Imam ludu maštu ja...

ponedjeljak, 07.02.2011.

...vodi me do divnih, belih oblaka
i do zvezda i sve dalje, dalje još
i zbog nje mi život nikad nije loš.

Dobro, sad malo lažem. Nije da mi život nikad nije loš. Zna biti gadan. Neću sad ulaziti u to da li je maštom još više "pogadnim" isti ili je to....nešto drugo.
Neću uopće pričati o tome; pogledajmo samo onu lijepu stranu.

SITUACIJA

nasip, malo puše vjetar ali je sunčano, Sava malko...smrdi?...no, ima miris po slatkovodnoj vodi zubo

(ok, sad si samo vizualiziraj moj zamagljeni pogled)

U MOJOJ GLAVI

Jezero Garda ispred mene, sa desne strane (klinac, to je lijeva!) vidim Alpe a ravno-pa lijevo (da, desno) se nazire Gardaland. Vidim gljivu Space Vertiga i vrhove Blue Tornada. Nekoliko brodića, čamaca, kaića (čega li?) plovuckaju po jezeru. Vidim šetnicu ispred sebe, primjećujem (tamo nisam) da su ploče od kojih je napravljena identične onima u Gardalandu. Vidim i šljunak koji dijeli šetnicu od vode, tamo lijevo (zbilja lijevo) je taj dio toliko širok da je plaža ali ovdje ...baš i nije. A i trska je preblizu. Malo desno nalazi se livada sa drvećem blago nagnutim prema jezeru. Od vjetra sa Alpa. Da li je to bura ako ne puše na more nego na jezero? Vidim psa, crn je. Zove se Beli. Žena se malo zajebala. Ili samo ne zna hrvatski. Bit' će da je to.
Po razmještaju stvari oko sebe znam gdje sam. Na klupi. I već pod dupetom osjećam ugrijane daske klupe. Uzbuđena sam, nestrpljiva...Ide mi se.

SITUACIJA

Bile u šopingu, tamo kod Jankomirskog mosta. Vraćamo se doma, prolazimo ispod podvožnaka kod City Centra One.

U MOJOJ GLAVI

Autoput sa četri trake (da, jedna je zaustavna i tri normalne). Puno tablica sa zvijezdicama EU. I naljepnicama sa jednim slovom koje je u stvari samo potez olovkom i nema zavijutaka na sebi. Prolazimo ispod podvožnjaka, sretne jer na autoputovima nikad nema kružnih tokova sa prekasno postavljenim putokazima. Piški mi se toliko da me mjehur boli. Au.

....ne moram ja nigdje, sve je već u mojoj glavi.
A sada sam pisala samo o Gardi jer o drugim stvarima je bolje da NE pišem, ma koliko me svrbili prsti.

Uspavljivanje? Najbolji dio dana.
Pričam si priče za laku noć...oh, inspiracije, oh, divote...

Sve se svodi na Balaševića... i zbog nje mi život nikad nije loš.

Za one koji žele znati više:
Mnogo mi znači to...

07.02.2011. u 19:37 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	veljača, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28