Mačja Njuška

petak, 25.02.2011.

Savršenost

Navodno ne postoji.
Pitam se, kada su rekli da ne postoji da li su dodali da je savršenost u očima promatrača? Možda opće, globalno savršenstvo ne postoji ali sklona sam povjerovati da naša, mala, pojedinačna savršenstva ipak postoje.
Jer što je savršenstvo?
Od mnogih definicija ja ću izabrati jednu, koja mi se čini najviše odgovarajućom, pa ću je preraditi; jer nije savršena:
Savršenstvo je nešto što se ne može promijeniti.
Ili, po Mačjoj Njušci:
Savršenstvo je nešto što NE ŽELIŠ promijeniti.
Samo, da li je savršenstvo konstanta ili je savršenstvo ostvarivo samo u trenutku.
Uzmimo za primjer Cat-Jana.
On je, po mom mišljenju savršen.
S. će reći da je drag ali grozan jer je hard to pet.
M. će reći da je savršen ali ima bijele dlake a to mu je minus.
M. NJ. će reći da je savršen i potpisat će to sve dok je dotični mačak ne ugrize za lakat a onda će smatrati da je daleko od savršenstva a blizu mačjeg kretenizma.
Pa ti onda znaj.
Ima okusa koji su savršeni i kojima nema zamjerke.
Mislim na zeleni Orbit i na ABC sir. Vidi, probali su dodavati šunku, vlasce, što li, i samo su zasrali stvar. U ABC sir (Orbit sa šunkom? zanimljivo...). Znači on je nepromjenjiv. I savršen. Meni. Ako tebi nije onda ne znaš šta je dobro.
Ima mirisa koji su savršeni; Felce azzuro, recimo. No, ja nisam savršena, alergična sam na njega. Ili on nije savršen, kada nije kompatibilan sa mojom kožom. Filozofsko pitanje. Trebalo bi pitati Osho-a.
Ono u šta sam sigurna je da ima savršenih trenutaka.
Neću sada ulaziti preduboko u moju intimu (jer znam da ovo ponekad čitucnu i oči koje ne bi trebale) pa ću spomenuti onaj Moj Savršeni Trenutak za koji svi znaju.
Trenutak dolaska na Garalandovo parkiralište.
Nepromjenjiv. Ne može biti bolje. Ili može...da ne naplaćuju parkiranje.
No, ne ocjenjujem savršenstvo parkirališta (garant nije savršeno, ali ja ni njemu ne vidim zamjerke ali to je možda zato što nisam ni tražila zamjerku) nego osjećaj koji imam kada dođem tamo. Svoj na svome. Iako je sve to baš suprotno onome što je, nit' je parkiralište moje nit' sam ja svoja kada sam na njemu.
Ljudi? Ima li savršenih ljudi?
Ili samo ima ljudi koji su napravljeni po našoj mjeri?
Ili koji mogu dobro odigrati ulogu savršene osobe?
I kakva bi ta savršena osoba trebala biti?
Da li njeno govno miriše?
Ha?

...
jebala me premišljanja u rano jutro
...

Za one koji žele znati više:
p-r-r-r- fuck - t (nije greška u pisanju/pitanju)

25.02.2011. u 09:59 • 2 Komentara • Print • #

utorak, 22.02.2011.

Brojevi

124 dana do puta u Gardaland
(non vedo l'ora...)
99 dana do mog rođendana
(non vedo l'ora)
kojem pripada broj 37
(sve mi to govori da starim)
i broj 1, jer zna se tko je na prvom mjestu
(taj dan)
9 je broj životinja koje se linjaju u mom stanu
(Zeru sam računala kao cijelu životinju)

Dakle, kad bi danas uplaćivala listić izabrala bi:

124, 99, 37, 1 i 9

Ima kakva lutrija do broja 124?

Za one koji žele znati više:
voziiiii me vlaaaaaaak....

22.02.2011. u 12:36 • 0 Komentara • Print • #

subota, 19.02.2011.

