Mačja Njuška

subota, 25.06.2011.

Ode ja

..čeka me Italija, čeka me Garda, čeka me Prezzemolo osobno...

Za one koji žele znati više:
neka pričekaju dok se ne vratim.

25.06.2011. u 21:56 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 20.06.2011.

Raj na Zemlji?

Io quando voglio salgo sulle nuvole
poi apro gli occhi e sono a Gardaland.

Za one koji žele znati više:

Zanima vas kako do "raja na Zemlji"? Nađite si neki raj..ili neka vam netko stvori raj za vas, vaš mali privatni raj - gdje se budite sa pogledom na Gardaland.
Za to, na žalost, ne postoji link.

ali ajde...kako su mi to i opjevali, to što ja imam i osjećam, eto vam ga (na):

ma chi l'ha detto che non e possibile ????

20.06.2011. u 14:55 • 3 Komentara • Print • #

četvrtak, 16.06.2011.

Petica

Prošlo je desetak godina (sumnjam da je čak prošlo jedanaest) od preseljenja iz Petice. Nije mi loše ovdje, u Šestici, nimalo. Stan mi je upola manji ali koga briga, kada se broj stanovnika drastično spustio (sa tri na jedan). Manje su i režije a to je uvijek dobra vijest. Prva mi je susjeda zakon, susjedi preko puta uobraženje seljačine a susjedi do (sa druge strane) korektni. Sve u svemu, nije loše.
Ali tamo...tamo sam imala susjede koje sam zvala sa prefiksom teta i striček. Ljudi koje sam znala, sa čijom sam se djecom igrala, znaš već...ove ovdje, susjedi, da, ali njih sam znala samo iz viđenja. Oni su iz velike Šestice, tko njih šljivi?
Petica je za cijeli jedan kat i za pet stanova po katu manja. Manja gužva, odmah prisniji odnosi. Tamo smo svi znali svima imena...tada. Vjerujem da se to sada promijenilo. Mnogi su odselili (ne samo u drugi ulaz, kao ja), mnogi su umrli (doselili smo se tu, mi, prva generacija ove zgrade - prije trideset i dvije godine), ima puno došljaka. Neki novi, friško rođeni klinci i novi psi. Lero, Topsi i moj Ajax su bili jedini psi u ulazu. Od toga dva na prvom katu. Baš smo bili ponosni na sebe. A još nam je dolazila na kat, povremeno (tu joj je živjela mama od vlasnika), i jedna Irska vučja hrtica (Soraja, pokoj joj duši)... sada su tamo Bubi i Huver i Nuša. Sunce im njihovo Petaško, uvijek su u tom ulazu bili najljepši psi (ok, Bubija izuzmimo on je, ne svojom krivnjom, maltezer).
U ulazu smo imali poznatu balerinu i njenog nešto manje poznatog muža baletana (da spomenem ime, znale bi za njih), imali smo - i još uvijek imaju - poznatog slikara (znale bi i njega) i hrpetinu bankara (zagrebačka banka, svi do jednog, uključujući i moju mamu). Djece je bilo puno i svi smo bili tu negdje, godinu dvije, gore ili dole. Neloše mjesto za odrastati.
Kad živiš na prvom katu potpuno je nebitno ima li struje ili nema. Sad mi je to od životne važnosti, jebem ti liftove...
Ono što tamo nisam imala, a ovdje imam je - pogled. Kad se popneš u ove visine pogled preleti preko kontejnera (na koji je pucao prozor moje sobe), preko drveta (ispred spavaće sobe) i susjedne zgrade (dnevna soba, kuhinja, balkon). Ali sam imala propuh, ako sam htjela. Stan je gledao na sjever i zapad i jug. Samo sam istočno bila zakinuta. A sad? Istok je jedina opcija.
U početku, kada smo se tek preselili, znalo mi se desiti da zabunom odem u Peticu umjesto u Šesticu, popnem se na prvi kat, krenem prema stanu i onda - ah! pokunjeno izlaženje iz ulaza i odlazak tamo gdje mi je mjesto...
Ponekad se i sad dogodi da uđem u Peticu, ali više ne zabunom. Oni nemaju manijakalnog predstavnika stanara sklonog dizanju kredita tako da je ulaz manje više isti onakav kakvog sam ga ostavila. Zamislite osjećaj poznatosti dok ulazim tamo i napamet hodam prema liftu, noge znaju put, uvijek idem na mali, iako je veliki bliže...jer ja sam stanovala na strani malog lifta... I sam lift, oh koji déjŕ vu...ista boja kao onda, iste tipke koje sam stiskala tisuće puta, isto ono ogledalo od kojeg imam ožiljak iznad malog prsta desne ruke....
Ne idem na svoj kat nikada. Moji nekadašnji prvi susjedi - pa fino se pozdravljamo i drago mi je kad ih vidim i njihove su mi kćerke FB prijateljice ali ne idem više kod njih doma. Preblizu je mog...nekadašnjeg stana, mjesta gdje sam odrastala, mjesta koje je prošlo sa mnom toliko toga da je bolesno i prisjetiti se. Drugi kat(ovi) su neusporedivo bolja opcija. Manje bole. Ugodno je tamo. Kao doma. Iako nisu MOJ dom. Čarolija Petice. Ovdje se samo u mom stanu osjećam kao doma a do stana, kao da sam u posjeti nekome, čak i sada, desetak godina kasnije.
Kada se seliš, treba se odseliti daleko. Bar drugi kvart, barem toliko. Ne gledati kroz svoj prozor u suprotnom smjeru, ne mrziti (totalno bezraznožno ali i totalno neizbježno) ljude koji su ga okupirali (kakve veze ima nadoplata koju su nam dali?). Trebalo je da. Ali se lakše ovako seliti. Puno lakše.
Petica je na neki čudan način ostala moj dom. Ponekad maštam da opet živim tamo. Sa blesavom željom i ludom strasti, kao da maštam o životu na Gardi...
Petica, volim te. (nemoj nikome reći)

