremanje stana na tjednoj bazi
- generalke na mjesečnoj bazi
- kuhanje pravog ručka (jer oni mogu pojesti bilo šta ali tu je dijete)
- pranje i peglanje za cijelu obitelj
- seks sa mužem prije spavanja dok on misli na onu malu iz kladionice a ona na bivšeg jebača
- kava sa susjedom ili prijateljicom (ili dvije kave)
- tržnica na putu s posla (ili bar dućan) pa teglenje vrećica doma
- bar po jedna sapunica sa turskog i španjolskog govornog područja
- na netu nije više od 15 minuta dnevno, ako i kad uhvati red
- odgajanje djece

O čemu mašta normalna žena?

- o slobodnom vremenu
- o osami
- o tišini
- o susjedu
- o Brad Pittu
- o Golfu
- o razvodu

Prijateljice normalne žene:

- zavide joj
- tračaju ju
- jebu joj muža
- posuđuju si međusobno recepte jer im je internet još stran

Normalna žena ne sjeća se:

- kada je zadnji put odležala dva sata u kadi
- kada je zadnji put pročitala knjigu
- kada je zadnji put imala vikend samo za sebe
- kada je zadnji put svršila
- kada se zadnji put napila/napušila/ostalo
- svojih snova
- da je nekad bila mlada

Idem sad provjeriti kakav sam kandidat na normalnu ženu sa normalnim životom.
...
...
...
...mislim da imam 4 podudaranja i to samo ako si lažemo pa kažemo da maštam o Golfu.

Za one koji žele znati više:
...got to please your self...

19.03.2011. u 15:25 • 1 Komentara • Print • #

petak, 18.03.2011.

Jedina, jednina, množine i tako to

O čemu se radi ako ne o egu kada želimo biti jedini?
Ajmo, na brzinu, dozu realizma; ljudi nisu labudovi (osim tu i tamo neke balerine). Ako nama krepucne partner nakon nekovremenskog tugovanja naći ćemo novog. Nećemo ni čekati da partner na takav način ode, ostavit ćemo ga kada nam dosadi - ili će on nas, kad mi dosadimo njemu. Pa onda, nepomirljive razlike. Istina, ostavim te u trenu ako slušaš Thompsona, ali kako sam se uopće našla u vezi sa potencijalnim Thompsonovcem? Nepomirljive razlike su samo lijepa fraza za "pun mi te kurac".
Sve u svemu, jasno je (ih, kako mi prsti umjesto na "s" poletio na "d" pa ispalo da je jadno, što pomalo i je) da ljudi nisu spremni dati jedinost ali im je, u isto vrijeme, jako bitno da budu jedini.
I u čemu je tu stvar, molit ću lijepo?
Jednom je jedna moja bivša objašnjavala (neko društvo je bilo, neka rasprava se povela a alkohol je samo dodavao hrabrost da se pred drugima izgovori ono što se ne može u četiri oka) kako je nerealno očekivati da nam netko bude sve. I od druge strane i od nas samih, jer ne postoji ni jedna osoba na svijetu koja nam može dati sve što trebamo.
Istina.
Zato je imam Noisansicu, njoj laprdam i lamentiram i liječim se na taj način.
Zato imam Kozu, da joj se divim i da poželim da u idućem životu i ja budem Ispravna kao ona.
Zato imam SPK, da prošetam i pretresem sadržaje, pohvale i omaške u ideji svih knjiga ikad napisanih (čak smo i Bibliju protresle).
No, to su prijatelji, jedna sasvim druga kategorija...
Kad si u jednini nije strašno imati množinu egodizatelja oko sebe. Zašto ne? Neka ih je i stotina, ako imaš dovoljno osobina kojima ih možeš zadiviti. Ali šta se događa kada si množina a ipak želiš imati više od jedne osobe koja te želi?
I da li sam u zabludi kada mislim da je to pitanje ega?
Da li se radi o prirodnoj potrebi čovjeka da ima sve, sada i odmah?
Da li je množina ono što je prirodno a moral, etika, vjera (ili neki drugi kurac) nas prisiljava da se ukalupimo i budemo jednina jednini?
I od kud ta dvostruka mjerila koja nam potvrđuju da je ok ono što mi radimo ali ne i ono što rade nama?
Ljudi su zajebani.
Idući put se rađam kao labud.
Mali, debeli, crni labud....pa da vidiš...

Za one koji žele znati više:
navodno, ali isto tako, baš njega najviše šutaju nogama, zar ne?
moj zaključak na upravo napisani blog

18.03.2011. u 10:35 • 2 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	ožujak, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31