Zbunjene

Mobitel je zacičao porukom.
Tanja baci pogled pa odmah za njim još jedan. Lea se javlja.
Pasrit, Bojanin tata je umro.
Jadna Bojana, još joj je samo to trebalo, nije joj dosta sranja a i morat će se na sprovod.
Tja, treba javiti Ariani.
Nema te krize koju ne bi par poruka moglo riješiti.
Dogovor je pao. Tanja će "pokupiti" Arianu, idu zajedno.
Lea će, naravno, već biti tamo, sa Bojanom. Vide se tamo. On d fejs of d plejs.
Kad je bal nek je maskembal, odlučio je Bog i struštio kišu na ožalošćene.
(i ostale ali oni nam ni najmanje nisu važni za ovu priču)
Ariana je već čekala kada je Tanja skrenula autom u njenu ulicu. Vidjela ju je odmah, na prvu. Krenula je prema cesti no u tom je trenutku Tanja već skrenula na parking, odmah iza kombija, parkiranog prikladno, da sakrije Arijani Tanju u autu. I obrnuto.
Nakon iskrivljivanja vratova zbog gledanja oko sebe i jednog trubljenja, konačno je vrijeme za pokret.
U autu izvrsna atmosfera. Ima nekih ljudi koji kad se sretnu...pa, nekako uvijek krene krivo. Ili pravo, ovisi o kutu gledanja. Njih dvije su definitivno jedne od takvih. Osjećaju se cerekavo. Glupo. Idu na sprovod. Ali smjehovi bjeguckaju.
I već se skrivaju ispod kišobrana onaj kratak put od parkirališta do krematorija. Lea je već tamo, sa bratom i prijateljicama. Oni su svi već odgulili saućešćavanje tako da ih samo upute u pravom smjeru.
Curama više nije smješno. Bojana je sigurno tužna, shrvana.
Upute se do grupice postarije gospode i stanu tik iza njih, u, kako su mislile, red za izražavanje tuge. Ariana je iskoristila priliku da znatiželjnoj Tanji prokomentira događaje sa nedavnog "tematskog" partija na kojem je bila. Zanimljiv sadržaj, ljudi prisluškuju, pomislile su, kada su se, svako toliko, neki od vremešnih gospodina okrenuli i upitno zagledali u njih.
Zapričale se cure pa nisu ni primjetile kako se taj red (iznimno) sporo kreće.
Sve dok.
Lea došeta do njih.
"Cure, red vam je tamo"
Starčeki su vidno odahnuli kada su se (poluhisterične od suzdržavanja smijeha) cure premjestile desetak metara dalje u red u kojem su odavno trebale biti.

Za one koji žele znati više
ou nou!

19.02.2011. u 23:25 • 2 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 07.02.2011.

Imam ludu maštu ja...

...vodi me do divnih, belih oblaka
i do zvezda i sve dalje, dalje još
i zbog nje mi život nikad nije loš.

Dobro, sad malo lažem. Nije da mi život nikad nije loš. Zna biti gadan. Neću sad ulaziti u to da li je maštom još više "pogadnim" isti ili je to....nešto drugo.
Neću uopće pričati o tome; pogledajmo samo onu lijepu stranu.

SITUACIJA

nasip, malo puše vjetar ali je sunčano, Sava malko...smrdi?...no, ima miris po slatkovodnoj vodi zubo

(ok, sad si samo vizualiziraj moj zamagljeni pogled)

U MOJOJ GLAVI

Jezero Garda ispred mene, sa desne strane (klinac, to je lijeva!) vidim Alpe a ravno-pa lijevo (da, desno) se nazire Gardaland. Vidim gljivu Space Vertiga i vrhove Blue Tornada. Nekoliko brodića, čamaca, kaića (čega li?) plovuckaju po jezeru. Vidim šetnicu ispred sebe, primjećujem (tamo nisam) da su ploče od kojih je napravljena identične onima u Gardalandu. Vidim i šljunak koji dijeli šetnicu od vode, tamo lijevo (zbilja lijevo) je taj dio toliko širok da je plaža ali ovdje ...baš i nije. A i trska je preblizu. Malo desno nalazi se livada sa drvećem blago nagnutim prema jezeru. Od vjetra sa Alpa. Da li je to bura ako ne puše na more nego na jezero? Vidim psa, crn je. Zove se Beli. Žena se malo zajebala. Ili samo ne zna hrvatski. Bit' će da je to.
Po razmještaju stvari oko sebe znam gdje sam. Na klupi. I već pod dupetom osjećam ugrijane daske klupe. Uzbuđena sam, nestrpljiva...Ide mi se.

SITUACIJA

Bile u šopingu, tamo kod Jankomirskog mosta. Vraćamo se doma, prolazimo ispod podvožnaka kod City Centra One.

U MOJOJ GLAVI

Autoput sa četri trake (da, jedna je zaustavna i tri normalne). Puno tablica sa zvijezdicama EU. I naljepnicama sa jednim slovom koje je u stvari samo potez olovkom i nema zavijutaka na sebi. Prolazimo ispod podvožnjaka, sretne jer na autoputovima nikad nema kružnih tokova sa prekasno postavljenim putokazima. Piški mi se toliko da me mjehur boli. Au.

....ne moram ja nigdje, sve je već u mojoj glavi.
A sada sam pisala samo o Gardi jer o drugim stvarima je bolje da NE pišem, ma koliko me svrbili prsti.

Uspavljivanje? Najbolji dio dana.
Pričam si priče za laku noć...oh, inspiracije, oh, divote...