Za one koji žele znati (još) više:
i za mamu <3

16.06.2011. u 13:26 • 2 Komentara • Print • #

utorak, 14.06.2011.

Zahvalna sam

1. jer su mi životinje zdrave
2. jer ih imam toliko
3. jer ih imam gdje držati i čime hraniti
4. jer se Ona tako dobro brine o meni da se ja UOPĆE ne moram brinuti o sebi
5. jer mogu sa nestrpljenjem gledati u daleku budućnost
6. jer se tati vratio mačak
7. jer učim talijanski i znam šta znači "terremoto" i "treno" i "stanco" i "mucca" i naravno "uscita"
8. jer za 12 dana idem u Gardaland
9. imam par jebeno dobrih prijateljica
10. jer sam naučila vezati čvorić od trešnjine peteljke
11. jer sam voljena
12. jer vole kad ih volim
13. na svojoj razmaženosti
14. jer mi Ona ne sere kad duvam
15. jer imam hrpetinu stvarno dobrih knjiga, preko 50 šalica i friško pokrečen stan
16. jer imam komp koji radi i rezervni laptop (kojeg se klonim kao da ću ureći komp ako ga dotaknem)
17. jer sa svojih 37 godina i dalje mogu biti dijete
18. jer znam pisati
19. jer Noisens misli da sa pametna
20. jer imam ljubičasti mobitel
21. jer će Irena pričuvati Mašunku dok me nema
22. jer imam susjede kojima se mogu obratiti
23. jer je moj tata (zahvaljujući Njoj) zbrinut
24. jer ne moram na svadbu (e za to sam turbo (kao u torbo narodnjaci) zahvalna)
25. jer je TU, blizu
26. jer sam imala sreću da znam Tajnu prije Tajne
27. jer mogu svršiti
28. jer me rijetko kad nešto boli
29. jer mogu pjevati
30. jer je Veliki Brat pri kraju i završava baš na vrijeme
31. jer sam izgubila neke prijatelje koji to nisu bili
32. jer ću ponovo ići na Medieval večeru
33. jer Noisans nikad nije uzela natrag narančastu kutijicu
34. što su hrčci još živi
35. jer me Koza, usprkos svim mojim manama i posrnućima i dalje voli i smatra srodnom dušom
36. zato što ne živim u Splitu
37. jer imam veeeliku kadu (dole tuš kabine!)
38. na slušalicama, koje kad staviš, ne čuješ ni telefon koji ti zvoni 15 cm od uha
39. što se Jovanotti uopće počeo baviti muzikom
40. a i Balašević
41. a i što mi starci nisu slušali narodnjake, ni Mišu Kovača
42. jer sam ove godine dobila dvije (brojem; 2!) torte od jagoda za rođendan
43. jer imam "kako je propao RNR" i mogu ga gledati svaki dan
44. jer imam zelene oči koje se svima sviđaju
45. jer poznam retušerku pa mogu, ako to poželim, sva izgledati savršeno
46. jer nisam na dijeti (jupiiii!)
47. jer znam svojim rukama napraviti snovolovku (koja ne funkcionira, doduše..ali ipak, tenk ju jutjub!!)
48. jer neki misle da sam duhovita
49. jer se ne moram družiti sa obitelji
50. jer politika ne ide u moju butigu
