Mačja Njuška

utorak, 12.10.2010.

Nova ja

Lažna uzbuna, nema nikakvih promjena, još sam ista ona stara ja samo sam stavila šešir.
I popeglala sam šalove. Imam ih nekoliko a nosim samo onaj žuti (kojeg, gle, tek sam sad skužila, još nisam našla) ali nekako mi se čini da će se to promijeniti. Lajkam šalove i kape. I kape i šalovi lajkaju mene. Baš smo si dobri i ne znam da li da uopće čekam da još malo zahladi ili da se smotam (u njih) kao joint. O kojem ću malo kasnije.
Ne, nisam ni na dijeti. Znam, misliš da bi trebala, čak mi je i tata (koji se zbilja, jadan, trudi ne utjecati na moj život savjetima i preporukama) prije mjesec, dva rekao da bi možda ipak malo trebala pripaziti, zbog zdravlja. Je, prepao se starac, stara umrla od srca on se infarktirao, šećerašica ona, slatkiš je i on, evo on je sad imao i omanjeg rakića.
A zbilja, kad mi pogledamo obiteljsku boleščinu, nema šta nema. Pogotovo sa mamine strane. Jebote, sa te strane nitko nije zdrav, nitko nije preživio šezdeset petu. U stvari možda je Aco baš sad u toj godini u što sumnjam a ako i je, ni on nije baš najzdraviji i ako slučajno sad nije na bolovanju onda je to samo zato što se boji otkaza.
Sa tatine strane je situacija nešto malo drugačija, njegova je mama prevalila devedeset treću i još broji i ne pada joj napamet umrijeti u idućih dvadesetak godina. Naime, još nije najstarija u selu, tek je druga po redu a to je titula koje se mora domoći. Ali je zato tatin tata umro potpomognut njemcima u svojim dvadesetim. Ali, ok, priznajem, to nije bolest.
Ja sam, pak, zdrava. Zanemarimo li par upala uha (vidiš, vidiš, ni upalu uha nisam imala već neke tri godine), par prehlada i nekoliko karijesa, ja sam dren. Po zakonu vjerojatnosti to je nemoguće. Debela sam, ne krećem se (ako ne moram), nisam pušač ali sam duvač (što bi MORALO biti gore), hranim se toliko nezdravo koliko je to moguće. Veći junk food bi bio samo da jedem direktno iz kontejnera.
I opet se dobro držim.
Više nisam ni mlada, vele časopisi.
Mlad si kažu, do dvadeset i osme. Koju sam ja već zaboravila, kako je daleko u prošlosti.
Od koje si star? Da znam računati koliko moram izdržati da umrem kao starica.
....u jebote, koji oftopik...
Dakle, nova ja.
Neka uđe u zapisnik, malo me šta tako malo zanima kao nogomet, politika i garderoba. Kako nogomet i politiku mogu sasvim uspješno ignorirati jedino polje mog totalnog neinteresa sa kojim se (silom prilika) moram bakćat je garderoba. Moraš nešto obući na sebe. Moraš i gotovo. Em' ti je zima (pogotovo zimi) ako si gola golcata em' postoje dobre šanse da te institualiziraju (zatvor, ludnica, svejedno) ako se bar ne zagrneš nečim.
A ja, jadna, debela. I sad se ti obuci.
Ono što se nudi u mojoj veličini nema šanse da obučem na sebe. Izgleda da debele smiju biti samo babe, jer sve što je ogromno je i bapsko. A ja u glavi nemam ni onih prelomnih 28 nego tek nekih 17. A sa sedamnaest ne možeš obući nešto bapsko. Ne ide ti uz martensice. Koje ja i dalje nosim.
I tako popizdila ja, vidim ne ide tako dalje i odlučila promijeniti nešto. Moram pronaći način da se obučem u nešto što se meni sviđa.
Većina bi ljudi (pogotovo žena!) u ovom trenutnu rekla; dijeta!
Ja nisam većina. Veličina da, ali većina nikako ne.
I tako odlučila sam naučiti šivati.
Idem u školicu. Već sam sašila torbu, jastučnicu i pola suknje. Da sam blog počela pisati preksutra pisalo bi CIJELU suknju, aha! A tamo negdje idući tjedan ću sašiti suknju SEBI, po svojim mjerama i onakvu kakva bi se meni mogla svidjeti a to je tek prva u nizu. Na red onda dolaze hlače a kasnije i majica, košulja, nešto. A onda se može ponavljati gradivo. Već znam šta ću si napraviti, kad- tad. Smeđu haljinu. Dugu, bez pizdarija na njoj. Kao onu koju je jednom imala Doris Dragović (čiji inače nisam obožavatelj) na ovoj našoj predeuroviziji (kasnije prekopam jutjub pa možda pljusnem i taj link) samo ne tako usku, moja će se širiti odmah ispod sisa. I jaknu ću si sašiti sa ONAKVIM gumbima, ali to je daleka budućnost.
Ma jesam li ja to opet skrenula sa teme?
Ono što sam htjela reći prije nego me krenulo tipkanje je činjenica da se mijenjam a da mi to uopće nije u planu.
Jebote, nikad nisam imala dužu kosu nego sad a uopće ne puštam kosu. Samo je ne režem trenutno jer mi se svidja kako mi stoji kapa na tu dužinu kose (a kao što sam već kukala još nije vrijeme za kapu). Ne volim dugu kosu na ženama. Na muškarcima da, ali kad sam zadnji put provjeravala, bila sam žensko.
Planiram napuniti garderobni ormar odjevnim predmetima koje možeš nositi van stana (da, za po doma imam pun klinac stvari i svaka od njih ima rupu od moljca zvanog Gandi) a čak ni kad sam ekšli imala 17 nisam patila na punjenje istog. Čuda se događaju, lijepo ti ja kažem.
Obećala sam se vratiti i na joint-priču. Nemam trave. Ni za najlajtičniji joint ikad smotan. Nije da je dugo prošlo ali nemam.
I sad ću malo o osjećaju koji imam jer ga treba zapisati, da ne zaboravim kako se osjećam i da pročitam ako pomislim da se osjećam drugačije.
Osjećam olakšanje
- jer imam vremena za tisuću i jednu drugu stvar koju inače ne bi radila jer mi je ljepše sjedit za kompom, igrati se i duvati
- jer ne moram uvlačiti u sebe dim kojeg ne volim i nema onog prvog jointa u danu od kojeg mi se povraća
- nema omamljenosti i pospanosti
... (vjerojatno ima toga još ali se ne mogu sjetiti...a to mi je vjerojatno od trave)
Osjećam zakinutost
- jer imam previše vremena za utući a igrice se neće odigrati same
- negdje duboko u sebi osjećam da mi MORA faliti
- i...sve se u stvari svodi na to da mi fali ritul
Jedini zajeb u cijeloj toj priči i sa garderobom i sa mojom kosom i sa kapama i travom i šalovima i pizdama materinama je u dubokoj istini da se ja ne želim mijenjati.
Ono što ja želim je navući staru Gandijem probušenu majicu i hlače koje su se već ocufale među nogama (prokletstvo debelih), sjesti kratkokosa za komp, smotati i zaboraviti da postoji svijet.
I onda, kada ogladnim, mrknuti kebab.
Šta će biti? Otkud da ja to znam.
Mejbi bude nova ja. Mejbi ne.
Koga briga.

Za one koji žele znati više:

haljina Doris Dragović - pogledati na MUTE opciji

ni ova mi se pjesma ne svidja ali....da to je to.

12.10.2010. u 11:02 • 2 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	listopad, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31