Sve se svodi na Balaševića... i zbog nje mi život nikad nije loš.

Za one koji žele znati više:
Mnogo mi znači to...

07.02.2011. u 19:37 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 06.02.2011.

Čekanje

Nisam strpljiva.
Želim sve sad i sve odmah.
Nisam baš ni za nadanja, više sam za ostvarivanje snova.
Ni obožavateljica zasjeda i čéka nisam, ni kad je lov ni kad je život (vulgaris) u pitanju.
Prozor mi je okrenut u krivu stranu.
Jutros sam se, opet, probudila zapišana.
A čak nisam ni spavala sa djetetom.

Za one koji žele znati više:
vriiiiiiišt

06.02.2011. u 12:56 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 01.02.2011.

Pitali su, ja pristojno odgovaram

day 01 - your favorite song
bar trenutno
day 02 - your least favorite song
zbljuv
day 03 - a song that makes you happy
i odmah se cerim
day 04 - a song that makes you sad
R.I.P. Tia
day 05 - a song that reminds you of someone
R.I.P Laj
day 06 - a song that reminds you of somewhere
O - o - o!!!
day 07 - a song that reminds you of a certain event
jedno pišanje u Belom Manastiru
day 08 - a song that you know all the words to
do zadnjeg slova!
day 09 - a song that you can dance to
ili se bar klimatat...
day 10 - a song that makes you fall asleep
ono, zbilja...
day 11 - a song from your favorite band
...da li baš ta pjesma? ali da, taj bend.
day 12 - a song from a band you hate
tkn-dšn
day 13 - a song that is a guilty pleasure
hehehehe
day 14 - a song that no one would expect you to love
ušokirajte se na licu mjesta, dame moje..
day 15 - a song that describes you
you look suprised...
day 16 - a song that you used to love but now hate
...
day 17 - a song that you hear often on the radio
ne često....uvijek!
day 18 - a song that you wish you heard on the radio
heeeeeeeej!
day 19 - a song from your favorite album
tuuuuuu-naaaaaaajt!!!
day 20 - a song that you listen to when you’re angry
nemoj...
day 21 - a song that you listen to when you’re happy
ili kada želim biti sretna...
day 22 - a song that you listen to when you’re sad
i onda sam ZBILJA tužna
day 23 - a song that you want to play at your wedding
hehehe
day 24 - a song that you want to play at your funeral
Tja, onaj tko treba znati, zna...
day 25 - a song that makes you laugh
i odmah sam ovakva ---> :D
day 26 - a song that you can play on an instrument
eh, da mi je sad blok flauta....
day 27 - a song that you wish you could play
love, love, love!
day 28 - a song that makes you feel guilty
.
day 29 - a song from your childhood
kad sam imala neke tri...
nastala kada sam imala 2 - nasjedila sam se u tramvaju pjevajući ju
day 30 - your favorite song at this time last year
jel može prije dvije godine?

Za one koji žele znati više:
a šta bi još htjeli znati?

01.02.2011. u 17:30 • 3 Komentara • Print • #

O luku ili Kako odoljeti iskušenju

Bog si je posebno dao truda kada je radio luk. Dao mu je ljutkastu sočnost, rezak miris od kojeg cure sline, privlačnu zaobljenost i bogatu sjajnu boju a tek kada je smislo najbolju kombinaciju palo mu na pamet da ga složi u slojeve.
Nije bio lijen Bog, taj dan, kada je radio luk.
Kada je radio mene nije si dao toliko truda. Zboravio je, recimo, da mi ugradi čip za - podnošenje luka.
Vidim luk. Vidim ga i poželim ga. Nema tu puno priče.
Nisam jedna od onih koje, kad vide lijepu glavicu, okrenu glavu na drugu stranu.
Oh, ne - iako znam da ne smijem, primim luk u ruku, okrećem ga, provjeravam da li je tvrd, približim mu nos pa duboko udahnem da osjetim njegov zamamni miris i tako provjerim da li je ljut ili sladak...na ovom mjestu već sline cure i ja hvatam nož da ga zarežem, ali...
Znam da nije dobro da ga konzumiram.
Nikako.
Znam da mi neće biti dobro ako zagrizem.
Znam da će mi se pobuniti želudac.
Znam da će mi se dići temperatura.
Znam da ću biti sanjiva i njeeeakava.
Znam da ću požaliti ako pustim zube da ga zagrizu.
Pa ga vratim na policu sa koje sam ga uzela.
Zatvorim vrata za njim.
Bolje je tako, i smrdila bi danima od njega...

Za one koji žele znati više:
kako nema prigodne pjesme o luku predlažem da poslušate ono što ja slušam...danima...

01.02.2011. u 12:57 • 5 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	veljača, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28