51. jer ću vidjeti i EuroDisney, kad tad
52. jer ne vjerujem u Boga i ...jer je Papa otišao
53. jer imam objavljenu priču u pravoj knjizi a ne samo onlajn
54. jer nemam kurje oko, ni urasli nokat
55. jer je Ona znala izabrati pravu blagajnu
56. jer postoje krave, a kad postoje krave postoji i sir
57. jer su mi starci bili pametni pa napravili vikendicu na takvom mjestu da se iz nje ne vidi ni jedna druga kuća
58. jer uvijek imam soka u frižideru
59. na razglednicama koje sam dobila
60. što se uvijek, uvijek, baš, baš uvijek nasmiješi kada me vidi
61. na Romantičnom Egoistu
62. što mi MP3 još uvijek radi ko vurica (u stvari je MP4 ali koga briga)
64. što postoji šansa da ću jednog dana biti ponosna Hubert-imateljica
65. što nemam mengu na mjesečnoj bazi
66. jer imam puno fotografija iz vremena kad sam bila mala
67. jer me nikad nitko nije popljuvao zbog moje seksualne neorijentiranosti
68. jer sam bila na dva koncerta Ramonesa (ova današnja omladina nema tu mogućnost)
69. jer sam duboko uvjerena da me čeka još puno lijepih stvari
70. jer sam alergična na zlato pa me nitko ne tjera da ga nosim
71. što imam kaubojski šešir
72. što sam okružena tolerantnim ljudima (ok, da nisu takvi davno bi pobjegli od mene)
73. jer živim sama (asocijalka, da, jebat ga)
74. jer ne pijem alkohol (ovo zahvaljujem sama sebi) i nisam (prava) narkomanka
75. što se ne zovem Zvjezdana ili slično
76. što nemam djecu, muža i sve što ide uz to
77. jer živim u području umjerene klime (ne zna gdje bi bilo gore, u tropima ili u hladnim predjelima)
78. jer nemam 17 i ne moram po defoltu izlaziti van
79. jer sam odrastala zaštićena kao lički medvjed
80. što nigdje ne piše da ovih točaka mora biti 100!

Za one koji žele znati više:
a šta je moglo biti nego ovo u "znati više"??

14.06.2011. u 17:09 • 3 Komentara • Print • #

četvrtak, 02.06.2011.

Ove godine?

Opet mi je rođendan. Lijepo mi je mama govorila da što si stariji vrijeme brže prolazi. Nisam vjerovala. Normalno da nisam, pa mama mi je.
Nije lagala. Hm...
Bacila sam pogled na blog od prošle godine i nisam nezadovoljna (dvije negacije, zašto onda nisam napisala; zadovoljna sam?...doktorice Koza? doktorice Noisens? pitala bih i doktoricu Winky ali ta il' me ne čita il' ju ne inspiriram dovoljno za komentare) manje više je sve bilo kako sam poželjela...uz par plusova i nekoliko minusa...

Šta želim ove godine?

ništa

02.06.2011. u 13:54 • 6 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	lipanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30